Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SANJE BAUK: Zamršene procedure ili progon

Objavljeno prije

na

Dugogodišnja profesorica Pomorskog fakulteta nakon otkaza sa UCG pravdu traži na sudu. Za sada joj to ne uspijeva

 

Osnovni sud u Podgorici je početkom prošlog mjeseca odbio tužbu dugogodišnje profesorice Univerziteta Crne Gore (UCG) Sanje Bauk protiv ove institucije. Bauk je pripremila žalbu na presudu i uputila je Višem sudu.

Ona je tužila Univerzitet zbog, kako tvrdi, nezakonitih odluka o neimenovanju u zvanje redovnog profesora i prestanku radnog odnosa. Tražila je da se UCG obaveže da je vrati na posao.

Osnovni sud je konstatovao da je Bauk bila zapošljena na UCG, sa zvanjem vanrednog profesora, od decembra 2013. UCG je u oktobru 2018. raspisao konkurs za akademsko zvanje u njenim predmetima, ona je bila jedna od učesnika konkursa. Naučni odbor UCG je dao u aprilu 2019. mišljenje da Bauk ispunjava uslove za izbor u akademsko zvanje redovne profesorice. Vijeća PMF-a i Elektrotehničkog fakulteta u maju 2019. predlažu da se Bauk izabere u zvanje redovne profesorice za oblast Pomorski elektronski i informacioni sistemi za predmete: Informacione tehnologije u pomorstvu i Elektronsko poslovanje u pomorstvu, Integrisani sistemi elektronske navigacije i Poslovni informacioni sistemi na Pomorskom fakultetu Kotor. Međutim Pomorski fakultet u aprilu, na sjednici na kojoj je glasalo samo šest od 14 članova, nije donio odluku da se Bauk izabere. Takvu odluku potvrdio je Senat, koji je nije reizabrao ni za vanrednog profesora, i time joj je prestao radni odnos na UCG.

Bauk za Monitor kaže da je završila Pomorski fakultet kao student generacije, magistrirala i doktorirala na Saobraćajnom Fakultetu u Beogradu kao najmlađi doktor tehničkih nauka. U toku samog izbora u zvanje redovne profesorice, za koji je konkurisala, UCG joj je dodijelio priznanje za  postignute rezultate i doprinos u razvoju naučno-istraživačkog i stručnog rada na Pomorskom fakultetu u 2018. godini.

U žalbi na odluku Osnovnog suda Bauk navodi da je za izbor u zvanje redovne profesorice dobila saglasnosti Elektrotehničkog i Prirodno- matematičkog fakulteta,  pozitivno mišljenje Naučnog odbora,  jer je imala 10 naučnih radova na sajans listi (a traže se samo dva), pošto je održala uspješno Inauguraciono predavanje pred Komisijom koju je odredio Univerzitet i ispunila sve uslove propisane Mjerilima za izbor u više akademsko zvanje, te dobila pozitivne recenzije od tri recenzenta, koje je odobrio matični Fakultet i Univerzitet.

Međutim, sve je bilo uzalud, jer tvrdi, da su protiv bili dekan Pomorskog fakulteta Špiro Ivošević i Rektor Danilo Nikolić.

„Sud bi trebalo da uzme u obzir činjenicu da je odnos pozitivnih i   negativnih stavki 6:2. Ovo ukazuje na očigledne namjere dekana i  rektora, koji je potpisao Odluku o neizboru i nereizboru, kao i  Rješenje o otkazu“, kaže Bauk. Ona kaže da su dekan i rektor sve vrijeme radili u dogovoru da spriječe njen izbor za redovnog profesora. Tvrdi i da su  „dekan i rektor radili ciljano na tome da pošto-poto pridobiju većinu u  tijelima kolektivnog odlučivanja na čijem su čelu, kako bi nesmetano i     beskompromisno vladali. Iz meni nepoznatih razloga, radili su u  dogovoru, da mi opstruiraju izbor, kršeći dva Zakona CG i Statut UCG“.

Kršenje sopstvenog statuta, ističe Bauk, UCG je uradio nepoštujući član  koji kaže da „od ukupnog broja članova Senata najmanje 50 odsto članova mora biti iz reda redovnih profesora“. U trenutku odlučivanja o njenoj promociji u više akademsko zvanje, Senat UCG je imao 34 člana, od čega 13 redovnih profesora i jednog naučnog savjetnika u institutu što je ekvivalentno redovnom profesoru. Dakle, ukupno 14 redovnih profesora, umjesto najmanje 17! Iz ovoga se zaključuje da je sastav Senata UCG,  koji je glasao po pitanju izbora tužilje u veće akademsko zvanje – bio nestatutaran, tvrdi ona.

Statut UCG predviđa i da: „Dekan, odnosno direktor ne može istovremeno obavljati bilo koju drugu upravljačku, rukovodeću ili javnu funkciju, u skladu sa zakonom“. Ovaj član Statuta Univerziteta Crne Gore nije takođe ispoštovan, jer je dekan istovremeno u spornom periodu bio i član Senata i višegodišnji odbornik DPS-a u Skupštini Opštine Tivat.

U žalbi se navodi i da je prekršen Zakon o visokom obrazovanju u kome se jasno navodi da se postupak izbora zvanja mora završiti u roku od šest mjeseci. Osnovni sud je ocijenio da je UCG autonoman i da nema pravne posljedice to što predmetna odluka nije donijeta u roku od pola godine od dana objavljivanja konkursa za izbor u naučna i akademska zvanja. U konkretnom slučaju postupak je trajao duže od godinu dana. Na mjesto profesorice Bauk angažovana su dva profesora i jedan saradnik.

UCG zamjera profesorici što je u jednom semestru radila honorarno u inostranstvu – na Tehnološkom univerzitetu u Durbanu, Južna Afrika. Objašnjava da je spor nastao u periodu februar–jun 2019. godine, u kojem je izvodila nastavu na daljinu. To je upravo period za koji je izbor u njeno više zvanje kasnio, kako tvrdi, greškom i nečinjenjem Univerziteta. Po Zakonu o visokom obrazovanju Crne Gore, u decembru 2018. godine trebalo je da bude okončan njen izbor u više zvanje, te je ona u januaru 2019. godine mogla da ostane da radi na Univerzitetu Crne Gore, ili da ode da radi u inostranstvu kao redovni profesor, sa daleko većom platom, nego kao vanredni profesor. Godinu dana kasnije nastava je na svim nivoima, zbog pandemije, preko noći prebačena na onlajn.

Ističe i da je Osnovni sud prenebregao činjenicu da u njenom slučaju nije ispoštovan otkazni rok od mjesec dana. „Brutalno sam izgurana iz računarske sale Pomorskog fakulteta u Kotoru, gdje sam došla na vrijeme i uredno pripremljena da održim ispit, pošto sam bila zvanično u organizaciji ispita; a bez da mi je prethodno poslato ili uručeno rješenje o otkazu. To je protivno zakonu, svakoj akademskoj etici i pozitivnoj praksi. Radi se o krajnje brutalnom činu, nedopustivom u jednoj visokoobrazovnoj i istraživačkoj ustanovi sa višedecenijskom tradicijom“.

Ističe da se slična priča nastavlja i izborom novog rukovodstva na UCG: „Novi rektor Vladimir Božović nije bio zadovoljan advokatom koji je zastupao Univerzitet Crne Gore, pa je angažovao drugog, koji pravi grublje materijalne greške u iskazima pred sudom, od onog prethodnog. Naravno, u korist Univerziteta, a na štetu oštećene strane“.

Ona se nada da će na Višem sudu uspjeti da izbori ponovno suđenje. „Već decenijama Univerzitet se krije iza nekih zamršenih procedura, koje često ni sudu nisu najjasnije i koje su nerijetko u koliziji sa zakonom, pri tome nanosi štetu kvalitetnom kadru i uskraćuje studentima mogućnost da čuju i da se nadgrađuju u smislu sticanja (sa)znanja i razvijanja kritičkog mišljenja pod mentorstvom kvalitetnih profesora, koji se nerijetko grubo odstranjuju sa Univerziteta Crne Gore“, zaključuje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo