„Mogu sa žaljenjem da konstatujem da je i ova presuda slikovit primjer odnosa sada već odlazeće vlasti prema nezavisnim novinarima“, kaže Nikola Marković, predsjednik Komisije za praćenje istraga napada na novinare
Samo dan nakon što je prošlog četvrtka u podgoričkom Višem sudu istraživački novinar Jovo Martinović osuđen na godinu zatvora zbog navodnog posredovanja u švercu narkotika, stigle su nove negativne reakcije Evropske Komisije (EK). Očekivane, budući da se Crnoj Gori godinama ukazuje da nema napretka u slobodi izražavanja.
Upravo na te negativne ocjene podsjetila je Ana Pisonero, portparolka Evropske komsije. „Sloboda izražavanja jedna je od temeljnih vrijednosti EU i ključni element procesa pristupanja Crne Gore Uniji. Novinari bi trebalo da mogu da obavljaju svoje dužnosti profesionalno i bez straha od pravnih posljedica. Vjerujem da znate da smo u posljednjem izvještaju EK, konstatovali da nema napretka u slobodi izražavanja”, kazala je Pisonero. Ona je dodala da EK ne komentariše sudske odluke koje su podložne žalbama, kao što je u ovom slučaju, i izrazila očekivanje da će Martinović imati pošteno suđenje u skladu s međunarodnim i EU standardima.
Kada smo kod standarda, teško da se na osnovu ovakve odluke može zaključiti gdje je granica koja novinarska postupanja dijele od kriminalnih. Zato predsjednik Komisije za praćenje istraga napada na novinare i glavni urednik dnevnog lista Dan Nikola Marković, upitan da za Monitor prokomentariše ovu odluku, ne skriva da je zgrožen činjenicom da je Martinović osuđen samo zato što je radio svoj posao koristeći legitimne novinarske metode.
„Komisija se bavila ovim slučajem u mjeri svojih nadležnosti i, na osnovu dokaza koji su nama dostavljeni, Martinović je žrtva zarobljenog pravosuđa. Iako Komisija nema mandat da se bavi radom sudova već samo istragama, u svoje lično ime mogu da izrazim sumnju da je presuda Jovu Martinoviću politička osveta za njegove brojne istraživačke tekstove“, isti Marković.
On pojašnjava da su Martinovićevi poslodavci Komisiji dostavili jasne izjave da se novinar, po njihovom nalogu, bavio temom organizovanog kriminala te da su bili upoznati sa svim njegovim aktivnostima i kontaktima. „To sud nije uvažio, pa po logici trulih dasaka u našem pravosuđu ispada da su renomirani svjetski mediji, za koje je Martinović radio priču, lažno svjedočili. Ne bi me čudilo da sad optuže i osude i Martinovićeve urednike. No, pošto nije vrijeme za ironiju, mogu da sa žaljenjem konstatujem da je i ova presuda slikovit primjer odnosa sada već odlazeće vlasti prema nezavisnim novinarima“, kaže Marković.
Naš sagovornik ističe da je odlazeća vlast na nezavisne novinare oduvijek gledala kao na državne neprijatelje nastojeći da na sve moguće načine pojačaju svoju represiju: „Iskreno se nadam da su ovom presudom Jovu Martinoviću ispisali presudu svom radu u pravosuđu. Ako ima pravde, kazna bi trebala da bude doživotna“.
Naš kolega i predsjednik Skupštine NVO Medija centar Duško Vuković mišljenja je da sudovi ne shvataju ili ne žele da shvate prirodu posla novinara istraživača. „Koliko sam upućen u ovaj proces, utisak mi je da ljudi iz pravosuđa koji su u njega bili uključeni, ne shvataju ili, iz nekog meni nepoznatog razloga, ne žele da shvate u potpunosti prirodu posla novinara istraživača i da tu nastaje nesporazum. To što se konteksti novinarske priče negdje ukrste sa kontekstom priče novinarskih izvora ne znači da je novinar akter priče njegovih izvora. Kolega Martinović nije nigdje, koliko je meni poznato, izašao iz svoje profesionalne uloge i svoje profesionalne vještine, pa etiku i istraživačku tehniku stavio u službu priče svojih izvora“, zaključuje Vuković.
Da li presuda Martinoviću zakonita može reći jedino sud u postupku po žalbi, zbog čega iz Višeg suda pozivaju sve da se uzdrže od komentarisanja odluke vijeća sudije Vesne Pean. „Ostala lica treba da se uzdrže od komentarisanja nepravosnažnih sudskih odluka i davanja sopstvene ocjene o tome da li je i koja sloboda u postupku ograničena, a pogotovu da se uzdrže od ocjena da je presuda u suprotnosti sa stavovima Evropske komisije, imajući u vidu da je nemiješanje u rad sudstva nešto što predstavlja zajedničku vrijednost svih civilizovanih zemalja“, saopšteno je iz Višeg suda.
Oni dodaju da presuda predstavlja rezultat slobodnog sudijskog uvjerenja, a ne, kako se to u medima tvrdi, političkog ili bilo kakvog drugog uticaja.
„Ovakvim neosnovanim, proizvoljnim i neistinitim navodima i to u predmetu za koji je javnost zainteresovana i o čijem toku se u medijima izvještava, se pokušava plasirati pogrešna poruka o tome da se sudske odluke donose u cilju interesa određenih političkih struktura i na taj način stvori pogrešna slika o radu suda, što je nedopustivo“, piše u saopštenju.
Za osuđenog Martinovića nedopustiva je jedino činjenica da je presuda donijeta na osnovu iskaza svjedoka saradnika, što, po slovu Zakona, nije dovoljno za osudu.
„Svjedok saradnik je narko diler koji je uhvaćen sa 20 kilograma marihuane koju je on prodao Dušku Martinoviću. Njemu je Specijalno tužilastvo oprostilo krivično djelo u zamjenu za svjedočenje protiv mene, po nalogu specijalne tužiteljke Mire Samardžić. Ista tužiteljka je pritiskala Duška Martinovića da da lažni iskaz protiv mene kako bi mu dala sporazum o priznanju krivice, što je on odbio“, tvrdi za Monitor optuženi novinar.
On ističe kako svjedok saradnik nije dobio status da bi svjedočio protiv organizatora kriminalne grupe već protiv njega. „SDT je svjesno i namjerno oprostio narko dileru krivicu u zamjenu za svjedočenje protiv novinara koji istražuje kriminal i šverc oružja ka EU, u kome je svjedok saradnik takođe učestvovao“, dodaje Martinović. „Kad sam rekao na sudu da imam snimke kao dokaz te tvrdnje, sud se jednostavno pravio nemušt. Ovakvim postupanjem SDT i Viši sud pokazuju da su oni zapravo zaštitnici trgovine drogom dok god trgovci drogom rade u interesu pojedinaca u režimu i njihovih marioneta u tužilastvu i Višem sudu. Osloboditi narko dilera i dati mu status svjedoka saradnika, a osuditi novinara koji je svoju karijeru, međunarodno priznatu, posvetio borbi protiv kriminala i korupcije, najbolje govori koliko su pale određene grane pravosuđa i koliko su sebe stavili sa one strane zakona i Ustava.“
Martinović, dodatno, sumnja da izbor sudija koje su mu sudile nije slučajan ukazujući da je dobio iste sudije koje sude liderima opozicije i drugim novinarima. I najavljuje da će se žaliti na presudu.
„Izrečenu kaznu sam već izdržao jer sam se nalazio skoro 15 mjeseci u pritvoru. Išao bih u zatvor još toliko samo da dokažem da sam nevin“, riječi su koje je Martinović izgovorio 8. oktobra nakon što mu je sudija Pean saopštila da je kriv.
Fakti u ružičastom
Drugom po redu, prvostepenom presudom Martinović je oslobođen optužbe da je bio član kriminalne grupe, ali je osuđen za posredovanje u švercu narkotika.
Sve je počelo u oktobru 2015. godine kada je zajedničkom akcijom crnogorske i hrvatske policije uhapšeno 17 osoba, među kojima je bio i Martinović, pod sumnjom da su bili trgovci drogom i članovi kriminalne organizacije, na čijem je čelu bio crnogorski državljanin Duško Martinović, bivši član međunarodne grupe kradljivaca nakita, poznate kao Pink Panter, koji je priznao da je učestvovao u švercu, zbog čega je osuđen na šest godina i tri mjeseca zatvora.
On je, međutim, odbacio optužbe da je formirao kriminalnu organizaciju i da ostali optuženi imaju bilo kakve veze sa švercom droge i kriminalnim udruživanjem.
Svetlana ĐOKIĆ