Zahvaljujući insajderima iz Demokratske partije socijalista nedavno su objelodanjeni tajni dosijei o političkom raspoloženju građana koje uoči izbora vode direktori javnih ustanova i preduzeća u Budvi. Znalo se od ranije da vodeći kadrovi DPS –a na razne načine vrše pritisak na birače. Novina je da neko od razočaranih članova ove stranke odluči da o protivzakonitim i zastrašujućim metodama pritisaka na opredjeljenje birača konačno i progovori. Budvanski odbor Socijalističke narodne partije došao je u posjed tajnih spiskova koji su vođeni u svim budvanskim opštinskim i državnim firmama i ustanovama, koji na nedvosmislen način pokazuju da se nad zaposlenim Budvanima vrši posebna vrsta mobinga, takozvani izborni mobing, kojim se na drastičan način krši dostojanstvo građana i osnovno ljudsko pravo – da biraju i budu birani.
U predizbornom teroru u turističkoj prijestonici vodeću ulogu imaju predsjednik Opštine i partije, direktori javnih ustanova i preduzeća, mjesnih zajednica, škola, turističkih organizacija, agencija.. Njihov zadatak je da u kolektivima kojima rukovode na posebnim, tipskim spiskovima označe sigurne glasače DPS, simpatizere opozicionih stranaka i takozvane kolebljivce sa kojima je potrebno „razgovarati”, te da tako sređene dosijee dostave izbornom štabu partije.
Objavljeni su tajni spiskovi sigurnih glasova vođeni u hotelskoj kući Budvanska rivijera, srednjoj školi Danilo Kiš, Pošti, JU Muzeji, galerija i biblioteka i Domu zdravlja. Na objavljivanje čekaju popisi glasača DPS u Vodovodu, Elektrodistribuciji, Komunalnom preduzeću, Parking servisu, dvjema osnovnim školama, Turističkoj organizaciji Budve pa čak i u medijskom javnom servisu Opštine, u TV Budva. Pokrivena je svaka radna stolica, gotovo svaki zaposlenik i penzioner u ovoj turističkoj opštini.
Izborni mobing specifično, možda i najokrutnije nasilje nad slobodnom voljom zaposlenih, stvorio je od Budvana neslobodne ljude, zarobljene u zatvorenom partijskom sistemu od kojeg im zavisi posao, karijera, a često i goli opstanak porodice. Glasovima ucijenjenih i isprepadanih građana budvanski DPS je osvajao više nego ubjedljivu izbornu pobjedu.
Stari partijski aktivista DPS u Budvi, sagovornik Monitora koji želi da ostane anoniman, objašnjava razrađenu taktiku koja se na svim izbornim ciklusima u Crnoj Gori primjenjuje počev od 1997. godine, od podjele DPS na pristalice Mila i Momira. Tada su, tvrdi, počeli da se formiraju partijski operativni štabovi i spiskovi glasača na svim nivoima organizacije društva. U mjesnim zajednicama, lokalnim upravama, svim radnim organizacijama, javnim ustanovama, sportskim društvima….
„To je razrađena i uigrana stranačka mašinerija čiji pipci dosežu do svakog građanina. Na izbornu utakmicu DPS unaprijed vodi sa 3:0. Oni imaju kontrolisanu privatizaciju, u svim privatizovanim preduzećima ostali su DPS kadrovi, vode sva javna preduzeća, državne organe i institucije, policiju, agenciju za bezbjednost i, što je najvažnije, imaju pare.Crna Gora se nije promijenila iznutra zbog čega će teško doći do promjena na političkoj sceni”, napominje sagovornik Monitora.
On tvrdi da je ovakav izborni inženjering, štabove i spiskove, osmislio Momir Bulatović a sproveo DPS. Svi šefovi i direktori, odnosno menadžment firmi i institucija, dužni su da analiziraju političko raspoloženje svojih zaposlenih. Sve počinje uz lagano predizborno pitanje. – Kolega, možemo li zajedno ovoga puta? Pritisak na žrtvu vrši se najprije suptilno a u slučaju neuspjeha prelazi se na sve agresivnije metode „ubjeđivanja” da se na glasačkom listiću zaokruži broj vladajuće partije.
U Budvi operiše oko 500-600 partijskih agitatora na 14.500 građana sa pravom glasa. Svakog glasača kontroliše pet operativaca. Za koga će glasati pita ga jedan, pa onda drugi, pa treći i tako redom.
Ako agitacija ne uspije primjenjuju se oštrije mjere, ucjene radnim mjestom uz poseban psihološki teror na slabe i nezaštićene. Agitatori su izrazito okrutni u pritiscima na ljude koji rade na određeno vrijeme, na izbjeglice sa stečenim pravom glasa, na pripravnike ili zaposlene koji imaju porodične probleme.
U zavisnosti od broja prevedenih birača operativci grade svoj status u lokalnom partijskom odboru. Dobijaju zaslužene privilegije i namještenja.
„Da smo tako čvrsto organizovani i radni u privredi kao u osvajanju vlasti, Crna Gora bi bila najrazvijenija zemlja na svijetu”, uvjeren je naš sagovornik.
Kada ni pobrojane radnje ne daju rezultate ide podmićivanje, daju se pare, obećavaju se zaposlenja za članove familije. U Budvi je posebno učinkovit metod oprost komunalnih dažbina i divlje gradnje. Davanje građevinskih dozvola za gabarite kojih nema ni u kakvim urbanističkim planovima, osigurava zaista siguran glas. Zato je Budva jedan od najružnijih primorskih gradova građen po urbanističkom konceptu – jedna kuća, više glasova!
Budva pruža neviđene mogućnosti za izborne zloupotrebe. Veliki je broj stranih državljana, vlasnika kuća i stanova, koji su ovdje prijavili prebivalište radi povoljnijeg poreza ne nekretnine. Oni ne dolaze na glasanje, njih niko ne poznaje, pa je lako organizovati dublere koji će se sa njihovim ličnim podacima pojaviti na biračkom mjestu.
Veliki uticaj partija ostvaruje u hotelskoj industriji i ugostiteljstvu. Kako u hotelima Budvanske rivijere, tako i u onima koji su prodati. Novi vlasnici hotela, restorana i kafana, po pravilu tajkuni i biznismeni bliski vrhu vladajuće partije, znaju da dobro dobrim vrate, sigurnim glasovima svojih uposlenih.
Za lov na ljudske duše Budvana zaduženi su i direktori u obrazovanju, zdravstvu, kulturi i javnom informisanju koji nekažnjeno zloupotrebljavaju službeni položaj. Uzalud upozorenja da je zakonom zabranjena svaka politička aktivnost u obrazovnim institucijama.
Direktor škole Danilo Kiš Srđa Popović, demantovao je tvrdnje SNP u postojanje spiskova sigurnih birača i svoju ulogu u tome.
Aktuelni odbornik u Budvi i kandidat za poslanika na listi DPS, Popović se dokazao na mnogim poljima u ratnom i mirnodopskom vremenu. Imao je zapaženu ulogu u pohodu na Dubrovnik ali se istakao i kao zastupnik kontroverznih projekata lokalne uprave, prodaju čuvenog legata porodice Luketić, naprimjer.
Partijski pritisak na zaposlene demantovala je i direktorka JU Muzeji, galerija i biblioteka Biljana Pajković, supruga opštinskog sekretara za finansije Cvetka Pajkovića. Na dosijeu koji glasi na njeno ime u kulturnim ustanovama Budve, među pedesetak zaposlenih, DPS može računati na njih 38.
Pravljenje tajnih dosijea negirao je i direktor TV Budva, Mili Prelević. Iako postoje, ti spiskovi se odnose na neke ranije izborne procese u kojima, kaže, nije učestvovao.
Novinari TV Budva međutim tvrde da je razgovor u četiri oka o tome kako će glasati, bila uobičajena praksa. Naročito u vrijeme direktorovanja Mihaila Kapisode, aktuelnog savjetnika gradonačelnika Lazara Rađenovića. Od tada kruži vic u TV Budva, na svako kviz pitanje direktora, tačan odgovor glasi – DPS!
U SNP-u su istakli da bi državni organi trebalo hitno da reaguju povodom otkrića spiskova sigurnih glasača, pošto je u pitanju kršenje zakona po kojem je zabranjeno uticati na političku orijentaciju zaposlenih. Na svakom od spiskova naznačena su imena gradskih funkcionera koji će obaviti razgovor navođenja zaposlenih. Šef lokalnog DPS, agilni Boro Lazović, svi direktori Budvanske rivijere Vule Tomašević i njegov zamjenik Ljubo Rađenović, Minja Šoljaga, Vojo Gregović i Branko Medigović, pomenuti Kapisoda, predsjednik skupštine Krsto Ljubanović, te bivši predsjednik Rajko Kuljača ubjeđivali su svoje sugrađane da se odreknu prava na glas, da ne koriste mozak i da prodaju i svoje srce za DPS.
Što im je u priličnoj mjeri polazilo za rukom.
Branka PLAMENAC