Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ PALJENJA AUTOMOBILA MENADŽERU OPŠTINE ANDRIJEVICA MILOŠU ČUKIĆU: Odgovornost je na nadležnim institucijama

Objavljeno prije

na

Čukić nema dilemu da je napad na njegovu imovinu povezan sa tim što je zajedno sa sekretarom Sekretarijata  za opštu upravu, društvene djelatnosti, urbanizam, komunalnu djelatnost i zaštitu životne sredine, Duškom Stojanovićem,  bio vrlo aktivan u istraživanju kako su građene male hidroelektrane u toj opštini na osnovu falsifikovanog Prostorno urbanističkog plana

 

 

Samo naivni su mogli biti iznenađeni kada je menadžeru Opštine Andrijevica, Milošu Čukiću nedavno zapaljen automobil parkiran ispred porodične kuće u selu Trešnjevo. Za upućene, bilo je, ustvari, pitanje trenutka kada će se nešto slično desiti.

Za Čukića je u neku ruku bila olakšavajuća okolnost što mu u tom trenutku supruga i mala djeca nisu bili u Andrijevici, već na godišnjem odmoru.

“U svemu mi je to utjeha. Da se djeca ne traumiraju, dosta smo roditelji i ja bili u šoku i trebalo je malo vremena da dodjemo sebi. Baš u dvorištu, i baš pred kućom, to su mogle da učine samo hijene. Vatra nas je probudila oko dva poslije ponoći” – priča Čukić za Monitor.

Menadžer Opštine Andrijevica nije imao dilemu da to odmah dovede u vezu sa političkom situacijom, ali prije svega sa činjenicim da je zajedno sa sekretarom Sekretarijata  za opštu upravu, društvene djelatnosti, urbanizam, komunalnu djelatnost i zaštitu životne sredine, prijateljem i drugarem iz istog sela Duškom Stojanovićem,  bio vrlo aktivan u istraživanju kako su građene male hidroelektrane u toj opštini na osnovu falsifikovanog Prostorno urbanističkog plana.

Poznato je kako se to i  završilo podneošenjem krivičnih prijava Specijalnom državnom tužilaštvu, otkrivanjem još nekih detalja, i najavom novih.

“Ovo jeste neprijatno, ali ja nisam uplašen. Nastavićemo tamo gdje smo stali sa istraživanjima izgradnje malih hidroelektrana, a tu svega ima” – kaže Čukić.

U medijima nije čak ni zabilježeno i za sada su ostali nepoznati počionioci koji su samo tri noći ranije , predsjedniku opštine Željku Ćulafiću zapalili trista bala sijena i jednu garažu od bliskih rođaka, misleći da je njegova.

“Ne dajem ja ni pet para za to, samo kada niko nije stradao. Vrlo važno štete, ali je porazno do čega smo došli i na koje metode se prešlo tokom svih još nezavršenih političkih dešavanja i neriješene krize” – kazao je Monitoru Ćulafić.

Tako je situacija u Andrijevici nakon održanih lokalnih izbora i trenutne pat pozicije koja je bila ishod tih izbora, postala vrlo “zapaljiva” i dramatična.

Krajem maja mjeseca su podnešene krivične prijave Specijalnom državnom tužilaštvu zbog faslifikovanja PUP-a 2013. godine, kojim je omogućena bespravna izgradnja malih hidroelektrana na teritoriji te opštine.

Nedugo potom ispostavilo se da je Ministarstvo enegetike izdalo  2014. godine preduzeću “Igma enedži”, vlasnika Igora Mašovića, koncesije za hidrocentralu Bradavac, iako je i u Planu koncesija Uprave za vode sve od 2010.  do 2015. godine stajalo da je to izvorište planirano za fabriku za flaširanje vode.

Monitor je pisao i o tome da je falsifikovanjem Prostorno urbanističkog plana (PUP) Opštine Andrijevica mala hidrocentrala “Bradavac” u toj opštini izgrađena je na mjestu gdje je prema originalnoj verziji Prostorno urbanističkoh plana bila  predviđena izgradnja fabrike vode, da bi se nešto kasnije ispostavilo da to nije sve – već da je mala hidrocentrala “Bradavac” nikla na mjestu gdje je i Planom koncesija Uprave za vodu bila predviđena izgradnja fabrike.

Nedugo nakon falsifikovanja PUP-a u pisanoj verziji, koji je NN lice ( za koje svi u Andrijevici znaju ko je) , jednostavno odnijelo iz kancelarije, falsifikovalo u Agenciji koja ga je radila, vratilo poslije šest mjeseci, a što je sve izvedeno 2013. godine, nakon dolaska Demokratske partije socijalista na vlast u toj sjevernoj opštini, na teritoriji opštine Andrijevica, na manjim i većim rječicama koje se sa područja ispod Komova slivaju prema rijeci Lim, niklo je za kratko vrijeme deset malih hidroelektrana.

Te hidroelektrane na godišnjem nivou zarade oko četiri miliona eura, a Opština Andrijevica uspijeva preko poreza na koncesije i poreza  na nepokretnosti da od toga prihoduje 300 hiljada eura.

Istraživanjem koje je je sproveo resorni sekretrijat o tome kako su te hidrocentrale građene i pod kojim okolnostima, počeli su da isplivavaju zanimljivi detalji koji otkrivaju i moguću pozadinu borbe za lokanu vlast. Načelniku tog sekretarijata Dušku Stojanoviću najprije su počelee su da pristižu prijetnje.

I on i menadžer Miloš Čukić ukazivali su na spregu bivših vlasti i takozvanih bezbjednosno interesantnih osoba (BIL).

Sekretar Stojanović je maltretiran u nekoliko navrata, menadžeru Čukiću je sada zapaljen automobil pred kućom, a predsjedniku opštine zapaljeno trideset tona sijena i garaža.

Ministartsvo unutrašnjih poslova i kriminalisti iz Podgorice preuzeli su slučaj, i već sljedećeg dana u predvečernjim satima bio je priveden praktično čitav vrh lokalnog DPS iz Andrijevice, i veliki broj njihovih aktivista za koje se sumnjalo da bi mogli biti naručioci i izvršioci.

“Ono što vam mogu sasvim sigurno reći je to da je Igor Mašović, brat nekadašnjeg predsjednika opštine, i vlasnik malih elektrana odbio da se podvrgne poligrafu. Zašto, to treba njega pitati. Istraga se i dalje nastavlja i vjerujemo da bi slučaj mogao biti riješen” – kazao je za naš nedjeljnik jedan policijski inspektor.

Opštinski odbor ove partije se u međuvremenu oglasio saopštenjem u kojem tvrde kako se njihovi “članovi i aktivisti nepotrebno izlažu sumnjama i maltretiranju”.

U međuvremenu, politička utakmica u Andrijevici još nije dobila epilog. Poslije održanih lokalnih izbora 2. juna kada je DPS-u nedostajao jedan mandat da se vrati na vlast, pa zatim skandala sa neobjavljivanjem zvaničnih rezultata u službenom listu, samo su pomjereni rokovi za izbor predsjednika SO i predsjednika opštine do 16. avgusta, ali još ništa nije riješeno. Nisu isključeni ni novi lokalni izbori.

Nadležni su ti koji moraju spriječiti eskalaciju nemilih događaja u Andrijevici.

Zato je na inspektorima da  što prije riješe poslednji slučaj i prekinu spiralu nasilja.

         Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo