DRUŠTVO
SLUČAJ ŽELJEZARA: KALJENJE CRNOGORSKOG MODELA PRIVATIZACIJE: Uvijek može gore
Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor onlinePet vlasnika, preko šest hiljada izgubljenih radnih mjesta, stotine miliona gubitaka i nenaplativih dugova prema državi i radnicima, stečaj, bankrot… I sve to za tri decenije. Pod jednom vlašću
Prije petnaestak dana, na subotnjem građanskom okupljanju u centru Podgorice, hiljade su u mukloj tišini slušale iščitavanje (nepotpunog) spiska preduzeća „koja su nekad hranila Crnu Goru, ali nijesu preživjela najezdu skakavaca tranzicije…“. Kažu oni što su pogledivali na sat, da je nabrajanje trajalo duže od pet minuta.
Jedno od preduzeća koje na tom spisku istine zauzimaju počasna mjesta svakako je i nikšićka Željezara. Kompanija koja je krajem 2016. godine obilježila šest decenija postojanja, nekada je bila primjer ubrzane industrijalizacije zemlje.
„Željezara Boris Kidrič u Nikšiću je veliki kolektiv, najveći u Crnoj Gori“, bilježe jedne novine nekadašnje SFRJ u maju 1985. „U dvadeset jednom OOUR-u (osnovna organizacija udruženog rada – prim. a) i sedam radnih zajednica zaposleno je nešto više od 6.500 radnika, koji su prošle godine proizveli 242.000 tona čelika…“.
Uslijedio je ratni raspad SFR Jugoslavije. Pod njegovim okriljem, u sjenci sankcija UN prema režimu Slobodana Miloševića, stvorena je prva generacija tranzicionih pobjednika u Crnoj Gori. Fabrike i radnici za njih su bili samo nepotreban teret.
Vaša je sreća što Crna Gora ima samo jednu željezaru, za razliku od većine republika bivše Jugoslavije, objašnjavao je u Monitoru Vladimir Gligorov, jedan od najuglednijih ekonomskih analitičara sa prostora bivše SFRJ. ,,Jedna željezara – jedan nerješiv problem”.
Onda je i u Crnoj Gori na red došla privatizacija državne imovine. Pod parolom Veselina Vukotića (danas jednog od suvlasnika Univerziteta Donja Gorica) „ne prodajemo preduzeća, nego kupujemo dobre vlasnike“, tekao je proces koji je jednima omogućio da prikriju vlastitu nesposobnost i nagomilane gubitke, a drugima da legalizuju i dodatno uvećaju stečeni kapital. I nikšićka Željezara dobila je novog vlasnika. Zapravo, ne jednoga nego četiri u nizu. Ako ne uzimamo u obzir da je treći po redu mijenjao identitet (ime i adresu). Ali ne i naviku stvaranja gubitaka, a potom i njihove nacionalizacije.
O tome gdje su firmu odveli dobri vlasnici neka svjedoči još jedan novinski citat, s kraja februara ove godine: „Iz Sindikata nikšićke Željezare Tosčelik tvrde da im poslovodstvo prijeti ukidanjem prekovremenih sati ili otpuštanjem 30 do 40 ugovoraca. U fabrici je, kako su kazali, zaposleno oko 170 radnika koji imaju rješenje za stalno, i njih stotinak koji rade na određeno vrijeme. Startna plata zaposlenima u proizvodnji je 350 eura, a sa prekovremenim radom prime i stotinu eura više. U Tosčeliku se posao odvija u tri smjene u pogonima Čeličane, Kovačnice i Radventa.“
Podsjetimo, turska korporacija Tosjali grupa kupila je imovinu Željezare u stečaju u junu 2012. godine za 15,1 milion eura. Tada su najavili da će za tri godine u Nikšić uložiti 35 miliona eura, povećati broj radnika sa 314 na najmanje 550 i dostići godišnji promet od 500 miliona eura.
Ništa od tih obećanja do danas nije ispunjeno. Tosčelik praktično radi na crno bez ekološke saglasnosti i dozvole za rad. A uz povećan rizik po bezbjednost radnika.
U prve tri godine njihovog angažmana u Nikšiću u pogonima Željezare poginula su dva radnika, dok je teže ili lakše povrede zadobilo više od 30 osoba. Približno, svaki deseti radno angažovani.
Iz sindikata Željezare tvrdili su da novi poslodavci preostale radnike zastrašuju (otkazom) i tjeraju da rade po dvije smjene uzastopno. ,,Koliko god čovjek htio, organizam to ne može da izdrži, dolazi do premora i smanjenja koncentracije, pa je to vjerovatno i uzrok sve češćih povreda”, požalio se novinarima, u februaru 2015. Željko Perović, metalac sa skoro tri decenije radnog iskustva.
Drugi su, opet, imali puno više razumijevanja za vlasnike Tosčelika. Među njima je bio i predsjednik SO Nikšić Veselin Grbović. ,,Naši ljudi su pomalo navikli laganije da rade i idu na bolovanja, a vjerovatno novi vlasnik to sprječava“, pretpostavio je Grbović prije četri godine, pa dodatno objasnio: „Moramo da shvatimo da je Željezara u procesu rekonstrukcije i da se pojedina postrojenja puštaju u funkciju, tako da je i bezbjednost otežana, pa je potrebna i velika pažnja radnika”.
Niz povreda nije prekinut. Sredinom oktobra prošle godine mediji bilježe da je jedan radnik teško povrijeđen u pogonu Kovačnica „prilikom pada sa kranske staze“. Na isti način i na istom mjestu na kome je četiri godine ranije poginuo njegov kolega.
,,Nijedna krupna investicija koja bi poboljšala uslove u kojima radimo nije se dogodila. Ni sada se ništa ne radi na tome“, požalio se predsjednik Sindikata Željezare Pero Kadović. ,,Oprema na kojoj radimo je zastarjela i iz godine u godinu stari, i iz godine u godinu sve je opasnije raditi u ovim i ovakvim uslovima“. I tu se završilo. Do sljedeće nesreće.
Priča o privatizacijama Željezare kreće 2002. godine, kada počinje primjena ugovora o petogodišnjem zakupu sa firmom Rusmont still corporation. Proklamovani cilj bio je zaštititi radnike (2.700 zapošljenih sa prosječnom platom od tadašnjih 500 maraka), modernizovati postrojenja – prije svega Čeličanu – obezbijediti sirovine, rezervne djelove i tržište za normalnu proizvodnju. Moskovska firma se u Nikšiću zadržala približno godinu dana. I Željezaru ostavila u još većim problemima i dugovima.
Početkom juna 2004. u Nikšić stiže novi partner. Takođe ruska, kompanija Midlend ulazi u Željezaru nakon što je vlada nikšićkoj kompaniji oprostila dug od 75 miliona eura, a novom strateškom partneru omogućila da ne plaća struju, poreze i doprinose. Vlasnici Midlenda su za tu čast platili hiljadu eura. Rusi su se lijepo okoristili i, bukvalno preko noći, pobjegli iz Željezare kada je došlo vrijeme za obećane investicije. Za sobom su ostavili nove dugove (samo poreski dug bio je težak 2,7 miliona) i priče o golemim malverzacijama koje nije imao ko da spriječi.
Tako je Midland, prema tvrdnjama dr Branka Radulovića, 12.500 gredica izvezao i prodao sopstvenoj kompaniji u Londonu po cijeni od 210 dolara po toni u momentu kada je tržišna cijena te robe bila 450 dolara. I uvozili su po istom modelu. „Kada je cijena na svjetskom tržištu bila oko 300 dolara po toni, od svoje firme u Rusiji Midland kupuje 15.000 gredica po 355 dolara“, optuživao je profesor Radulović. Nadležni su ostali gluvi.
Zato su praktično isti ljudi, umjesto odgovornosti za dotadašnje neuspjehe, 2006. dobili i treću priliku da prodaju Željezeru. Novi kupac bila je britanska of-šor firma MNSS. Većinski paket akcija Željezare nazovi Britanci platili su 5,2 miliona eura. Zauzvrat su, samo po osnovu subvencija za električnu energiju tokom 2007. godine, iz državnog budžeta dobili sedam miliona (subvencije su trajale do uvođenja stečaja). Ali to je bila tek kap u moru.
Vladi, recimo, nije zasmetalo to što su Britanci prve godine gazdovanja Željezarom umjesto ugovorenih 14 investirali svega dva miliona eura. Inače, ukupne ugovorene – a nerealizovane – investicije za pet godine iznosile su 117 miliona. Što je trebalo da znači siguran posao za makar 1.500 radnika. Biće da su vjerovali na riječ „engleskim džentlmenima“ uz novoformiranog Upravnog odbora Željezare u kome su se našli: Radomir Vukčević, Oleg Obradović, Branko Čavor, Blagoje i Želimir Cerović, Miodrag-Daka Davidović, Andrija Racković i Greg Kuenzel. A nešto kasnije i Ana Đukanović, tada Kolarević.
Monitor je koju godinu kasnije (2010) došao do revizorskog izvještaja o poslovanju Željezare u 2008. godini i Periodičnog finansijskog izvještaja za prvih šest mjeseci ’09. godine. Prema tim podacima, Željezara je 30. juna 2009. godine, samo po osnovu neplaćenih poreza i doprinosa na zarade, državi dugovala više od 17 miliona eura. Umjesto obećanih investicija nakon privatizacije, nikšićka kompanija se kod većinskog vlasnika zadužila za 50 miliona. Sklopljeno je i više kreditnih aranžmana sa Prvom bankom vrijednih oko 20 miliona. Ne zna se gdje je otišao taj novac. Istovremeno, revizor konstatuje da je Željezara, u septembru 2008. godine osnovala of šor filijalu pod nazivom Željezara Nikšić u Holandiji uz primjedbu da ,,finansijski iskazi ne sadrže podatke o sredstvima i poslovanju (te) filijale”.
Na istoj adresi u Amsterdamu nalaze se 154 kompanije od kojih „najmanje 86 ima isti broj telefona, najmanje 26 isti sajt, a najmanje devet istog direktora kao i kćerka kompanija Željezare“, saopštili su uz MANS-a. I podnijeli krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužiocu Ranki Čarapić „ukazujući na mogućnost da se kćerka kompanija Željezare i mreža povezanih of-šor firmi koristi za pranje novca ili izvlačenje profita iz Crne Gore…“. Među licima obuhvaćenim tom prijavom nalazio se i tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović. VDT je, naknadno, tvrdila kako joj ta dokumenta nikada nijesu dostavljena.
A ministar je imao preča posla.
,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge strane i druga strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji (bilo stvarnih bilo navodnih)”. Citat je sastavni dio Protokola o refinansiranju Željezare Nikšić koji su, 6. jula 2009. godine, potpisali Vujović i G.H.J. de Haas, u ime većinskog vlasnika Željezare.
Svrha Protokola opisana je u tri tačke: MNSS će Željezari obezbijediti finansijsku injekciju od 10 miliona eura. Vlada će, potom, obezbijediti kreditne garancije u iznosu od 25 miliona za novo zaduženje Željezare. I treće, a pokazaće se najvažnije, ,,restrukturiranje bankarskih aranžmana MNSS-a i Željezare kod Prve banke Crne Gore”.Novcem namijenjenim za investicije u Željezaru.
Potom se precizirane i (uz državu) najveće žrtve novog dila između prodavaca i kupaca Željezare. ,,Sticalac akcija može smanjivati broj zaposlenih u Kompaniji do nivoa koji nije manji od 1.200 zaposlenih”. Tako je van snage stavljeno obećanje prema kome će u nekadašnjem nikšićkom gigantu ostati makar 1.500 radnika.
Slijedio je stečaj. Pa bankrot. Pa nova prodaja i nova neispunjena obećanja.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VALENTINA PAVLIČIĆ NA KORAK DO IZBORA ZA PREDSJEDNICU VRHOVNOG SUDA: Štrik koji treba opravdati
Objavljeno prije
1 danna
22 Novembra, 2024Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU, kao jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Ta obaveza bi uskoro mogla biti štrikirana. Ukoliko bude izabrana na poziciju predsjednice Vrhovnog suda, pred Valentinom Pavličić dosta je posla
Opšta sjednica Vrhovnog suda na posljednjem zasijedanju ove sedmice podržala je bivšu zastupnicu države pred sudom u Strazburu, Valentinu Pavličić za kandidatkinju za poziciju predsjednice najviše sudske instance u Crnoj Gori. Posljednji stepenik biće dvotrećinska većina u Sudskom savjetu, što se ne vidi kao prepreka, posebno nakon osam propalih pokušaja da se sudije Vrhovnog suda usaglase oko kandidata koji bi bio izabran na čelo te pravosudne instance.
Tokom tajnog glasanja, od 15 sudija koliko je učestvovalo u radu Opšte sjednice, Pavličić je dobila deset, predsjednik Upravnog suda Miodrag Pešić sedam, dok su vršiteljka dužnosti predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković i sutkinja Vrhovnog suda Ana Vuković dobile po šest glasova.
Posljednje tri godine, koliko traje vd stanje ključne pozicije u sudstvu, neizbor predsjednika Vrhovnog suda bio je i kamen spoticanja na putu zemlje u EU, jer predstavlja jedno od ključnih pivremenih mjerila koje Crna Gora mora da ispuni u okviru procesa evropskih integracija. Prije pola godine Evropska komisija je ostavila rok da se do 24. aprila ove godine ta obaveza završi, što se nije dogodilo.
Na prethodnoj Opštoj sjednici Vrhovnog suda 16. maja, nijedan od dva tadašnja kandidata – Miodrag Pešić i Ana Vuković nijesu dobili potrebnu većinu. Na osnovu izmjena Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, uslijedila je i izmjena poslovnika o radu Opšte sjednice kako bi se deblokirala ova stepenica u odlučivanju.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
Objavljeno prije
1 sedmicana
15 Novembra, 2024Prethodne Vlade su na osnovu zaključaka, ugovora i aneksa, umjesto po Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, u prethodne četiri godine finansirale Gimnaziju ,,Sveti Sava” i Medresu ,,Mehmed Fatih” sa ukupno 4,9 miliona eura. CGO u krivičnoj prijavi traži da SDT ispita ovu državnu pomoć vjerskim zajednicama
Krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona EUR za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori, podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT), početkom ove sedmice, Centar za građansko obrazovanje (CGO).
CGO se poziva na Izvještaj o reviziji pravilnosti Finansiranja vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore, koji je Državna revizorska institucija (DRI) objavila prošlog mjeseca. I DRI je dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja vjerskih škola sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.
Iz DRI nalaza smo saznali da je za četiri godine vjerskim zajednicama i školama podijeljeno 8,7 miliona eura, a u DRI smatraju da sistem dodjele nije pravedan.
Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila 1 975 000 eura. Najviše novca, 1,2 miliona eura, država je dala Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Od toga Mitropoliji crnogorsko-primorskoj 930 000, a Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 278 000. Islamska zajednica dobila je 331 000 eura, Crnogorska pravoslavna crkva 230 000 eura. Za ostalih 13 vjerskih zajednica izdvojeno je između 1500 i 55 000 eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.
Zanimljivo je da je DRI u izvještaju naveo da su u periodu nove vlasti, 2021-2023. ,,iznos sredstava kojima se finansiraju vjerske zajednice određivao na osnovu diskrecionih odluka resornog ministra, jer nijesu utvrđeni odgovarajući kriterijumi na osnovu kojih se vrši odobravanje sredstava i procjena potreba vjerskih zajednica prilikom odobravanja”.
Vjerske zajednice su i po drugim osnovama dobile još dodatnih 1,87 miliona eura. Osnov za podjelu para je bio različit: Zakon o kulturi, Ugovor o grantu za prenos EU sredstava, Odluke Vlade – Komisije za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve i Komisije za procjenu šteta od elementarnih nepogoda, Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i dr.
Institucije iz čijih budžeta je uplaćivan novac na račun vjerskih zajednica su: Ministarstvo pravde, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, Ministarstvo finansija, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje.
Na osnovu sprovedene revizije utvrđeno je da nije uspostavljen odgovarajući normativni okvir koji reguliše finansiranje vjerskih zajednica iz budžeta Crne Gore. Postojeći normativni okvir koji je u primjeni ne obezbjeđuje u dovoljnoj mjeri predvidljivost i pravednost u regulisanoj oblasti, konstatovao je DRI.
Najviše novca je otišlo za finansiranje srednjih vjerskih škola – 4,9 miliona eura. Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima dobila je 3, 1 miliona eura, a 1,8 milion Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.
DRI je konstatovao da je finansiranje srednjih vjerskih škola vršeno na način koji nije u skladu sa Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.
Iz CGO su ukazali da je Član 139 stav 3 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju propisuje da se samo srednje vjerske škole koje izvode javno važeće obrazovne programe mogu finansirati iz Budžeta Crne Gore.
Umjesto po slovu zakona, novac za vjerske škole Vlada je dijelila zaključcima, ugovorima i aneksima ugovora. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija ne raspolaže dokumentacijom na osnovu koje se može uvjeriti na koji načen je vršen obračun iznosa koji su uplaćeni srednjim vjerskim školama, navodi se u nalazu DRI. Dodaje se da su iznosi sredstava koji se uplaćuju vjerskim školama određeni zaključcima Vlade Crne Gore, a Ministarstvo vjerskim školama uplaćuje iznos u skladu sa zaključenim ugovorima.
,,Iako su ove isplate pokrivane ugovorima o finansiranju i aneksima tih ugovora, a u skladu sa zaključcima Vlade, jasno je da nikakvi zaključci Vlade niti ugovori i aneksi ne mogu imati pravnu valjanost ako su suprotni zakonu”, naveli su iz CGO-a.
Pomenuti član 138 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, propisuje da javna ustanova stiče sredstva iz budžeta Crne Gore za jednu školsku godinu na osnovu ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za određeni obrazovni program, broja učenika, koeficijenta programske grupe u koju je obrazovni program razvrstan i drugih kriterijuma karakterističnih za obrazovni program, ustanovu i određeno područje.
Na osnovu ovih kriterijuma, Ministarstvo donosi metodologiju za izračunavanje ekonomske cijene koštanja obrazovanja učenika za svaki obrazovni program. Sve opet u skladu sa normativima i standardima, koje donosi Ministarstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje Nacionalnog savjeta. Normativima i standardima propisuju se mjerila za: formiranje odjeljenja i grupa, organizovanje savjetodavne službe, biblioteke, administrativno-računovodstvene i tehničke službe i vrednovanje materijalnih troškova.
Umjesto svega ovoga za vjerske škole važeći su zaključci Vlade.
Na osnovu dva zaključka Vlade, jedan iz 2022, drugi 2023, Ministarstvo prosvjete je sa Srednjom vjerskom školom Gimnazija ,,Sveti Sava” potpisalo Ugovor o finansiranju. I prethodne dvije godine im na ime Ugovora isplatilo po 900 hiljada eura, ukupno 1,8 miliona.
Takođe na osnovu zaključka Vlade, Ministarstvo prosvjete je, počev od marta mjeseca 2018. godine, sa Srednjom vjerskom školom – Medresa ,,Mehmed Fatih” potpisalo ugovor o finansiranju. Ministarstvo je ovoj školi mjesečno uplaćivalo 50.000 eura na ime bruto plata i ostalih ličnih primanja zaposlenih u školi, rashoda za materijal i usluge, za tekuće održavanje, kao i troškova ishrane učenika u domovima. Ovaj način finansiranja je trajao do kraja 2020. godine.
Sljedeće, 2021. Medresi je, za tu godinu, uplaćeno pola miliona eura, a 2022. i 2023. godine po 800.000 eura. Za četiri godine ukupno 3,1 milion eura.
Ukazujući na moguću zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore, iz CGO su ocijenili da kršenje zakonskih odredbi, koje su jedan vid brane diskrecionom, i moguće koruptivnom, djelovanju funkcionera koji odlučuju u finansiranju vjerskih škola, zahtijeva profesionalnu pozornost SDT-a. Na SDT-u je da pokaže da li ima volje da se dođe do NN političara.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu
Objavljeno prije
2 sedmicena
8 Novembra, 2024Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije, kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem
Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.
Činilo se da je Vlada odustala od tog posla. No, samo dva dana nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.
Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović. Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete. To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.
Studentski dom će Vlada sada kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetiskih rezervi ,,dok je sredstva za narednu godinu potrebno obezbijediti budžetima za narednu godinu”.
Sve to odgovara ugovoru koji su 21. oktobra potpisale ministarka Anđela Jakšić-Stojanović i izvršna direktorica Čelebić City Milena Brajović, koji je u međuvremenu, prema saznanjima Monitora, raskinut. U tom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa PDV-om), a dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. Baš onoliko koliko je Vlada sada odlučila da opredjeli za novi studentski dom. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.
Nakon što je poništila tender, Vlada se sada poziva na odredbe Zakona o javnim nabavkama koje je prethodno prekršila.
Član 14 definiše izuzeća, pa se navodi da se on ne primjenjuje na: kupovinu ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine kao i prava koja se na njih odnose. Prigodna rupa u zakonu.
Monitor je pitao Vladu,odnosno ministarstva uključena u ovaj posao – zbog čega sada kupuju objekat za novi studentski dom mimo postupka javne nabavke.
Iz Generalnog sekretarijata Vlade su objasnili da je, nakon potpisivanja ovog ugovora, Ministarstvo prosvjete upozoreno od strane Zaštitnice imovinsko pravnih interesa Crne Gore da Ministarstvo prosvjete nije organ u čijoj nadležnosti je vođenje, evidencija i sticanje državne imovine, te stoga se upućuje na raskid ugovora i primjenu procedure od strane ovlašćenog organa. To potvrđuje ranije pisanje Monitora.
Iz Ministarstva tvrde i da nijesu isključili javni poziv. „Upravi za državnu imovinu dostavili smo Zahtjev za raspisivanje javnog poziva na koji se mogu prijaviti svi zainteresovani ponuđači. Dostavljena je i specifikacija potreba koje budući objekat treba da zadovolji kako bi se u njemu pružale usluge studentskog smještaja”, piše u odgovorima iz Vlade.
Iz Radunovićevog Ministarstva su Monitoru odgovorili da će ,,Uprava za državnu imovinu pokrenuti zakonski propisanu proceduru za kupovinu predmetnog objekta u skladu sa instrukcijama Ministarstva prosvjete, koje je Uprava dobila dana 06.11.2024. godine”. No, oni ističu da je ,,u skladu sa članom 14 stav 1 Zakona o javnim nabavkama kupovina prostora tretirana kao izuzeće iz Zakona, pa se u realizaciji ovog pravnog posla neće primjenjivati odredbe Zakona o javnim nabavkama”.
Dodali su i da se razmatra mogućnost izgradnje novog studentskog doma na zemljištu Univerziteta Crne Gore (UCG).
Monitor nije dobio odgovore ni na pitanja upućena kompaniji Čelebić.
Vladinu kupovinu studentskog doma odlukom građanski aktivista Aleksandar Dragićević komentariše: ,,Kako je Vlada kolektivni organ, ne podliježe krivičnoj odgovornosti pa su na ovaj način našli prostor da nekome naprave uslugu i da niko nikad ne može odgovarati”.
Kao što je Monitor pisao,dio hotelaVerde koji je planiran za budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Tako se obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa.
Plan da objekat Čelebića postane studentski dom za UDG odavno postoji. Sedam godina od osnivanja tog privatnog univerziteta, u avgustu 2015. preduzeće „Čelebić” objavilo je namjeru da gradi studentski internat u Donjoj Gorici, za akademce UDG i đake međunarodne osnovne i srednje škole.Od Ministarstva održivog razvoja i turizma u julu 2018. dobijaju građevinsku dozvolu za izgradnju Internata za potrebe Univerziteta, koju potpisuje tadašnji ministar Pavle Radulović. Objekat je izgrađen 2020. godine.
U listu nepokretnosti jasno stoji da se radi o đačkom domu. Ipak četvorospratnu zgradu sa podrumom inženjer građevinarstva Aleksandar Rakočević, u svojoj procjeni, koju je naručilo Ministarstvo prosvjete tretira kao hotel. I taj objekat hotela Verde, zajedno sa zemljištem od 3.505 kvadrata, te sa kompletnom opremom, namještajem i ostalim enterijerem, procjenjuje na 6,3 miliona.
Stručnjak za ovu oblast koga je Monitor kontaktirao smatra da je metod procjene sporan jer se radi o kupovini imovine a ne biznisa. Da je vršena procjena imovine, cijena objekta bi bila znatno manja.
Fidelity consulting izveo je računicu da će kvadrat u studentskom domu Donja Gorica biti plaćen preko 2.300 eura.
Sve je počelo u februaru 2024, kada Vlada donosi zaključak o formiranju međuresorske komisije, koja je trebala da pripremi informaciju o smještaju studenata. U aprilu 2024. Vlada usvaja informaciju ove komisije koju su činili predstavnici ministarstava prosvjete, finansija i prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Uprave za kapitalne projekte, Univerziteta Crne Gore i Studentskog parlamenta koja predlaže raspisivanje javne nabavke za ovaj posao. Predlog Radne grupe je bio da se raspiše javni tender ,,koji bi doprinio na transparentnosti, ali i povećao broj potencijalnih privrednih društava koja bi se mogla uključiti u ovaj model ustupanjem svojih objekata”.
Stručnjaci iz oblasti javnih nabavka kažu da sumnju budi i to što je raspisan ograničeni postupak, posebno ako je cilj bio transparentnost i veći broj prijava. Ukazuju i da je u poništenom tenderu na sajtu CEJN navedno da je vrsta nabavke – Roba. Zakon precizira u Članu 75 – Predmet nabavke robe je kupovina, zakup ili lizing robe, sa pravom ili bez prava otkupa koji može da obuhvata postavljanje i instalaciju robe kao sporedni predmet nabavke. Četvorospratna zgrada se teško može uklopiti u ovu definiciju.
Nadalje na CEJNU se navodi da – nakon sprovođenja postupka Komisija za otvaranje i vrednovanje ponuda dostavlja izvještaj Vladi, koja donosi odluku. Zakon predviđa da odluku može da donese samo organ koji je raspisao tender, a to je Ministarstvo prosvjete.
Na tender se javio samo jedan ponuđač i to sa duplo višom cijenom od ponuđene. Ministarstvo prosvjete i Vlada su to prihvatili, kršeći Zakon o javnim nabavkama.
I prije potpisivanja ugovora, 13. oktobra presječena je vrpca i izvršena primopredaja objekta od strane ministarke Jakšić Stojanović i Tomislava Čelebića. Postavljena je i tabla sa natpisom Studentski dom Donja Gorica.
Aleksandar Dragićević je prije objavljivanja ovog broja Monitora objavio informaciju dobijenu od studenta – da se krenulo sa iseljenjem dijela studenta koji su trebali da budu smješteni u novi studentski dom, a koji su, dok se posao oko ugovora ne završi, privremeno smješteni u razne domove. Iseljavanje je privremeno zaustavljeno.
Sa tenderom i mimo njega, Vlada je stvorila problem studentima, građanima i samoj sebi. Sve zbog nepoštovanja zakona. U srijedu je lider PzP-a Nebojša Medojević pokrenuo inicijativu kod Specijalnog državnog tužilaštva, pozivajući se između ostalog i na tekst Monitora, zbogu sumnje u korupciju oko kupovine studentskog doma. Po informacijama Monitora, u pripremi je nekoliko krivičnih prijava adresiranih na Ministarstvo prosvjete.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Ima li spasa za Plantaže
ZORAN ĆOĆO BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove
BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera
-
INTERVJU4 sedmice
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela
-
INTERVJU4 sedmice
TAMARA SKROZZA, NOVINARKA I UREDNICA U AGENCIJI FONET, DOBITNICA NAGRADE „DUŠAN BOGAVAC-ZA ETIKU I HRABROST“: Danas trpimo „ pritisak bez otisaka prstiju “
-
DRUŠTVO4 sedmice
HAPŠENJE STRAHINJE KOPRIVICE, SINA DUGOGODIŠNJEG POLICIJSKOG FUNKCIONERA DUŠKA KOPRIVICE: Neobične veze
-
Izdvojeno4 sedmice
KORUPCIONAŠKA AFERA MOŽURA NA SUDU U ŠPANIJI: Fersa štiti Đukanovića
-
DRUŠTVO4 sedmice
SLUČAJ BATA CAREVIĆA: Sudstvo je golo
-
Izdvojeno4 sedmice
ODRŽAN TREĆI MUNDIJAL PRIJATELJSTVA: Ulcinj ponovo okupio legende sporta
-
DRUŠTVO3 sedmice
ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni zemljom, ni nebom