Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SMS poruke, laži i razotkrivanja

Objavljeno prije

14 godina

na

Opet se umiva Đukanovićevo ratno lice. Sve su režimske snage upregnute da se pokaže da za državni zločin deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica u maju 1992. godine nije odgovoran tadašnji premijer. Teško je ne primijetiti da je uljepšavanje Đukanovićeve prošlosti posebno intenzivirano nakon svjedočenja bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koji je na sudu potvrdio da se radilo o zločinu koji je naložio državni vrh.

Nakon što su ispaljene žive istine i ostalo medijsko oružje koje režim odavnina koristi za prikrivanje svojih zločina, a koje je sada trebalo da ,,dokaže” da za zločin nijesu krivi Momir i Milo, nego Momir i Slobodan Pejović, penzionisani policijski inspektor koji je prvi javno na radiju Free Montenegro progovorio o tom zločinu, uslijedile su i direktne prijetnje. Onima koji ne pristaju na verziju crnogorske prošlosti u kojoj je Đukanović bio tek neznaveni mladi premijer, a policijski inspektor sa članskom kartom LSCG u džepu, glavni krivac za državni zločin.

Šeki Radončić, autor knjige Kobna sloboda i dokumentarnog filma Karneval koji govore o deportacijama, potvrdio je da je profesoru Milanu Popoviću, poslaniku PzP Koči Pavloviću i glavnom i odgovornom uredniku Monitora Esadu Kočanu slao SMS poruke, koje su oni okarakterisali kao uvredljive i prijeteće i o tome obavijestili nadležne državne organe.

Popović, Pavlović i Kočan su ocijenili da ih te poruke brinu tek kao ,,očigledan dio nastojanja Đukanovića da izbjegne odgovornost za ratni zločin deportacija”, koja je po njihovoj ocjeni najveća, i to ne samo politička, nego i krivično pravna.

Radončić tvrdi da u SMS porukama nije bilo uvreda i prijetnji i poziva da se poruke objave. Radončić bi, pri tom, morao znati da takve poruke, koje sadrže uvrede i prijetnje i krše sve norme ljudskog komuniciranja, ne bi smio objaviti ni jedan medij koji drži do minimuma profesionalnih standarda. Čak ni u Crnoj Gori.

Radončić je najavio i tužbu za uvredu zbog toga što su ga Popović, Kočan i Pavlović nazvali ,,medijskim agentom režima”. U prevodu – onaj koji zastupa i promoviše vrijednosni sistem vlasti. Radončić traži 150 hiljada eura. Biće izazovno, čak i za opjevano crnogorsko sudstvo, da se upusti u presuđivanje o ovoj temi.

Sigurno je – ono što Radončić govori, muzika je za Đukanovićeve uši. Od intervjua za bosanske Dane iz 2005. godine kada je izjavio da ,,u svojim dugogodišnjim istraživanjima nije pronašao dokument ili makar svjedoka koji bi ukazivao na pravnu odgovornost Mila Đukanovića u ovom zločinu”, pa do najnovijih ,,istraživačkih nalaza” – da su za deportaciju krivi Momir Bulatović i Slobodan Pejović. Svi koji drugačije tvrde podložni su udarcima svake vrste. O tome svjedoči i slučaj novinarke Sonje Radošević. Kako u E- novinama tvrdi Marko Vešović njoj je Radončić poručio: ,,Kad ufatim tu talibanku i stisnem je za jajca, oči će joj doći ko fildžani”. Muški.

Nije ovo prvi pokušaj da se uljepša ratno lice bivšeg premijera. Živa su sjećanja na zbivanja oko dodjele nagrade Lige humanista njemu i Maroviću. Zabranjen je udžbenik koji je svjedočio o ratnom doprinosu Đukanovića i drugova. Sudskom presudom policijskim funkcionerima faktički je krivice oslobođen državni vrh. A u javnosti stvorena slika da je crnogorski antiratni pokret bio u stvari pokret avanturista, a Đukanović pravi, lukavi borac za mir i slobodnu Crnu Goru.

Borci za Đukanovićevu ljepšu prošlost neće tek tako odustati. Ali, rasprava o zločinu deportacija pokazuje – ima u Crnoj Gori onih koji ne pristaju da zaborave. Uz svu moć koju imaju, Đukanović i njegovi perači ne mogu pokopati istinu.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

7 dana

na

28 Februara, 2025

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo