Izradom državnih smjernica želi se dobiti vodič koji će, kako glavnom državnom arhitekti tako i glavnim gradskim arhitektama omogućiti jednostavniji i nepristrasniji rad u postupku davanja saglasnosti na dostavljena idejna rješenja sa kojima investitori žele aplicirati kod prijave građenja
Poslije tri godine od stupanja na snagu Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, utvrđen je nacrt Državnih smjernica razvoja arhitekture, posebnih pravila za rad glavnog državnog i glavnih gradskih arhitekata u lokalnim upravama. Sa donošenjem smjernica prilično se okasnilo ako se ima u vidu da su stupanjem Zakona o planiranju na snagu 2017. godine, izabrani kako glavni državni arhitekta tako i arhitekte u crnogorskim opštinama, čija je osnovna nadležnost davanje saglasnosti na idejna rješenja projekata arhitekture građevinskih objekata.
Velika moć najednom je skoncentrisana u ruke izabranog arhitekte od čije stručnosti ili dobre volje i spremnosti da poštuje smjernice planskih dokumenata po kojima odlučuje, strepe mnogi investitori navikli da njihovi građevinski poduhvati, koji su najčešće bili u neskladu sa detaljnim urbanističkim planovima, dobiju sva potrebna odobrenja za gradnju. Članom 87 Zakona o prostornom planiranju navedeno je da se glavni državni arhitekta imenuje „radi sprovođenja državnih smjernica arhitekture“, kojih nije bilo, niti su u međuvremenu donijete. Rad glavnih arhitekata svodio se na ispunjavaje tehničkih obaveza u pogledu davanja saglasnosti na idejna rješenja arhitektonskih projekata zgrada, trgova, parkova i njihove usaglašenosti sa smjernicama za oblikovanje i materijalizaciju iz urbanističkih planova. Svaki pokušaj djelovanja na arhitekturu i izgled objekata, na spratnost i usklađenost sa okolinom, nailazio je na kritike investitora i predstavnika Ministarstva održivog razvoja iz kojeg su često upozoravani „da se drže isključivo oblikovanja i materijalizacije“. Time nova institucija glavnog arhitekte nije mnogo doprinijela kvalitetu arhitekture izgrađenih objekata i boljem korišćenju prostora. U nekim slučajevima došlo je i do zloupotrebe pozicije glavnog arhitekte sa sumnjom u korupciju značajnih razmjera.
Upravo iz tih razloga, „kako se ovi procesi ne bi odvijali u nekontrolisanim uslovima, bilo je potrebno izraditi određena pravila – smjernice, čijim se uvođenjem postupak izdavanja mišljenja, odnosno davanja saglasnosti na idejna rješenja, ne bi dovodio u sumnju u eventulanu pristrasnost“, kazao je glavni državni arhitekta Dragan Vuković, rukovodilac petočlanog stručnog tima za izradu Nacrta državnih smjernica za razvoj arhitekture.
„Izradom DSRA želi se dobiti vodič koji će, kako glavnom državnom arhitekti tako i glavnim gradskim arhitektama omogućiti jednostavniji i nepristrasniji rad u postupku davanja saglasnosti na dostavljena idejna rješenja sa kojima investitori žele aplicirati kod prijave građenja, krećući se u fromiranim okvirima estetike, autorstva, želja naručioca projekta, društvenog ambijenta, umjetničkog izraza, prinude poručioca, trenutnog modnog trenda… istovremeno oslobađajući ih opasnosti upadanja u klopku bilo kakvog subjektivnog ocjenivanja“, navodi se u nacrtu dokumenta.
Državne smjernice za razvoj arhitekture su prvi dokument ove vrste u novijoj istoriji države, koji zajedno sa izradom Prostornog plana Crne Gore i Plana generalne regulacije, predstavlja korak ka održivom životu. Cilj koji se njime želi postići jeste stvaranje jasnog institucionalnog okvira i uslova za bavljenje arhitekturom i urbanizmom. DSRA su javni iskaz koji je ujedno i obavezujući dokument za sve aktere djelovanja u prostoru, od pojedinaca, preko akademske zajednice, strukovnih udruženja, medija i drugih aktera do državnih institucija… Razrada DSRA će se sprovoditi kroz PPCG i PGR i Urbanističke projekte, plansku dokumentaciju predviđenu Zakonom o planiranju, navodi se u Nacrtu smjernica koji će se uskoro naći na javnoj raspravi.
DSRA je treći važan dokument predviđen Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, čija je izrada u toku. Trenutno se radi Prostorni plan CG kao i Plan generalne regulacije. Međutim, novi ministar Ministarstva ekologije, prostornog planiranja urbanizma, Ratko Mitrović najavio je donošenje novog zakona o planiranju, pa se postavlja pitanje šta će biti za započetim poslovima na izradi ova tri dokumenta, za koje je Ministarstvo izdvojilo više od 2,5 miliona eura. Da li će oni biti nastavljeni ili će to biti još jedno uzaludno trošenje novca na vremenski neusklađene projekte.
Predloženim nacrtom sažetim na 55 strana, utvrđene su ambiciozne smjernice i preporuke za urbanizam, arhitekturu i projektovanje javnih otvorenih prostora.
Nacrtom se predlaže stvaranje uslova za afirmaciju javnih konkursa ne samo za objekte u državnoj svojini, kako je zakonom propisano, već omogućiti i drugim investitorima da putem konkursa dobiju najbolja rješenja. Ovakav stav nikoga ne obavezuje. Po mišljenju mnogih konkursi za veće objekte morali bi biti obavezujući da se nigdje više ne ponovi Budva, urbanistički haotična sredina sa arhitekturom koja to nije, sa uništenim prostorom i gomilom betona, zgrada i solitera bez ulica, trotoara, parkova, šetališta…
Zanimljivo je da se DSRA bavi i afirmacijom arhitektonske profesije koja je ,,intelektualna, kulturna i umjetnička djelatnost koja svoje djelovanje ostvaruje u javnom prostoru i samim tim utiče na njegov kvalitet“. Preporučuje se institucionalno uređenje same profesije kojom će se odgovornije definisati uslovi za bavljenje arhitekturom.
„Autoritet profesije značajno je ugrožen i nemogućnošću zakonske zaštite autorskog djela. U važećem Zakonu o autorskim i srodnim pravima sva prava su na strani vlasnika objekta, zbog čega je neophodna promjena u cilju postizanja prava autorstva“, navodi se u tekstu DSRA.
Konačno je nekome palo na pamet da pomene autorska prava arhitekata koja su im oduzeta u vrijeme privatizacije društvene imovine, kada je veliki broj hotela u državnom vlasništvu duž Crnogorskog primorja rasprodat investitorima bliskim režimu DPS-a. Na zahtjev novih vlasnika koji su hotele rekonstruisali i prepravljali po svojim mjerilima, ignorišući prava autora, 2011. godine je promijenjen Zakon o autorskim i srodnim pravima iz kojeg je izbačen svaki član koji se odnosio na zaštitu prava autorskog djela u arhitekturi. Arhitekte su jedina društvena grupa stvaralaca i umjetnika u Crnoj Gori čija djela nemaju pravnu zaštitu. Nije poznato da se neko strukovno udruženje usprotivilo takvom diskriminatorskom zakonskom rješenju, Savez arhitekata CG na primjer, Inženjerska komora ili Arhitektonski fakultet. Možda DSRA, ukoliko se usvoji, nešto promijeni i u tom pogledu.
Branka PLAMENAC
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice