Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Snaga države

Objavljeno prije

na

Predsjednik DPS–a Milo Đukanović bio je jasan. Elektroprivredu Crne Gore treba privatizovati do kraja. ,,Različiti stavovi o privatizaciji Elektroprivrede ne bi trebalo da ugroze koaliciju sa SDP-om”. No, ipak, nije isključio mogućnost održavanja vanrednih parlamentarnih izbora “ukoliko u vladajućoj koaliciji ne bude kompromisa”. Naravno – kompromis je ono što DPS, odnosno, Đukanović, nazovu tim imenom.

„Riješili smo mnoga složena pitanja, pa mislim da ćemo se i oko ovog dogovoriti”, obrazložio je Đukanović u intervjuu koji je emitovan, kako dolikuje, na javnom servisu RTCG.

DRŽAVNI VS PRIVATNI INTERES: Siguran je – da italijanska kompanija A2A treba da postane većinski vlasnik Elektroprivrede. Za to, dvije decenije prvi čovjek ove države, ima najmanje dva razumna razloga od javnog interesa. Prvo – on ne vjeruje u koncept profitabilnosti državnih preduzeća. Takođe smatra da ne postoji opasnost da će Italija iskorišćavati građane kada je u pitanju cijena struje, ističući da privatno vlasništvo neće negativno uticati na socijalne i političke prilike u Crnoj Gori.

Đukanović se ponaša kao da nema ama baš nikakve veze sa stanjem u državnim firmama, niti sa odabirom kadrova koji su, najčešće po partijskoj liniji, upravo uz njegov amin, postavljani u rukovodeće fotelje. A itekako bi trebao da zna zašto su državna preduzeća najčešće propadala. I zbog čega uglavnom nisu uspjela da budu konkurentna na tržištu. Pri tome, ne treba zaboraviti da je EPCG u znatno drugačijoj, boljoj, poziciji od ostalih državnih firmi jer je monopolista. Samo na jednom mjestu se može i mora kupiti struja.

Uz to, uz svu Đukanovićevu nevjericu, domaći menadžment je prije ulaska Italijana obazbjeđivao znatno veća ulaganja u firmu. Da A2A nije ispunila većinu traženih uslova do sada ne treba ni pominjati više. I ne samo to. Đukanović ide korak dalje tvrdeći da privatno vlasništvo neće negativno uticati na socijalne i političke prilike u Crnoj Gori. Ne vidi, izgleda, građane koji plaćaju tuđe dugove za struju, radnike koji ostaju na ulici jer investitor ne poštuje kupoprodajni ugovor, ili je privatizovani hotel srušen a novi nikada nije podignut… Ako čega u Crnoj Gori imamo – imamo primjera loše privatizacije.

BRATSKI LANAC: Đukanović privatizaciju EPCG ne vidi očima nekoga ko se pita zašto bi uopšte prepuštali jedno od najvećih i potencijalno najprofitabilnijih preduzeća pod potpunu kontrolu stranom vlasniku. On odlično zna kome bi od zaokruživanja tog ugovora bilo dobro, i zašto mu je toliko stalo da se posao odradi. Javni interes tu nije prepoznatljiv. Ali jeste privatni. Odavno se vide konture velikog lanca u koji su uvezani EPCG, hidroelektrane na Morači, podvodni kabl do Italije, Rudnik uglja, Prva banka… Sve su to projekti sa istim potpisom i pečatom vlasti.

“Apsolutno smatramo da država treba da podrži privatizaciju EPCG, kao i drugih kompanija, jer je to preduslov za dalji dinamičan ekonomski rast i za valorizaciju naših potencijala”, rekao je bivši premijer u nadahnutom obraćanju gledaocima, koalicionom partneru i premijeru-nasljedniku. Dodao je da ne misli da će SDP izazvati vanredne izbore zbog privatizacije EPCG.

I dok DPS insistira na tome da država revidira ugovor sa A2A i tako pomogne Italijanima da poslije 2015. steknu većinsko vlasništvo u EPCG – SDP tvrdi da to ne želi da se desi. Upitan ima li šta od vanrednih izbora – prvi čovjek Skupštine je rekao da su oni uvijek dobar stimulans za sve koji se bave politikom.

ŠTA ĆE SADA SDP: “No, takva pitanja smo rješavali i ranije – u parlamentu. Mi smo Taru i Termoelektranu riješili u parlamentu koji je mjesto rješavanja sporova”, rekao je Krivokapić. I podsjetio da je tada uz SDP, protiv DPS-a, bila i opozicija koja se po mnogim stvarima razlikovala od SDP-a.

Đukanović, bez obzira na sve, priča svoju priču. A orkestar ga pomno prati. Povremeno zaškripi po neka violina – kao sada SDP – ali stari majstor sve to naštimuje kako valja.

I dok se uporno vode polemike o tome da li Italijani ispunjavaju ili ne zadate uslove i šta ih čeka narednih godina – u javnosti još nije detaljno poznato šta sve tačno predviđa ugovor i njegovi aneksi. Podsjećanja radi – nakon što je A2A i zvanično postala partner Vlade Crne Gore – poveli su grupu novinara u njihovo sjedišta u Milano. Većina novinara se tada vratila razočarana. Malo slabom organizacijom, više činjenicom da na većinu pitanja o planovima A2A za Crnu Goru nisu dobili odgovore, ili su odgovori bili drugačiji od onoga što su naši zvaničnici, prvenstveno potpisnik ugovora o djelimičnoj privatizaciji EPCG Vujica Lazović, tih dana izjavljivali.

Iz opozicije sada smatraju da su vanredni izbori način da se raskine ugovor sa italijanskom kompanijom. Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević je rekao da je ugovor koji je Vlada sklopila sa A2A sa aspekta ekonomskih, političkih i bezbjednosnih interesa – klasični kolonijalni ugovor koji je sklopljen na štetu države.

PROMJENA VLASTI ILI ENERGETSKA ZAVISNOST: ,,Mehanizmi za zaštitu nijesu ugrađeni u ugovor i ostavljene su ogromne mogućnosti da italijanska strana podnosi međunarodne arbitraže i traži reviziju”, tvrdi Medojević, “Jedina šansa su vanredni izbori koji bi doveli do promjene vlasti koja bi efektuirala krivičnu prijavu koju je zbog zloupotrebe službenog položaja u privatizaciji EPCG podnio PzP.”

PzP je, podsjetimo, podnio krivične prijave protiv bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića i italijanskog premijera Silvija Berluskonija zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema.

U danima kada se proslavljaju referendumski rezultati koji su omogućili da Crna Gora krene putem državne nezavisnosti – opet su na redu velike odluke. Energetska zavisnost ili energetska nezavisnost. Privatni ili javni interes. Mi ili Milo.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo