Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SMRT UDOVICE: Šta je nama Mira Marković

Objavljeno prije

na

U Beogradu je 1999. ubijen Slavko Ćuruvija, u Podgorici je  2004. godine ispred svoje redakcije ubijen vlasnik i glavni i odgovorni urednik Dana Duško Jovanović. Opozicionari kao izdajnici, manjine kao neprijatelji – iste su slike važile u oba oka u glavi. Odjekuje do dana današnjeg

 

Mirjana Marković, životna saputnica bivšeg predsjednika Srbije i SRJ  Slobodana Miloševića umrla je 14. aprila u Moskvi. Nekadašnja doktorka sociologije i političarka, po ocjenama mnogih, bila je ‘siva eminencija’ svog supruga  preminulog 2006. tokom suđenja u Haškom tribunalu za ratne zločine počinjene u Bosni i Hersegovini, Hrvatskoj i na Kosovu. Od 2003,  Mirjana Marković je živjela u Rusiji, gdje je dobila politički azil.

Za nekadašnjom liderkom JUL-a  Srbija je 2005. raspisala međunarodnu potjernicu zato što je izbjegavala suđenje  zbog podstrekavanja Živke Knežević, članice Komisije za stambena pitanja na zloupotrebu službenog položaja, odnosno na dodjelu stana dadilji njenog unuka Iloni Pešić. Presuda je  lani  ukinuta i suđenje je krenulo ispočetka.

Mirjana Marković je u medijima  pominjana kao mogući nalogodavac ubistva Ivana Stambolića. Nikad nije saslušana. Ime joj je pominjano  u istrazi povodom ubistva vlasnika Dnevnog telegrafa Stanka Ćuruvije.  Nije optužena. Sa sinom Markom sumnjičena je i za šverc duvana. Nije optužena. U odsustvu joj se,  dakle, sudilo, samo zbog dadiljinog stana. Ako je Srbima samo za to bila kriva – neka je puste da počiva u miru.

U Srbiji je smrt Mire Marković izazvala poplavu vijesti – od  toga da li će njen ,,pepeo biti podijeljen na tri dijela” i ko će prisustvovati sahrani, do prisjećanja da se, osim ,,krvavih ratova tokom devedesetih godina, ime Mirjane Marković i njenog supruga Slobodana Miloševića dovodi u vezu i sa brojnim ubistvima u Srbiji”. Iako naoko različite, obje grupe tekstova, imale su važnu zajedničku crtu – površnost.

Nije teško dokučiti zašto. Ko je čuo makar rečenicu iz govora koje ovih dana diljem Srbije vrti predsjednik Aleksandar Vučić, mogao je da otkrije: na vlasti je savršen najgori učenik Slobodana Miloševića. Sa debelim dodatnim premazom demagogije. Mitinzi kakve posljednjih sedmica organizuje SNS,  su prepisani ,,kontramitinzi” iz Miloševićevog vremena. Kolone koje pješke kreću na završni miting Za budućnost Srbije još jedan viđen prizor.  Nešto je i unaprijeđeno. Kontrolu, na primjer nad medijima, kakvu ima sadašnja vlast u Srbiji, Milošević nije mogao da ostvari. Ni uz svesrdnu pomoć  supruge.

Mrljav je odnos države Srbije, kako prema Miloševiću, tako i prema njegovoj ženi. Likovi su im sporni, na sramotu se ponekad prizna da nije valjalo ni poneko djelo, osnove ostaju suštinski netaknute. Za Vučića iz onog vremena Milošević je bio preblag. U međuvremenu se mladi radikal prilagodio. Sad je naprednjak, evropejac. Samo mu iz odnosa prema neistomišljenicima uporno viri stara slika. Radikalna.

U Crnoj Gori vijest o smrti Mirjane Marković je objavljena pri kraju informativnih emisija, osvrti na lik i djelo su izostali. Nekoliko zrna prašine podiglo se oko umrlice koju su povodom smrti svoje majke na cijeloj stranici Pobjede objavili njeni ćerka i sin, Marija i Marko.

Pristup ,,nama Mirjana Marković nije ništa”, sasvim je u skladu sa državnom politikom koja,  decenijama, radi sve što može ne bi li iz  vremenskih tokova izbrisala rane devedesete. Godine koje ne postoje. Staju u četiri-pet riječi: Crna Gora je sačuvala mir. Ajde.

Ruku na srce, nije Mira Marković naročito poslovala po Crnoj Gori. Njen pokušaj da ovdje organizuje Jugoslovensku ljevicu propao je.

Nakon nekoliko najava kako će JUL proširiti djelovanje na Crnu Goru Milo Đukanović je beogradskom nedeljniku NIN rekao da, iako ima vlast i moć, ,,iza JUL-a ne stoje rezultati na izborima”.

Mirjana Marković, zabilježio je AIM, nije gubila vrijeme i na promociji JUL-a u Novom Sadu govorila je o čovjeku koji je ,,prikriveni švercer, zaposlen kao istaknuti političar i član partije lijeve orijentacije”, a potom u svom dobro poznatom stilu u Dnevniku koji je redovno objavljivao NIN napisala kako se sve to ne odnosi na Đukanovića.

,,Ja lično sumnjam da je on švercer iz jednostavnog razloga što znam da crnogorski narod, poznat kroz čitavu svoju istoriju, po svom poštenju i borbi protiv svakog zla, pa i kriminala, ne bi dopustio da mu se danas na čelu nalazi nepošten i nemoralan čovek”.

Đukanović je tvrdio da JUL nema nikakve šanse u Crnoj Gori. Saglasio se i Momir Bulatović: ,,Gospodin Đukanovic je to izjavio na bazi uvida u dva najnovija istraživanja javnog mnjenja. Zajedno smo ih gledali i mislim da ta politička organizacija u Crnoj Gori nema nikakve šanse da zabilježi bilo kakav iole vrijedan politički razultat, a o ulasku u parlament je gotovo iluzorno govoriti”. Bilo je i onih koji su tvrdili da je Mirjani Marković Đukanović smetao jer je smatrala da švercom duvana treba da se bavi samo njen sin.

Pod velom istraživanja javnog mnjenja i kobajagi ideoloških razlika, jasno se vidjela namjera Đukanovića i Bulatovića da ne dijele vlast.

Nije bilo nikakve potrebe pustiti Miru da im vršlja po dvorištu.

Svakom svoje. Slobodan Milošević, uz, kako se pripovijeda, veliki uticaj svoje žene, bio je glavni točak krvavih zločina u bivšoj Jugoslaviji. Njegove saborce u Crnoj Gori, proporcionalno, zapalo je da budu glavni u zločinima na dubrovačkom ratištu, da, u okviru svojih mogućnosti, pomažu Karadžiću; da deportuju izbjeglice.

Tačno je: u Crnoj Gori nije ubijen nijedan političar iz prethodne generacije, kao što je u Srbiji stradao Ivan Stambolić. Tačno je i drugo: U Beogradu je 1999. ubijen Slavko Ćuruvija, u Podgorici je  2004. godine ispred svoje redakcije ubijen Duško Jovanović, vlasnik Dana.

Opozicionari kao izdajnici, manjine kao neprijatelji – iste su slike važile u oba oka u glavi. Odjekuje do dana današnjeg.

Sve što je zasijano devedesetih i dalje rađa i hrani puk. Kad su protesti Odupri se 97000 okupljali najviše ljudi, po društvenim mrežama bujala je ideja o organizovanju mitinga na kojem bi vlast pokazala  snagu. Stiglo je i od mladih DPS-ovih snaga: ,,Uvažavajući okolnost da među ljudima koji učestvuju na protestima, ima značajan broj onih sa najčasnijim namjerama… zapitajmo se šta bi se dogodilo, da recimo, na ulice izađe više od 180 hiljada građana Crne Gore koji su na posljednjim predsjedničkim izborima podržali kandidata vladajuće koalicije, isprovocirani time što neko želi da obezvrijedi njihov glas”, kazao je poslanik vladajuće koalicije Andrija Nikolić.

Ima još zlokobnijeg. Nezadovoljan ulogom koja mu je oko protesta pripala Duško Knežević je odabrao da se ustremi tamo gdje misli da je najtanje. Ne može na čelu protesta biti ,,neki Džemo”. Već Crnogorac koji, iz opisa se moglo nazrijeti nekako nalikuje bankaru samom. ,,Neki Džemo”, ima ime – Džemal Perović – časno u kategorijama koje Knežević, najvjerovatnije, nije sposoban da shvati. Zato shvata ono što je od devedesetih naovamo prva greška koja se može pronaći – ime. Kao u vozu u Štrpcima.

I da ništa drugo nije, Mira nam je ostavila neodvojivi dio stvarnosti – Pink. ,,Draga Miro, obeležiti jednu epohu bez da je ta ista epoha bila spremna da te razume, nije samo tvoja sudbina, već sudbina svih čije su ideje označene velikim vizijama ali i grehovima! Bio sam klinac ali znam da si me volela i zato, budi mi dobro i spokojno tamo gde ideš! Tvoj Željko”, napisao je, opraštajući se od Mirjane Marković, vlasnik i direktor Pink Media Grupe Željko Mitrović.

U riječi je, naravno, stao tek sićušan dio zahvalnosti za pokroviteljstvo u stvaranju jednog od najvećih monstruma, koji je preživjeo ratove i hara i Srbijim i Crnom Gorom kao udarna pesnica vlasti i u jednoj i u drugoj državi.

,,Minut -dva” ćutnje za Mirjanu Marković. Zaslužila je, a vođe u Crnoj Gori i Srbiji joj zvanično ne priznaju.

 

Momir Bulatović  – govornik

 

Nakon niza nagađanja, među kojima je bilo i ono da bi se mogla biti sahranjena i u Crnoj Gori, objavljeno je da će urna sa posmrtnim ostacima Mirjane Marković biti položena u grob u Požarevcu u subotu 20. aprila u 15 sati. ,,Time će biti ispunjena njena želja da počiva ispod lipe pored svog supruga Slobodana Miloševića, bivšeg predsednika Srbije i SR Jugoslavije”, objavili su srpski mediji.

Sin Mirjane Marković i Slobodana Miloševića, Marko, živi u Rusiji, takođe zbog međunarodne potjernice koju je raspisala Srbija. Njihova ćerka, Marija već 20 godina živi na Cetinju. ,,Mislim da niko od nas, ni živ ni mrtav, ne treba da bude u Srbiji”, kazala je nedavno u jednom od rijetkih intervjua. Kroz medije se provukla vijest da sada posjeduje dokumenta koja godinama nije imala jer su joj ona izdata u Srbiji istekla, a u Crnoj Gori nije mogla da dobije državljanstvo zato što nije mogla da obezbijedi ‘otpust’ iz srpskog. Da li to što sada, navodno, ima dokumenta sa kojima je prema jednoj od spekulacija, mogla da putuje u Rusiju na sahranu, znači da je u međuvremenu dobila crnogorsko državljanstvo, ne zna se.

Zna se da će, na sahrani Mirjane Marković, govoriti bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović. On je počasni predsjednik Udruženja Sloboda, čiji je osnivač bila i supruga Slobodana Miloševića. Zadatak udruženja je da se ,,bori za slobodu i istinu o Miloševiću, njegovom životu i djelu”.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo