Povežite se sa nama

MONITORING

SNP I OSTALI: Programirani stečaj

Objavljeno prije

na

Na sedmom Kongresu Socijalističke narodne partije u Beranama je za predsjednika te stranke ponovo izabran Srđan Milić. Pravo glasa imalo je 526 delegata, glasao ih je 494. Srđan Milić je osvojio 273 glasa, Aleksa Bečić 141, dok je za Aleksandra Damjanovića glasalo 80 ljudi. Na prethodnom Kongresu Milić je izabran jednoglasno.

,,Nema nijednog pobjednika, ima samo onih koji su dobili veći broj glasova. Svi smo jedno, svi smo SNP”, ponadao se nakon glasanja Srđan Milić. ,,Ne može nas niko posvađati, ne može nas niko uništiti jer mi imamo vjeru u ono što je vizija. Imamo san da Crna Gora bude domovina svih građana”.

Tu su, dakle i vizija i snovi i misija, mali problem predstavlja pitanje – gdje je partija. Iako su sva tri kandidata na Kongresu kazala da će prihvatiti izborni rezultat i čestitati pobjedniku, te da će učiniti sve da se očuva jedinstvo u partiji, malo šta govori u prilog skladnim odnosima među dojučerašnjim protivkandidatima. I Bečić i Damjanović odbacili su mogućnost da postanu potpredsjednici partije, koju im Milić nije ni ponudio.

„Ovo je prvi i posljednji put, i to obećavam građanima Crne Gore, da budem pobijeđen uz pomoć centara moći koji su izvan SNP-a. Založiću se da ubuduće svi članovi SNP-a direktno na neposrednim izborima biraju predsjednika partije. Jer, rekao sam i ponovio nekoliko puta da cilj kongresa treba da bude da odrazi volju svih članova i simpatizera SNP-a širom Crne Gore”, kazao je nakon patrijskih izbora Aleksa Bečić.

Na pitanje da li bi prihvatio eventualnu Milićevu ponudu da bude potpredsjednik, Bečić je kazao da ne bi prihvatio nikakvu Milićevu ponudu, jer u politici nije zbog ličnog interesa i privilegija, ,,već zbog naroda i želje da iskreno mijenja stvari u interesu građana i generacija koje dolaze”.

I Aleksandar Damjanović, šef kluba poslanika SNP-a, rekao je da ne bi prihvatio mjesto potpredsjednika stranke, jer je bio kandidat za predsjednika. ,,Uvažio” je i okolnost da takvu ponudu nije ni dobio od predsjednika Milića.

U grupaciji koja je podržavala Bečića sigurni su da je volja članstva drugačija od one koja se pokazala na Kongresu. Osjećaju se, kažu, kao nakon izbornog poraza od DPS-a.

Aleksa Bečić je u izjavi za RSE ocijenio da u Crnoj Gori postoji potpuna kriza liderstva. Podsjetio je da je Milo Đukanović na čelu DPS-a punih sedamnaest godina, predsjednik SNS-a kasnije NOVE, dvanaest godina, predsjednik PZP-a osam godina sa novim mandatom od četiri godine, predsjednik SNP-a osam godina sa novim mandatom od četiri godine. ,,Svima je jasno da naš prioritetni zadatak, kao društva, mora biti liderska i kadrovska obnova kao spoj mladosti i iskustva jer bez novih snaga i nove energije, nema uspjeha, nema pobjeda i nema promjena”. Kako trenutno stvari stoje, taj zadatak će pričekati.

Bečić je ranije više puta govorio o ,,grupacijama” koje rade protiv njega, ali nikad nije precizirao o kome, zapravo, govori. ,,Meni je potpuno jasno zašto sam ja problem vrhu režima i DPS-a iz prizme budućih dešavanja, ali je veoma interesantno ko su im pomagači u tom procesu, odnosno ko su ‘junaci’ koji iza leđa, prikrivajući sopstvenu nesposobnost, rade ono što očito najbolje znaju – brinu o sebi i smišljaju afere”. Fakat da ,,junaci” o kojima govori Bečić ostaju neznani, prirodno umanjuje uvjerljivost čitave priče. Premda je tačno da ni Milić ni Damjanović, koji takođe često govore o onima koji ,,rade o glavi SNP-u, nikad ne imenuju koje to, jasno je da trojica partijskih čelnika nemaju u vidu iste ,,strukture”.

Opštenarodni je ovdje običaj da se stvari izgovaraju olako. Tako je predsjednik Milić na Kongresu, pozivajući prisutne da iz sale ,,izađu zajedno”, dodao: ,,shodno onome što su nas učile generacije prije nas koje su bile u SNP-u”.

Iz tih generacija Milić je očito izbacio ,,samo” dva bivša predsjednika partije. Momira Bulatovića koji je, nakon razlaza sa SNP-om formirao svoju partiju i Predraga Bulatovića koji je, ne tako davno, napustio SNP i prešao u Demokratski front. Jedinstvo može da postoji ili da ne postoji, a može i da se sanja. A snovi, kao što znamo, znaju da se ruše: na izborima 2012. SNP je, oslabljen, pored ostalog, odlaskom grupacije Predraga Bulatovića, dobio sedam mandata manje nego na izborima 2009. Uspjeh Alekse Bečića na izborima u Podgorici bio je, nakon dugog vremena, znak da SNP može da krene u drugom pravcu. Sad je Milić porazio Bečića i nije lako zamisliti sliku u kojoj zajedno nastavljaju da gaze tim putem.

Pored slike na kojoj vidi jedinstvo partije Milić je, valjda ponešen kongresnom atmosferom, konstatovao i kako je ,,SNP uvijek znala koje joj je mjesto u Crnoj Gori, gdje pripada i čemu teži”. Smrtnima već godinama nije lako da to uoče. Ubjedljivo najčešći odgovor koji se, kad god je bilo riječi o nekom važnom pitanju, od SNP-a i, naročito, predsjednika Milića, mogao dobiti glasio je: ,,O tome će odlučiti partijski organi”. Pa se to svaki put čekalo, pa rastezalo, pa je davalo rezultate kakve je davalo.

Zagonetka oko SNP-ovog članstva praktično ne postoji. Jasno je da su oni koji glasaju za tu partiju protivnici režima. Što više ka vrhu partije, to mutnije. Posljednji put kad je SNP dodao ruku DPS-u bilo je vrijeme biranja vrhovnog državnog tužioca. Funkcioner Demokratskog fronta Dragan Koprivica tada je ocijenio da je ,,Srđan Milić skinuo i posljednju masku pred crnogorskom javnošću, odigravši glavnu ulogu u konceptu projektne saradnje sa režimom”.

Godinama se već razmatra ko je od čelnika te stranke i koliko blizak DPS-u. Pa tu idu razne nijanse. U krugovima bliskim predsjedniku Miliću ovih se dana govorilo o mogućnosti da Aleksandar Damjanović formira novu partiju, ,,ne pod direktnim pokroviteljstvom DPS-a, nego nekih sličnih centara moći”.

Na Kongresu, a i poslije njega, Damjanović se iznenadno počeo baviti pitanjima identiteta. ,,SNP nikad ne treba da odstupi od našeg srpskog jezika i naše srpske crkve.” Njegove nastupe dosad su uglavnom obilježavale riječi kao što su ,,fiskalno” ili ,,makroekonomski”. Njegovo novo lice dio upućenih tumači time što DPS-u nedostaje ,,srpska, a naša” partija. Nekadašnji narodnjaci su se baš potrošili.

Kao što se ne zna šta će se desiti sa SNP-om, nije mnogo jasnije ni kojim putem stupa ostatak opozicije. U ovom trenutku malo kome je od opozicionih birača jasno za koga bi, kad bi izbori sjutra pali s neba, trebalo da glasaju. Raspad Pozitivne i nejasni budući koraci Demokratskog fronta donose atmosferu u kojoj izgleda kao da je jedina partija koja ovdje postoji – DPS. I da je samo pitanje njihove odluke kada će u koju od ostalih stranaka uvesti programirani stečaj.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo