Povežite se sa nama

FOKUS

SLUČAJ MILATOVIĆ I SPAJIĆ: Zaokruživanje vlasti

Objavljeno prije

na

Proces zaokruživanja vlasti čelnici PES-a privode kraju. Izgledno je da  će mandatar formirati vladu. Koliko će ona trajati, i u kom će pravcu povesti ovu zemlju, u znatnoj mjeri zavisi od motiva i načina na koji će njih dvojica prevazići evidentne nesuglasice

 

rije tri godine, samo su malobrojni znali za Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Ovog avgusta izgleda kako je samo pitanje dana kad će dvojac koga je u političku orbitu lansirao nekadašnji premijer Zdravko Krivokapić zauzeti dvije od tri najjače političke pozicije u državi. Predsjednika države i premijera.

Zapravo, Milatović je već ostvario svoj dječački san. “Za deset godina biću predsjednik drage nam države, ili neko baš bitan”, zapisao je u gimnazijskom godišnjaku generacije 2004-2005.

On je od sredine maja zvanično preuzeo funkciju predsjednika Crne Gore, nakon što je u drugom krugu predsjedničkih izbora osvojio preko 60 odsto glasova (podržalo ga je 225 hiljada glasača) i ubjedljivo porazio dotadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića. Zlonamjerna dosjetka DPS da je “slučajni predsjednik”, promašuje temu.

Od junskih izbora, mnogo prije nego mu je Milatović, početkom avgusta, zvanično povjerio mandat za sastav vlade, Milojko Spajić radi na formiranju parlamentarne većine neophodne za njen izbor i provođenje obećanog programa Evropa sad II. Sjećate se: minimalna plata 700, minimalna penzija 450, prosječna zarada 1.000 eura a puna zaposlenost u Crnoj Gori 12 mjeseci nakon što 44. vlada počne svoj mandat.

Kalkulacije su bile brojne. Računalo se od 41 do 56 poslaničkih mandata podrške novoj vladi. Prva računica podrazumijevala je vladu sačinjenu od Pokreta Evropa sad (PES), Demokrata i nacionalnih partija manje brojnih naroda, druga im je pridodavala SNP i koaliciju Za budućnost Crne Gore. Između je bilo još nekih 5-6 različitih kombinacija.

Tokom nedjelje učinjelo se da je Spajić izabrao kombinaciju. Bošnjačka stranka (6 mandata) i dvije albanske koalicije (3) najavile su svoje učešće u budućoj vladi što bi, uz mandate PES-a i Demokrata koji u pregovorima o formiranju vlade nastupaju, praktično, kao jedan politički subjekt (24 + 7 mandata), SNP-a (2) i pretpostavljenu HGI značilo da će buduću vladu Milojka Spajića podržati 42-43 poslanika. Dok bi u opoziciji ostale liste koju je predvodio DPS, GP URA aktuelnog premijera Dritana Abazovića i koalicije okupljene oko Milana Kneževića i Andrije Mandića.

Očekivano, ta računica je  dovedena  u pitanje. Prvo smo svjedočili novom talasu verbalnih pritisaka iz Srbije (predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ministar odbrane Miloš Vučević, zabrana ulaska u Srbiju Jovani Marović…). Onda se zakomplikovalo unutar PES-a.

Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, koja je na listi pokreta Evropa sad zaradila jedno poslaničko mjesto i, shodno tome, obećanje o jednom ministarstvu u budućoj vladi, odbila je da se o Spajićevom prijedlogu izjasni prije nego dobije zvaničnu ponudu i sazna ko bi bili njihovi koalicioni partneri. Vjeruje se da bi oni radije u vladu sa koalicijom Za budućnost Crne Gore nego sa (nekim) partijama manjinskih naroda.

Potom su zategli i iz SNP-a. Jedna od javno iznijetih primjedbi te partije odnosi se na Spajićevu odluku da Vladimir Joković i njegove partijske kolege u budućoj vladi ne mogu zadržati ministarstva poljoprivrede i zdravlja koja sada pokrivaju. Traže objašnjenje za takvu odluku. Iz Jokovićevih izjava (“potrebni glasovi 49 poslanika”) jasno je shvatiti da i oni priželjkuju vladu sa ZBCG, makar i bez dijela predstavnika nacionalnih partija manjinskih naroda.  Ipak, dok završavamo ovaj tekst iz Bara stiže izjava Vasilija Laloševića, funkcionera SNP i ministra u aktuelnoj Vladi: “Ono što je definitivno, mi ćemo biti u novoj vladi…”.

Da li je to konačna odluka SNP tek treba vidjeti. Kao što ne treba isključiti ni mogućnost da se i mandatar Spajić, u međuvremenu, predomisli. U ovom ili onom pravcu.

Uostalom, iz ZBCG su danas poslijepodne (četvrtak) obznanili da prihvataju Spajićevu ponudu. Koja im je, izgleda, prošlog vikenda bila neprihvatljiva. i koja, sudeći prema sadržaju optužujućih saopštenja koja razmjenjuju ZBCG i PES, više ne važi.

Spekulacija i kuloarskih priča je mnogo. Jedna kaže da bi mandatar do neophodnog 41. mandata mogao stići i bez podrške SNP-a i Ujedinjene, uz pomoć jednog poslanika albanske nacionalne partije koja je na izbore izašla u koaliciji sa DPS. A druga da podrška Demokrata Alekse Bečića, i pored već dogovorene podjele funkcija u vladi i parlamentu, nije potpuno izvjesna ukoliko u vladi ne budu SNP i Ujedinjena. Ako je već Spajić, kao što sada izgleda, definitivno digao ruke od Mandića i Kneževića.

U svakom slučaju ima tu još posla i biće još komplikacija. Slabo zakamufliranim prijetnjama Crnoj Gori, u slučaju da u Vladu ne uđe ZBCG, režim u Beogradu, više odmaže nego što pomaže Mandiću i Kneževiću. Rade li to Vučić i njegovi namjerno  ili prosto ne mogu da obuzdaju svoju prirodu, nezahvalno je nagađati. KVINT-a je odavno isklazala svoje želje i interese, ne mareći za diplomatske manire, navela da ZBCG ne vidi kao partnera. To  slabi autoritet budućeg premijera.  U cijeloj gužvi i DPS živo prati može li u previranjima iskrsnuti šansa da dobije uticajniju ulogu, nakon ubjedljivih poraza na predsjedničkim i parlemantarnim izborima.

Mandatar demonstrira za mnoge iznenađujuću sposobnost da prokrči put ka zacrtanom cilju da postane predsjednik vlade. Za sada, ne odmažu mu pretjerano ni brojne kontroverze koje ga prate od ulaska, na velika vrata, u politički život Crne Gore.

Od upitnog kreditnog zaduženja u prvim danima mandata Krivokapićeve vlade, do afere Do Kwon ciljno lansirane uoči junskih izbora, Spajić se pokazao kao političar sa devet života. Između pomenutih, pregurao je i optužbe za nastavak šverca cigareta, krivičnu prijavu vezanu za otkupljeni a neplaćenu dionicu puta Trebinje – Herceg Novi, sa zakonske strane problematiča formiranja preduzeća Air Montenegro i Montenegro works, aferu vezanu za nekretnine koje je kupovao u Srbiji (Beograd na vodi) i Crnoj Gori… Pa čak i to što je uhvaćen u neistinitim tvrdnjama da nema dvojno državljanstvo i prijavljeno prebivalište u Srbiji.

Gospodin Slučaj, kako je Spajića nazvao beogradski Danas, politički je pregrmio i brojne gafove, poput onoga s početka 2022. kada se od optužbi za nacionalizam branio sledećom izjavom: “Djevojka mi je bila Francuskinja, prije toga Indonežanka muslimanka, prije toga Japanka budistkinja, prije toga Kineskinja komunista… Ne mogu da zamislim kontekst u kojem bih ja mogao da se poistovijetim sa bilo kakvim radikalnim nacionalističkim stavovima.”

Predsjednik Milatović nije bio toliko produktivan. Uz sve ono što ga je, kao ministra ekonomskog razvoja, sljedovalo u paketu sa Spajićem i Krivokapićem (“tajno i organizovano” zaduženje od 750 miliona, učestale demonstracije odanosti vrhu SPC, Air Montenegro i Montenegro works…) Milatoviću su politički oponenti zamjerali nedokazanu izjavu kojom je, navodno, prizivao krvoproliće tokom cetinjskih protesta zbog ustoličenja mitropolita MCP Joanikija Mićovića. I to što je, dokazano, kada je postao ministar, supruzi i nekolicini prijatelja obezbijedio direktorska mjesta u državnim preduzećima. Novoosnovanim i postojećim.

To što je njegova supruga postavljena na čelo mjesto direktora sektora za finansije u državnom CGES-u u vrijeme njegovog ministarskog mandata, Milatović je pokušao opravdati u razgovoru za banker.me. “Milena radi u CGES-u već deset godina. Ima magistarske studije i jedini je ili jedan od dvoje ovlašćenih računovođa u svojoj firmi. Kao takva je bila pozvana od novog izvršnog direktora…”.

Prethodno je, znamo, vlada imenovala većinu članova odbora direktora, oni izvršnog direktora a konkurs za izbor šefa sektora finansija, prema važećim propisima, nije bio neophodan. Pa se na tome završilo. Ovdašnja javnost, velikom većinom, bila je i ostala ravnodušno prema pošasti nepotizma koja se, poput virusa, sa  DPS vlasti prenijela na nasljednike.

Milatović je morao da uloži mnogo više truda kako bi objasnio svoj politički bekgraund i odnos prema Jugoslaviji, Srbiji, Crnoj Gori i njenoj nezavisnosti.

‘Ne postoji Crnogorac koji nema snažan osjećaj prema velikoj Jugoslaviji”, objašnjavao je Milatović u Nedjeljniku, u jesen 2022. “Moj djeda je oslobađao tu zemlju, bio je istaknuti partizan. Njegov otac je kao šesnaestogodošnjak učestvovao u Mojkovačkoj bici. Svi su listom pošli u partizane 1941… Moj djeda je pretekao rat, ali je poslije završio na Golom otoku. Ipak, svi smo mi voljeli veliku Jugoslaviju. I odnos prema ‘maloj’ Jugoslaviji je u početku bio generalno pozitivan, u nekoj refleksiji da se sačuva, makar i lažno, ono što je predstavljala ona velika zemlja. Glasao sam za nezavisnost Crne Gore 2006. Sin da bi odrastao mora negdje da prelomi i da se odmakne od autoriteta oca. Moj tata je bio snažno projugoslovenski orijentisan i to je bila prva stvar kada se politički nismo složili. Ali nisam bio srećan kojim putem je moja zemlja pošla. Pretvorila se, definitivno, u skoro pa privatnu i partijsku državu…”.

Jakov Milatović i njegov najbliži partijski saborac Milojko Spajić u prilici su da Crnu Goru pokušaju povesti nekim drugim, boljim putem. Evropskim. Proces zaokruživanja vlasti čelnici PES-a privode kraju. Izgledno je  kako će mandatar opravdati povjerenje Predsjednika i formirati vladu. Koliko će ona trjati, u kom će pravcu, svi skupa, povesti ovu zemlju, u velikoj mjeri zavisi od motiva i načina na koji će njih dvojica prevazići evidentne nesuglasice. Političke i karakterne.

U svakom slučaju, nastavljamo živjeti “uzbudljiva  vremena”.  Spajić i Milatović će ubrzo pokazati jesu li nada ili propuštena prilika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLAST, OPOZICIJA, USTAVNI SUD: Udruženi  proizvođači haosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politički stalež, vlast i opozicija, ali i većina u Ustavnom sudu, hronično su pravo i Ustav tumačile spram okolnosti i sopstvenih interesa. Udruženo su proizvodili  institucionalni haos. Posljedica je ono što danas imamo –  partijski sud kome prijeti blokada, ili nezakonitost. Koji politički interesi stoje iza posljednje epizode, osim onog očiglednog –  borbe za prevlast u Ustavnom sudu –  brzo će se vidjeti

 

 

Da li se na ovonedjeljnoj sjednici parlametarnog Ustavnog odbora desio “ustavni puč” koji je izvela vlast s namjerom da preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom ili da ga obezglavi, kako tvrdi opozicija, ili je, kako tvrdi premijer Milojko Spajić dimna bomba koju je opozicija aktivirala na sjednici Odbora  u stvari “lažna drama oko potpuno funkcionalnog Ustavnog suda i dimna bomba koalicije Jakova Milatovića sa Demokratskom partijom socijalista”?

Da krenemo redom. Ustavni sud je trenutno –  funkcionalan. Skupština je ove nedelje konstatovala, uprkos dimnoj bombi, prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Ustavni sud sada ima pet sudija i nije u blokadi. Do penzionisanja sutkinje Đuranović imao je šest sudija, zbog čega je donošenje odluka bilo teže, zbog mogućeg odnosa glasova tri prema tri.  Ono što se moguće promijenilo je odnos snaga u tom sudu, koji nije izgubio status – partijskog suda.

Ustavni sud ne bi bio funkcionalan  da je penzionisano svo troje sudija Ustavnog suda, kako je  parlament namjeravao da učini, nakon što ga je predsjednica tog  suda Snežana Armenko obavijestila da su se stekli uslovi za njihovo penzionisanje. U tom slučaju  sud bi bio blokiran, jer bi u Ustavnom sudu ostalo samo troje sudija. To je stopirao predsjednik Milatović.

Ustavni odbor je odlučio da raspiše javni poziv za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, ali, kako je za njihov predlog ovlašćen predsjednik države, Milatović je morao raspisati konkurs. On je tu odluku  odložio saopštivši  da će to učiniti nakon što se Ustavni sud na sjednici izjasni da li su se stekli uslovi za penzionisanje  to dvoje sudija.

Da je Milatović izašao u susret parlamentarnoj većini, Ustavni sud bi bio blokiran.   Blokada Ustavnog suda nije nešto što nijesmo vidjeli, i zbog toga se do sada u Skupštini nijesu  dimile bombe. Ustavni sud je iz blokade izašao krajem prethodne godine, kada je Crna Gora dobila aplauze iz Brisela jer je izabrala nedostajuće sudije tog suda, nakon dugih i mučnih političkih trgovina svih partija, i opozicije i vlasti, koje sve do danas nijesu istrgovale sedmog sudiju Ustavnog suda,  boreći se za prevlast u jednoj od najviših sudskih instanci.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SVJEDOČENJE O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U PODGORIČKOJ GIMNAZIJI: Čas o hrabrosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih o tome nedavno progovorila i javno. Nema se šta tome dodati

 

 

,Stvar koja me je natjerala da reagujem je to što su  ljudi počeli da pišu da možda sve to nije tačno”, izjavila je u svom javnom obraćanju Sara Vujisić. Studentkinja koja je prije tri godine nakon što je maturirala bila izložena seksualnom uznemiravanju od svog bivšeg profesora Gimnazije ,,Slobodan Škerović” u Podgorici  Radomana Čečovića. Kada je to tada prijavila direktorici Gimnazije Biljani Vučurović, profesor je kažnjen umanjenjem plate. Njegovo obrazloženje bilo je da se „preigrao riječima“. Na tome se sve završilo.

Kada je u javnost, tri godine kasnije, dospio dio prepiske sa eksplicitnim sadržajima seksualnog uznemiravanja, zaigrala se i javnost. Po društvenim mrežama  jedni su krenuli u linč profesora, a drugi se ostrvili na žrtvu.

U objavi Vujisić u kojoj se obratila javnosti nakon što je sve procurilo,  primjetno je razočarenje u profesora koji se od omiljenog predavača preobrazio u seksualnog predatora. Ali i totalno nepovjerenje u sistem, u to da bi prijavom policiji moglo bilo što da se promijeni i isticanje iskustva drugih žena koje u  institucijama nijesu dobile zaštitu. Tu je  i ogorčenje u postupak direktorice podgoričke Gimnazije.  Ipak, i dalje je uporna da se profesoru onemogući da se sa onim što je ona  prošla ne suoče neke druge djevojke.

Za otvaranje ove tabu teme, koja je protresla crnogorsku javnost, zaslužna je novinarka Đurđa Radulović. Ona je uporno istraživala slučajeve seksualnog uznemiravanja u školama u Crnoj Gori. U tekstu koji je objavio Centar za istraživačno novinarstvo (CIN-CG) se vidi da je nailazila na zataškavanje i zid ćutanja u upravama škola i institucijama. Pored slučaja u podgoričkoj Gimnaziji, objavljene su i brojne anonimne izjave od strane roditelja i prosvjetnih radnika koje svjedoče o sličnim dešavanjima i u drugim školama širom Crne Gore. Za sada se o tim slučajevima i dalje ćuti.

Institucije su se prilježnije uključile u ovaj slučaj kada je premijer Milojko Spajić pozvao Upravu policije da uz saradnju sa nadležnim tužilaštvom ,,dodatno ispitaju sve okolnosti slučaja“ koji se dogodio prije tri godine. Ekspresno je reagovalo i Ministarsvo prosvjete koje je od uprave Gimnazije tražilo svu dokumentaciju, koju su zatim uputili Osnovnom državnom tužilaštvu sa molbom za hitno postupanje.

,,Najvažnije je da kao društvo stvorimo mehanizme kojima će sistem moći da se na adekvatan i efikasan način suprotstavi sličnim devijacijama i obezbijedi načine kontrole ko i kako može da prenosi znanja u učionicama naših škola”, istakla je ministarka Anđela Jakšić-Stojanović.

O sadašnjim mehanizmima dovoljno govori da je ovaj slučaj procesuiran nakon tri godine. Iz Prosvjetne inspekcije su za ovaj slučaj saznali iz medija, a da li je bilo propusta u postupanju uprave škole znaće nakon što se završi nadzor. Na konferenciji za medije koju je upriličila uprava Gimnazije rečeno je da je u javnosti pokrenut linč na školu, upravu, direktoricu, te da se crtaju mete.

Kao i u mnogim drugim slučajevima, disciplinski postupak protiv profesora se vodio u okviru škole, a Ministarstvo ne vodi nikakvu vrstu evidencije o ovim postupcima.

Pročitano je i izjašnjenje profesora Čečovića od prije tri godine: ,,gore pomenutoj bivšoj učenici, sa čijom ste me pritužbom usmeno upoznali, dugujem prije svega ogromno izvinjenje”. On je priznao i da se ,,ogriješio o nastavničku etiku i da je toga svjestan…”. Nakon što mu je smanjena plata, bivša učenica nije ni obaviještena o blagoj kazni.

Advokatica Ivana Jončić pojasnila je da direktorica Vučurović nije mogla da izrekne više od novčane kazne: ,,Svrha kazne ne smije biti odmazda. Svrha su sankcije da se to djelo više ne ponovi”, kazala je ona, dodajući da se učenici nakon što je kažnjen profesor nijesu žalili na neprimjerena ponašanja.

Sara Vujisić tvrdi da zna za još par uznemiravanja bivših učenica od strane istog profesora. ,,Po svakoj ljudskoj logici mora da postoji bar još jedna djevojčica koja je tad bila u školi kojoj je on pisao iste stvari”, navela je ona i pojasnila da je slučaj Gimnaziji prijavila ne da bi zaštitila sebe već da bi zaštitila učenice te škole.

Advokat Veselin Radulović je izjavio da je Vučurović slučaj trebala da prijavi nadležnim organima: ,,Odgovoran direktor škole bi to prijavio i policiji i ministarstvu”.

I iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) saopšteno je da je direktorica nakon ,,priznanja predatora”, trebala da pokrene sve moguće postupke, od informisanja Ministarstva do dobijanja saglasnosti nastavničkog vijeća da profesora udalji iz škole. ,,Institucije moraju odlučno reagovati – sve drugo može osnažiti atmosferu u kojoj učenici/ce neće imati povjerenja da prijave problem”, navodi CGO.

Iz Udruženja Roditelji za Monitor kažu da su procedure u takvim slučajevima jasno propisane Etičkim kodeksom koji svaka obrazovna ustanova mora da usvoji i primjenjuje.

,,Taj dokument predviđa i jasnu proceduru- postupanje etičkog odbora u slučaju prijave nedoličnog ponašanja profesora.Sa druge strane, škole očigledno u dovoljnoj mjeri ne promovišu etičke norme ni među svojim kolegama, a kamoli u komunikaciji prema đacima i roditeljima. Kad god je prethodnih godina pominjan etički kodeks u školama sva priča se svodila samo na pravila oblačenja, uglavnom djece i poštovanje reda i mira ustanove”, objašnjava Jelena Božović iz Udruženja Roditelji.

Nakon skandala, Čečović koji je pored podgoričke  predavao i u privatnoj gimnaziji, uzeo je bolovanje ,,zbog teškog fizičkog i psihičkog stanja u kom se nalazi”. Nakon toga je protiv njega ponovo pokrenut disciplinski postupak i suspendovan je do njegovog okončanja.

Izjasnio se i Savjet roditelja Gimnazije koji je osudio ponašanje profesora i ocijenio da on ne treba da bude član nastavnog aktiva ove škole.

Slučaj je izazvao nove. Ove sedmice je iz Ministarstva stiglo obavještenje o slučaju potencijalnog uznemiravanja učenice od strane još jednog profesora Gimnazije. ,,Kako tema koja je uznemirila javnost prethodnih dana očigledno nije izolovan slučaj, pozivamo sve koji imaju saznanja o ovom ili sličnim događajima u crnogorskim školama da iste prijave Ministarstvu kako bismo preduzeli dalje radnje i zajedno stali na kraj pojavama kojima u našem obrazovnom sistemu ne smije biti mjesta”, navodi se u njihovom saopštenju, uz objavu da je sporna prepiska upućena Gimnaziji na hitno postupanje, kao i Osnovnom državnom tužilaštvu.

Pokrenut je disciplinski postupak i ovaj profesor je suspendovan do okončanja procesa.

Poruke iz grupne vajber-prepiske učenika i profesora podgoričke gimnazije prijavilo je treće lice, dok učenica kojoj se nastavnik obraćao sa šećeru, krofnice i udeljivao joj komplimente na račun izgleda, u tome ne vidi ništa sporno, već takav vid obraćanja tumači kao šalu.

,,Zaštitnik je iznenađen stepenom tolerancije djece na različite oblike seksualnog uznemiravanja putem interneta, posredstvom društvenih mreža. Između ostalog, djeca nisu iznenađena ukoliko im neko (poznat ili nepoznat) pošalje eksplicitnu fotografiju, osjećaju gađenje ali nisu iznenađena, te se dolazi do zaključka da se djeca olako upuštaju u ovakve vrste komunikacija i nije im strano ili neobično da prime ili pošalju sadržaj seksualne konotacije na poznate ili nepoznate adrese”, navodi se u odgovorima  Monitoru  Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Ombudsman obavlja intezivne posjete obrazovnim ustanovama i sprovodi edukativne radionice sa djecom uzrasta od 11 do 13 godina na temu seksualnog zlostavljanja i zloupotrebe djece. ,,Problem  je utoliko teži što djeca nisu svjesna rizika u koji dovode sebe niti posljedica koje takve aktivnosti mogu prouzrokovati”, ističu  iz kancelarije Ombudmana.

Crna Gora je još 2011. ratifikovala  Lanzarot konvenciju Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja. U njoj se  ističe neophodnost kontinuiranog i usklađenog djelovanja svih relevantnih činilaca u državi sa zajedničkim ciljem, da se djeci omogući da odrastaju u zaštićenom sigurnom okruženju.

Zaštitnik je na potrebe usklađivanja zakonske regulative i sistema podrške, koji su preporučeni samom Konvencijom, ukazivao još 2012. godine predstavljajući rezultate istraživanja Seksualno iskorištavanje djece u Crnoj Gori.

,,Svjedočimo činjenici da većina preporuka Zaštitnika, ni  poslije više od 10 godina, nijesu ispunjene. Podatak da su službenici Direkcije za kaznenu i prekršajnu evidenciju ove godine uspješno završili unos podataka u posebnu evidenciju, odnosno Registar za lica osuđena za krivična djela protiv polne slobode učinjena na štetu maloljetnika, ohrabrujući je, ali u isto vrijeme i poražavajući,s obzirom na protok vremena od preporuke Zaštitnika kao i od obaveze koju smo prihvatili ratifikacijom Konvencije Savjeta Evrope”, ukazuju iz kancelarije Obudsmana.

Iz Udruženja Roditelji podsjećaju da su prošle skoro tri godine od kako su usvojene izmjene Krivičnog zakonika, kojima su propisane strože kazne za počinioce krivičnih djela protiv polne slobode djece. ,,Tako smo, uprkos svim tim izmjenama Krivičnog zakonika, dvije i po godine čekali da se oformi registar, a zbog nepostojanja određenih podzakonskih propisa i dalje se ne primjenjuju mjere nadzora nad počiniocima ovih krivičnih djela”, kaže Božović.

Iz Ministarstva prosvjete su uputili inicijativu skupštinskom Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport za zakazivanjem hitnog sastanka na kojem bi zajednički utvrdili redosljed koraka izmjena i dopuna Opšteg zakona o obrazovanju, u cilju kreiranja adekvatnih preventivnih i represivnih mehanizama, saopštila je ministarka Jakšić-Stojanović.

,,Niz radnji i mjera se mora preduzeti na svim nivoima, kako u pogledu prevencije i edukacije djece i profesionalaca, od uspostavljanja sistema podrške i pomoći djeci u dijelu prijavljivanja i ohrabrivanja da uđu u proces, obezbjeđivanja terapijske pomoći djeci i njihovim porodicama, do uspostavljanja programa rehabilitacije i resocijalizacije žrtvi”, kažu iz kancelarije Zaštitnika. Ističu i da je neophodno raditi na unaprjeđenju uslova za adekvatno, brzo i efikasno sprovođenje istrage i procesnih radnji u skladu sa preporučenim standardima, a sve u cilju zaštite djeteta, njegove privatnosti, ličnosti i dostojanstva.

Kako to sada izgleda u praksi objašnjava Božović: ,,Činjenica je da se žrtve u Crnoj Gori rijetko odlučuju da prijave seksualno zlostavljanje. Jedan od razloga je strah od stigme, a drugi je nepovjerenje u rad nadležnih institucija.Veliki problem je i dalje ono što žrtve prolaze od trenutka prijave, pa do okončanja sudskih postupaka, koji i dalje često traju nedopustivo dugo. Sve to vrijeme počinioci su na slobodi, a nerijetko se radi o osobama iz bliskog okruženja djece koja su žrtve”.

Ona upozorava na situacije da se maloljetnici, koji su žrtve,saslušavaju više puta, bez prisustva stručnih radnika, pozivaju se kao svjedoci… Tu je i problem postupanja tužilaca koji nakon prijave i dalje pojedina djela protiv polne slobode kvalifikuju kao prekršaji, odnosno kršenje javnog reda i mira.

,,Nekim počiniocima koji su mamili djecu, pokazivali im pornografski sadržaj, pokušavali da ih dodiruju suđeno je za drsko, nedolično ponašanje. Osim spornih poruka koje na taj način dobijaju žrtve, ovakva postupanja dodatno ohrabruju počinioce jer znaju da će proći nekažnjeno ili sa minimalnim kaznama”, ističe Božović.

Iz ovog Udruženja svjedoče da su porodice djece koja su žrtve često prepuštene same sebi, bez prava na besplatnu pravnu pomoć, bez psihološke podrške u institucijama sistema koja im je prijeko potrebna i bez informacija koje su nadležni u obavezi da im obezbijede.

,,Ajde da se svi zajedno potrudimo da ovo urodi plodom. Da ovo ne zaboravimo zbog djevojčica koje su prošle slično ili gore”, poručila je Sara Vujisić, bivša učenica podgoričke Gimnazije koja je  prije tri godine prijavila profesora upravi škole zbog seksualnog uznemiravanja, a nakon ćutanja nadležnih i  o tome progovorila i javno. Nema se šta tome dodati.

Povodom ovog i ostalih slučajeva seksualnog uznemiravanja ispred podgoričke Gimnazije u petak je, kad ovaj broj Monitora bude na trafikama,  najavljen protest.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

 

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Nijesu policajci jedini kojima će faliti. Ili im već fali.

Minulih dana Željeznički prevoz (jedna od državnih kompanija iz sistema nekadašnje Željeznice Crne Gore) svoje putnike u lokalnom saobraćaju – na linijama između Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja i Bara – prevozi uglavnom autobusima. Vozova nema. Makar ne u ispravnom stanju.

Tu nastaje problem. Jedni, uglavnom zapošljeni, tvrde da su problem zastarjeli pravilnici prema kojima vozovi nijesu ispravni ukoliko, recimo, nema dovoljno vode u putničkim toaletima. Njihove kolege, kažu, više neće da krše propise. Šta je do sada bilo – bilo je.

Iz menadžmenta i resornog Ministarstva saobraćaja, druga priča. Prema njoj, problem nije do neispravnih vozova nego do dijela radnika koji su se, nezadovoljni odlukom uprave da im ograniči dopunski rad sa strane, odlučili na opstrukciju. Vlast, u kompaniji i državi, tako nešto neće tolerisati. „Ukoliko Odbor direktora i izvršni menadžment ne pronađu način da riješe ovu situaciju i da krivično gone organizatore jučerašnje sabotaže, za koje postoji sumnja da su se kriminalno udružili u cilju stvaranja panike i sprečavanja željezničkog saobraćaja, Ministarstvo saobraćaja će biti prinuđeno da preduzme radikalne korake kako bi se situacija u ovom preduzeću riješila“, objavila je ministarka Maja Vukićević (ZBCG) na Fejsbuku. Za nastale probleme optužila je „godine nebrige i neodgovornog upravljanja“. Mada, priznaje, ima nešto i u finansijskoj situaciji u državnim kompanijama na željeznici.

Treba pomenuti, ipak, da stvari još nijesu dramatične toliko koliko zvuče prijetnje iz Ministarstva (sabotaža, ucjene, radikalni koraci…). Mada su na željeznici već podijeljeni prvi otkazi. Ministarka Vukićević pomirljivo poručuje: „Moram pomenuti da veći dio radnika pokazuje konstruktivnost i da je to razlog što država još uvijek nije pribjegla radikalnijim mjerama, jer ne smiju ljudi koji su posvećeni i koji su radni vijek proveli na željeznici biti taoci neodgovornih pojedinaca.“

Suština problema može se saznati, uglavnom, u formi nezvanično. U najkraćem: državni Monte kargo (dio nekedašnje ŽCG nadležan za prevoz roba) dobio je sredinom prošle godine ozbiljnu konkurenciju, nakon što se Grupacija Kombinovani prevoz proširila sa srpskih i hrvatskih i na ovdašnje pruge. „Mi u Grupaciji Kombinovani prevoz smo veoma ponosni na naš uspjeh u pisanju novih stranica u istoriji crnogorskih željeznica kao prvi nezavisni operater koji je uspostavio interoperabilnu željezničku vezu od Srbije do Luke Bar”, pohvalio se njihov generalni direktor Branko Petković za portal Railway Gazette.

Potom je, u septembru prošle godine, portal barinfo.me izvijestio da su „prvi privatni voz u željezničku stanicu Bar i uopšte u Crnu Goru“, dovezla dvojica barskih mašinovođa. „Njih dvojica su i prve mašinovođe sa licencama koje omogućavaju nesmetani prevoz između Srbije i Crne Gore, bez zadržavanja i zamjene osoblja“.

Na problematičnu stranu tog aranžmana ukazala je Dušanka Dragojević, izvršna direktorica državnog Montecarga, kojima je Kombinovani prevoz direktan konkurent na tržištu. Pa, i pored toga, honorarno angažuje mašinovođe i pregledače kola stalno zapošljene u državnim preduzećima. „On (Kombinovani prevoz) angažuje penzionere mašinovođe i radnike Željezničkog prevoza. To su ljudi koji rade jako teške poslove i zbog toga imaju beneficirani radni staž“, kazala je Dragojević. „Voljela bih da mi neko objasni kako ti ljudi ne mogu da rade kod nas, a mogu kod privatnog operatera.”

Kad su registrovali problem, iz Prevoza su zaposlenima ponudili aneks ugovora koji ih sprječava na dodatni aranžman u konkurentskoj/privatnoj kompaniji. Između ostalog i zbog toga što mašinovođe imaju precizno propisan broj radnih sati i minimalno vrijeme odmora između smjena. Što nijesu u mogućnosti da poštuju ukoliko trče između državnog i privatnog posla. Očekivano, zapošljeni su željeli da unovče svoju tržišnu poziciju (mašinovođe su deficiratan kadar) pa su zatražili povišicu, kao preduslov za odricanje od dodatnog angažmana. Problem je eskalirao kada im je iz uprave odgovoreno da nema para za povišice, uz ultimativno navođenje datuma do koga ponuđeni aneksi moraju biti potpisani.

Nije nebitno: kako su iz Jedinstvenog sindikata Prevoza rekli za TV Vijesti, osnovna zarada mašinovođe u njihovom preduzeću je „oko 630 eura“. Sa dodacima, kažu, pređu 800. Prema podacima uprave, zarade koje se isplaćuju su dosta veće (preko 1.000 eura u prosjeku). Za traženu povišicu nema novca, pošto bi ona Željezničkom prevozu donijela dodatni trošak od 280.000 mjesečno, kazala je izvršna direktorica Prevoza Dragana Lukšić.

Država, uglavnom, nema para za ljude u uniformama. Bile one policijske ili željezničarske. A ni sa bijelim mantilima ne ide sve kako bi trebalo. Makar ne kada je u pitanju medicinsko osoblje zapošljeno u Institutu Simo Milošević. Nakon što je prošle nedjelje premijer Spajić saopštio kako je njegova vlada uspjela ono što tri prethodne nijesu mogle, i sa saradnicima predstavio „jedino  rješenje“ za spas Instituta, oglasio se Žarko Rakčević, kao predstavnik manjinskih akcionara koji posjeduju blizu 40 odsto akcija Instituta, iznoseći ozbiljne primjedbe na predloženo. Od toga da Vlada planira prodaju dijela atraktivne imovine Instituta (tzv. Prva faza na obali mora) do toga da su troškovi obnove/renoviranja onoga što preostane višestruko precijenjeni.

„Mi znamo da se dovođenje na nivo od četiri zvjezdice može završiti mnogo jefitnije, umjesto predviđenih 1.270 eura po kvadratu. Napravite paralelu sa projektovanom vrijednošću gradnje stana na Veljem brdu koja je 1.000 eura po kvadratu“, rekao je Rakčević pozivajući Vladu da još jednom sagleda prijedloge manjinskih akcionara, koriguje svoj Plan u skladu s njima, da bi se „na partnerski i fer način“ Institut postavio na zdrave osnove. Mali akcionari i zapošljeni u Institutu čekaju odgovor Vlade. Bilo bi dobro da to ne potraje.

Iz Monstata su stigli prvi podaci o oktobarskim zaradama. Oni pokazuju da se nijesu baš obistinile najave  da će prosječna neto plata u Crnoj Gori, nakon primjene programa Evropa sad 2, preći hiljadu eura. „Prosječna zarada (bruto) u oktobru 2024. godine u Crnoj Gori iznosila je 1.137 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 944 eura“, saopšteno je iz Uprave za statistiku. Njihovi podaci pokazuju da platu veću od obećane (u prosjeku) primaju samo zapošljeni u sektorima bankarstvo, komunikacije, poslovi s nekretninama, snabdijevanje električnom energijom i rudarstvo. Mali problem je što su u tim sektorima i prije primjene Evropa sad 2, odnosno smanjenja doprinosa za PiO na račun povećanja neto zarada, imali platu veću od obećane. Ostali koji su se nadali najavljenoj povišici od 25 odsto ostali su kratkih rukava. Uglavnom,  uprkos obećanjima, zarada većine zapošljenih u Crnoj Gori sve je bliža minimalcu. Sljedstveno, isto važi i za penzionere.

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Nego građana.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo