Predsjednik DPS–a Milo Đukanović bio je jasan. Elektroprivredu Crne Gore treba privatizovati do kraja. ,,Različiti stavovi o privatizaciji Elektroprivrede ne bi trebalo da ugroze koaliciju sa SDP-om”. No, ipak, nije isključio mogućnost održavanja vanrednih parlamentarnih izbora “ukoliko u vladajućoj koaliciji ne bude kompromisa”. Naravno – kompromis je ono što DPS, odnosno, Đukanović, nazovu tim imenom.
„Riješili smo mnoga složena pitanja, pa mislim da ćemo se i oko ovog dogovoriti”, obrazložio je Đukanović u intervjuu koji je emitovan, kako dolikuje, na javnom servisu RTCG.
DRŽAVNI VS PRIVATNI INTERES: Siguran je – da italijanska kompanija A2A treba da postane većinski vlasnik Elektroprivrede. Za to, dvije decenije prvi čovjek ove države, ima najmanje dva razumna razloga od javnog interesa. Prvo – on ne vjeruje u koncept profitabilnosti državnih preduzeća. Takođe smatra da ne postoji opasnost da će Italija iskorišćavati građane kada je u pitanju cijena struje, ističući da privatno vlasništvo neće negativno uticati na socijalne i političke prilike u Crnoj Gori.
Đukanović se ponaša kao da nema ama baš nikakve veze sa stanjem u državnim firmama, niti sa odabirom kadrova koji su, najčešće po partijskoj liniji, upravo uz njegov amin, postavljani u rukovodeće fotelje. A itekako bi trebao da zna zašto su državna preduzeća najčešće propadala. I zbog čega uglavnom nisu uspjela da budu konkurentna na tržištu. Pri tome, ne treba zaboraviti da je EPCG u znatno drugačijoj, boljoj, poziciji od ostalih državnih firmi jer je monopolista. Samo na jednom mjestu se može i mora kupiti struja.
Uz to, uz svu Đukanovićevu nevjericu, domaći menadžment je prije ulaska Italijana obazbjeđivao znatno veća ulaganja u firmu. Da A2A nije ispunila većinu traženih uslova do sada ne treba ni pominjati više. I ne samo to. Đukanović ide korak dalje tvrdeći da privatno vlasništvo neće negativno uticati na socijalne i političke prilike u Crnoj Gori. Ne vidi, izgleda, građane koji plaćaju tuđe dugove za struju, radnike koji ostaju na ulici jer investitor ne poštuje kupoprodajni ugovor, ili je privatizovani hotel srušen a novi nikada nije podignut… Ako čega u Crnoj Gori imamo – imamo primjera loše privatizacije.
BRATSKI LANAC: Đukanović privatizaciju EPCG ne vidi očima nekoga ko se pita zašto bi uopšte prepuštali jedno od najvećih i potencijalno najprofitabilnijih preduzeća pod potpunu kontrolu stranom vlasniku. On odlično zna kome bi od zaokruživanja tog ugovora bilo dobro, i zašto mu je toliko stalo da se posao odradi. Javni interes tu nije prepoznatljiv. Ali jeste privatni. Odavno se vide konture velikog lanca u koji su uvezani EPCG, hidroelektrane na Morači, podvodni kabl do Italije, Rudnik uglja, Prva banka… Sve su to projekti sa istim potpisom i pečatom vlasti.
“Apsolutno smatramo da država treba da podrži privatizaciju EPCG, kao i drugih kompanija, jer je to preduslov za dalji dinamičan ekonomski rast i za valorizaciju naših potencijala”, rekao je bivši premijer u nadahnutom obraćanju gledaocima, koalicionom partneru i premijeru-nasljedniku. Dodao je da ne misli da će SDP izazvati vanredne izbore zbog privatizacije EPCG.
I dok DPS insistira na tome da država revidira ugovor sa A2A i tako pomogne Italijanima da poslije 2015. steknu većinsko vlasništvo u EPCG – SDP tvrdi da to ne želi da se desi. Upitan ima li šta od vanrednih izbora – prvi čovjek Skupštine je rekao da su oni uvijek dobar stimulans za sve koji se bave politikom.
ŠTA ĆE SADA SDP: “No, takva pitanja smo rješavali i ranije – u parlamentu. Mi smo Taru i Termoelektranu riješili u parlamentu koji je mjesto rješavanja sporova”, rekao je Krivokapić. I podsjetio da je tada uz SDP, protiv DPS-a, bila i opozicija koja se po mnogim stvarima razlikovala od SDP-a.
Đukanović, bez obzira na sve, priča svoju priču. A orkestar ga pomno prati. Povremeno zaškripi po neka violina – kao sada SDP – ali stari majstor sve to naštimuje kako valja.
I dok se uporno vode polemike o tome da li Italijani ispunjavaju ili ne zadate uslove i šta ih čeka narednih godina – u javnosti još nije detaljno poznato šta sve tačno predviđa ugovor i njegovi aneksi. Podsjećanja radi – nakon što je A2A i zvanično postala partner Vlade Crne Gore – poveli su grupu novinara u njihovo sjedišta u Milano. Većina novinara se tada vratila razočarana. Malo slabom organizacijom, više činjenicom da na većinu pitanja o planovima A2A za Crnu Goru nisu dobili odgovore, ili su odgovori bili drugačiji od onoga što su naši zvaničnici, prvenstveno potpisnik ugovora o djelimičnoj privatizaciji EPCG Vujica Lazović, tih dana izjavljivali.
Iz opozicije sada smatraju da su vanredni izbori način da se raskine ugovor sa italijanskom kompanijom. Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević je rekao da je ugovor koji je Vlada sklopila sa A2A sa aspekta ekonomskih, političkih i bezbjednosnih interesa – klasični kolonijalni ugovor koji je sklopljen na štetu države.
PROMJENA VLASTI ILI ENERGETSKA ZAVISNOST: ,,Mehanizmi za zaštitu nijesu ugrađeni u ugovor i ostavljene su ogromne mogućnosti da italijanska strana podnosi međunarodne arbitraže i traži reviziju”, tvrdi Medojević, “Jedina šansa su vanredni izbori koji bi doveli do promjene vlasti koja bi efektuirala krivičnu prijavu koju je zbog zloupotrebe službenog položaja u privatizaciji EPCG podnio PzP.”
PzP je, podsjetimo, podnio krivične prijave protiv bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića i italijanskog premijera Silvija Berluskonija zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj tokom privatizacije EPCG i Crnogorskog elektroprenosnog sistema.
U danima kada se proslavljaju referendumski rezultati koji su omogućili da Crna Gora krene putem državne nezavisnosti – opet su na redu velike odluke. Energetska zavisnost ili energetska nezavisnost. Privatni ili javni interes. Mi ili Milo.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice