Privredni sud donio je međupresudu kojom su Mediterranean Shiping Company (MSC) iz Napulja i ESA Group iz Đenove odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Advokati kompanija tvrde da sud u Crnoj Gori nije nadležan, već da bivši pomorac mora u Panamu
Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža je zbog povrede koju je dobio na brodu amputirana noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede Radulović iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC) iz Napulja i ESA Group iz Đenove.
Privredni sud Crne Gore, sutkinja Nataša Bošković, je sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.
Radulović se na brod MSC Lorena ukrcao krajem maja 2011. u Roterdamu, kao II oficir stroja. Prethodno je obavio ljekarske preglede u Baru i Beogradu. Tokom plovidbe, prilikom rada na dekarbonizaciji bloka motora, mala količina opasne hemikalije mu se neosjetno ulila u cipelu lijeve noge. Kada je primijetio promjene na nozi, kapetan broda ga je uputio kod kompanijskog ljekara u Panama City. U Međupresudi Privrednog suda se navodi da je doktor naložio iskrcaj Radulovića, ali kapetan broda to nije dozvolio. Razlog je bio jer I oficir stroja nije imao uredne papire za plovidbu, a Radulović jeste. Sud konstatuje da je iskrcan sa zakašnjenjem od pola mjeseca, tek 15. novembra 2011, pa se kasnilo sa adekvatnom ljekarskom intervencijom.
,,Nakon pregleda u bolnici Santa Fe SA ljekar je preporučio iskrcaj i nastavak liječenja koje je započeto prilikom posjete i pregleda 30. X 2011. Dolaskom na brod i prezentiranje mišljenja doktora, kapetan ne dozvoljava iskrcaj tužiocu, već ga zadržava na brodu sljedećih 15 dana plovidbe do Roterdama. Ta odluka bila je suprotna svim pravilima i uobičajenoj praksi u sprovođenju dužne pažnje i brige o zaštiti članova posade, njihovog zdravlja i sigurnosti, na što ga je obavezivala i konvencija MLC”, navodi se u nalazu vještaka pomorske struke, kapetana duge plividbe, Krsta Rakočevića. On je dao mišljenje da – brodar snosi punu odgovornost za invalidnost Radulovića i gubitak radne sposobnosti od 100 odsto u svojoj struci.
Radulović je nakon toga liječen duži period, ali mu je konačno, kao posljedica povređivanja, amputirana lijeva noga.
Sud je utvrdio da tokom liječenja zbog povrede dobijene na poslu kompanija iz Napulja nije Raduloviću isplaćivala naknadu zarade u visini od 100 odsto, dok kompanija iz Napulja nije Raduloviću isplatila iznos premije osiguranja.
Sud do pravosnažnosti presude nije raspravljao o iznosu tužbenog zahtjeva. Radulović traži da mu Mediterranean Shiping Company na ime naknade materijalne štete zbog neisplaćene zarade za vrijeme liječenja od posljedica od povređivanja od 15. XI 2011. kao dana iskrcaja pa do 30. V 2013. kao dana utvrđivanja potpunog gubitka radne sposobnosti isplati iznos koji će se precizirati nakon iskaza sudskog vještaka finansijske struke… Tražio je i da se kompanije iz Napulja i Đenove obavežu da solidarno na ime naknade štete isplate iznos premije osiguranja zbog nastupanja invalidnosti u iznosu od 235 hiljada dolara.
Advokati, italijanskih kompanija, Milan Lazić i Milica Savić iz Beograda, uputili su žalbu Apelacionom sudu na Međupresudu Privrednog suda. U njoj se navodi da sud u Crnoj Gori nije nadležan. ,,Shodno Kolektivnom ugovoru jasno je definisano da će svaki spor između moreplovca i odgovorne kompanije biti riješen pred Američkom asocijacijom za arbitražu, te da će arbitraža biti u Panami, pri čemu će mjerodavno pravo biti pravo zastave broda, koje bi u ovom slučaju pravo bili pravo Paname”, navodi se u Žalbi.
Na ovo je i u Međupresudi odgovoreno – ,,U konkretnom slučaju nije razumno očekivati da tužilac koji je teški invalid sa minimalnom penzijom (invalidska penzija od 95 eura prim. au.) koju prima po osnovu invalidnine pokrene postupak u Panami, već je za očekivati da zbog troškova angažovanja stranih advokata, nepoznavanja stranog jezika na kome se postupak vodi, potrebe prevođenja dokumentacije, nepoznavanja stranih propisa, za očekivati je da ga sve te pretrage toliko obeshrabre da odustane i od samog pokretanja postupka”. Za slučaj da ne postoji nadležnost suda u Crnoj Gori, tužiocu bi bilo uskraćeno pravo na pristup pravosuđu, a to se ne smije dozlovili, navodi se u Međupresudi. Citira se i evropska Konvencija o ljudskim pravima i slobodama koja propisuje da je svakom garantovano pravo na pravično suđenje u razumnom roku pred nepristrasnim sudom.
U Žalbi advokata italijsnakih kompanija se navodi i da navodno prvi Radulovićev poslodavac Mediterranean Shipping iz Ženeve nije tužen – ,,potpisnice (Kolektivnog ugovora) Mediterranean Shipping iz Ženeve – a što je različito pravno lice od tuženih”.
,,U elaboraciji ili pojašnjenju stanovišta o ugovorenoj arbitraži punomoćenih tuženih između zagrada smješta neistinitu konstataciju kojom dosljedno pokušava da unese konfuziju i dodatno komplikuje, od početka komplikovani pravni odnos između poslodavca i pomorca”, navodi u Odgovoru na žalbu advokatica Lela Kažić. Dalje se prezentiraju dokazi da je pomorac bio u radnom angažmanu kod kompanije iz Napulja, te da je kao inženjer stroja od nje i primao platu.
Radulović za Monitor kaže da bi amputaciju noge i psihičke lomove teško izdržao da u mladosti nije bio sportista. Kao reprezentativac Jugoslavije u boksu, teška kategorija, osvajao je medalje, a novine su pisale o njemu kao Nokauteru iz Titograda.
Navodi da je inženjer brodomašinstva, da je imao sve pomorske sertifikate. Počeo je 1982. u Prekookeanskoj Bar, pa tokom tri decenije plovio po svjetskim morima sa domaćim i inostranim kompanijama.
O ovom slučaju kaže: ,,Oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.
O Međupresudi Privrednog suda odlučuje Apelacioni sud.
Predrag NIKOLIĆ