Nedavni događaj tokom kog su dvoje mlađih maloljetnika, prilikom hapšenja oca, pred njihovim očima, u prisustvu nadređenih službenika iz državnih institucija, predati majci, kao drugom zakonskom staratelju, ogolio je mnoge nepravilnosti i greške u sistemu zaštite prava i dobrobiti djece u Crnoj Gori
Nedavni događaj tokom kog su dvoje mlađih maloljetnika, prilikom hapšenja oca B.T. pred njihovim očima, u prisustvu nadređenih službenika iz državnih institucija, predati majci, kao drugom zakonskom staratelju, ogolio je mnoge nepravilnosti u radu sistema zaštite prava i dobrobiti djece u Crnoj Gori.
Društvenim mrežama prethodnih par dana kružio je uznemirujući video snimak koji je zabilježio kako se, naočigled desetine ljudi, uglavnom državnih službenika i komšija, odvija prava porodična drama. Djeca, dječak i djevojčica, gledala su hapšenje oca, vrištala, plakala, i odbijala da, na insistiranje radnika Centra za socijalni rad (CSR) i Uprave policije (UP), pođu sa majkom. Djevojčica je, kako se zaključuje na osnovu snimka, pobjegla u kuću kod susjeda, dok je dječak, uguran u automobil, zapomagao da ga ne odvajaju od oca. ,,Snimaj ovo, snimaj ovo”, čuje se na videu. Sve je ovjekovječio neko od prisutnih komšija. I kasnije, neovlašćen snimak podijelio sa masama na internetu. Postao je viralan i obišao je region. Prekršeno je i pravo na privatnost.
Uslijedila je, očekivano, salva komentara, optužbi na račun roditelja, pa i uvreda. Raspredalo se i nagađalo gotovo isključivo o uzroku razvoda, o razlogu hapšenja B.T, o majčinstvu i ljubavnom životu njegove bivše supruge, o tome ko je od njih odgovorniji za čitavu situaciju… Na kritiku javnosti, doduše neuporedivo blažu, naišla je i radnica Centra za socijalni rad, takođe jedna od akterki na snimku, koja je pokušavala da, uz pomoć policajaca, djecu odvede sa majkom.
Rijetko je ko ukazao na tragičnost posljedica radnji svih odraslih učesnika u ovom događaju, a potom i onih koji su komentarisali i dalje dijelili snimak.
Grupa građana otišla je i korak dalje, pa je putem dogovora preko Fejsbuka organizovala protest ispred zgrade Opštine Podgorica, sa sve transparentima koji otkrivaju imena djece, i sakupila novac za kauciju za B.T. Ne znajući pri tom, sa sigurnošću, ni zbog čega je uhapšen. Nagađalo se da je razlog za to jer je nezakonito brao drva na sjeveru Crne Gore.
Kako su reagovale institucije?
Iz Ministarstva finansija i socijalnog staranja osudili su kršenje prava na privatnost djece. To je pravo, inače, zagarantovano kako zakonima države Crne Gore, tako i UN Konvencijom o pravima djeteta, čija je potpisnica i naša država. Vladin resor kojim rukovodi ministar Milojko Spajić izvijestio je javnost da je, u okviru svojih nadležnosti preduzeo sve raspoložive mjere kako bi se utvrdila odgovornost svih učesnika događaja.
Ministar Spajić se potom fotografisao sa djecom i to objavio na svoj profil na Tviteru, sa riječima da je Ministarstvo obezbijedilo djeci boravak u dječjem odmaralištu u Bečićima.
Zakasnilo je i objašnjenje Osnovnog suda u Podgorici. Kada je do njega došlo, otkriven je potpuno nov kontekst priče. B.T. je lišen slobode i sproveden na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 30 dana po rješenju izvršnog sudije zbog intenzivnog odbijanja da preda djecu majci, iako je ona imala pravo da ih viđa dva puta nedjeljno. Spor između roditelja na sudu traje skoro tri godine. Ocu su, kako pojašnjavaju, već jednom izricali kaznu zbog nepoštovanja sudske odluke, ali je on tada pristao da sarađuje, pa kazna nije sprovedena. Iz Suda još ističu da su djeca samo u prisustvu oca odbijala da idu sa majkom. ,,Kada je vidio da djeca hoće kod majke, B.T. je nastavio sa pređašnjim ponašanjem, koje je kod djece izazvalo negodovanje i ponašanje koje zabrinjava. Zato je sud ponovo donio rješenje i B.T. izrekao novu kaznu još u novembru 2020. godine. Od tada do jučerašnjeg dana Sud je intenzivno izlazio na lice mjesta i tražio od njega da ih preda majci. Međutim, zbog toga što nije sproveo prvu kaznu u nadi da će B.T. shvatiti značaj majke u životima njegove djece, ni nakon sedam mjeseci nije izvršio predaju. Kako je ovakvo ponašanje roditelja kojem su djeca povjerena nedopustivo sa aspekta kako domaćeg zakonodavstva tako i konvencijskog prava, sud je pristupio sprovođenju kazne zatvora”, kazali su iz Osnovnog suda.
Valja ukazati i na problematično reagovanje Ministarstva unutrašnjih poslova. Oni su apelovali na nadležne organe da iskoriste sve zakonske mogućnosti da se u interesu djece omogući izlazak na slobodu njihovog oca, a istovremeno, i na roditelje, ,,da poštuju sudske odluke i da pred sobom imaju samo i isključivo interes svoje djece”.
Uslijedila je potom reakcija organizacija za zaštitu žena. Iz Sigurne ženske kuće otkrili su da je bivša supruga B.T. bila njihova štićenica. Ona je potom putem Fejsbuk profila te organizacije napisala otvoreno pismo javnosti i ispričala svoju verziju priče. ,,U ranu zoru izbačena sam iz kuće od strane mog bivšeg supruga, koji nije dozvolio da djecu povedem. Nije lako trpjeti alkoholičara koji ne zna šta radi i ničim izazvan maltretira porodicu. Nisam ga prijavljivala zbog neke sramote, a trebalo je. Od tog dana kada sam izbačena počinje moja borba za djecu”, kazala je ona i otkrila da je Viši sud odobrio prošle godine da se obnovi postupak dodjele starateljstva. Ona je podnijela i krivične prijave protiv autora snimka.
Posljednji su se oglasili iz Centra za socijalni rad, izrazivši ,,žaljenje nad stresnim iskustvom koje su djeca doživjela”. ,,Naglašavamo da je prisutna radnica Centra nekoliko puta skrenula pažnju policijskim službenicima da su djeca pod stresom i da postupaju sa posebnom pažnjom. Zbog zaštite djece i medijske propagande izvršena je zamjena postupajućeg voditelja slučaja na predmetu, kako bi se isključila mogućnost subjektivne procjene situacije”.
Prebacili su dio krivice na Osnovni sud, kazavši da su rješenje o izvršenju kazne dobili na vrijeme, ali da to nije bio slučaj i sa datumom i vremenom kada će se to i dogoditi. ,,Naši radnici nemaju zakonsku mogućnost da prekinu izvršenje sudske presude, niti se mogu koristiti represivnim metodama u radu, već je to u nadležnosti postupajućeg sudije ili sudskog izvršitelja, koji u ovom slučaju nisu bili prisutni, iako su bili u obavezi”.
Napomenuli su da će se ispitati odgovornost svih službenika CSR-a koji su bili uključeni u rad na ovom slučaju.
Šteta je već učinjena. Zato je pravo pitanje – gdje je odgovornost institucija tokom vođenja ovakvih slučajeva? Gdje je koordinacija između resora koja bi spriječila da djeca dožive ovakve trauma? Na ta pitanja niko od nadležnih nema i ne daje odgovore. Kad sistem zakaže, javnost preuzima ulogu sudije. I pokazalo se da to ne izađe na dobro.
Andrea JELIĆ