Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ MANDATARA MILOJKA SPAJIĆA: Ko mu radi o vladi

Objavljeno prije

na

Ni nakon povratka  predsjednika Milatovića iz Njujorka i sastanka sa Spajićem koji je uslijedio, nije ni malo jasnije šta je mandatarova formula za formiranje „evroatlanske vlade“ i razlog za novi optimizam. Pritisci su isti, i spolja i iznutra

 

Mandatar Milojko Spajić na polovini je zakonskog roka za formiranje vlade, koja mora biti sastavljena do 10. novembra.  On je ove sedmice saopštio  da su opstrukcije od početka procesa postojale, ali da je optimista da ćemo dobiti „proevropsku vladu“.  Spajić je to saopštio nakon ovonedjeljnog novog sastanka sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem, i njegovim partijskim saborcem.

Sastanak je uslijedio nakon povratka Milatovića iz Njujorka, gdje se sastao sa više visokih američkih zvaničnika, pa i Gabrijelom Eskobarom, koji je nakon tog susreta saopštio da je od Milatovića dobio signal da je „saglasan sa američkim stavom o vladi“.  U prevodu – vlada bez Koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) koju Eskobar definiše kao „antizapadnu stranku“. Nije svakako prvi put da Zapad poruči da ZBCG, odnosno bivši Demokratski front, ne vide kao svog partnera.

Spajić je još ranije odlučio da prekine razgovore sa ZBCG, nakon čega se suočio sa topljenjem podrške neophodne za vladu, prvenstveno u svojoj partiji i koaliciji sa kojom je nastupio na junskim vanrednim parlamentarnim izborima. Jedan od kritičara njegove odluke da ZBCG ne uđe u Vladu bio je upravo Milatović. Otuda se poruka Eskobara iz Njujorka tumačila kao uticaj na Milatovića da popusti u svom stavu, i možda utiče na onaj dio PES-a koji se sa njim u tom stavu slaže i koji nije podržao Spajića u odluci da ZBCG ne uđe u vladu.

Nakon odluke da neće pregovarati dalje sa ZBCG Spajić je izgubio podršku dvije poslanice sa njegove liste, zbog čega je formiranje većine neophodne za vladu postao skoro pa nemogući zadatak. Uz činjenicu da takvu odluku nije podržala ni  Ujedinjena Crna Gora, koja je dio koalicije, te da se CIVIS  drži po strani. Tako su Spajićeva 22 mandata sa kojima je krenuo u pregovore spala na 18.  Kada su  Demokrate Alekse Bečića, koje su do nedavno bile bez primjedbi na Spajićev način pregovora, saopštile  da ne prihvataju da odlučujući glas bude onih stranaka koje su bile na listi DPS, aludirajući na glas Mehmeda Zenke, Spajićeva jedina opcija da dođe do većine za vladu unutar sadašnje postavke  je da povrati podršku u svojoj kolaiciji ili odustane od odluke da ne pregovara sa ZBCG.

Da je „ključ za formiranje buduće vlasti i ostvarenje evropskog puta“ u dogovoru Spajića i Milatovića, smatraju i Demokrate, koje su pozdravile taj susret. No, nakon Milatovićevog povratka kući i sastanka njega i Spajića koji je uslijedio, nije ni malo jasnije, šta je Spajićeva formula za formiranje vlade i razlog za optimizam.

Iako je Milatović navodno Eskobaru signalizirao da prihvata njihov stav o formiranju vlade, kod kuće nije dao nijedan „signal“ da se nešto promijenilo u njegovom odnosu prema odluci Spajića da ne pregovara sa ZBCG.  On je i po povratku saopštio da je za „njega principijelno neprihvatljivo da bilo koji politički subjekt koji je dobio povjerenje određenog broja građana, pa ni ZBCG, može unaprijed biti isključen iz učešća u vlasti”.

Spajić je,  s druge strane, malo modifikovao tvrdi stav prema ZBCG. On je saopštio da „ne treba biti zatvoren za razgovore ni sa tom koalicijom, ali ni drugim partijama.

“Treba razmišljati o širokom razgovoru”, kazao je Spajić. Zanimljivo je i da je ZBCG,  koji je od odluke Spajića da obustavi sa njima pregovore vodio agresivni pritisak,  tiši ove sedmice.

No, Spajićeve dalje poteze čini nejasan  stav da  vlada treba da bude “evroatlanska”, sa čim se, kako je kazao, slaže i Milatović.  Takođe, kazao je da u partiji teku  pregovori sa poslanicama koje su mu otkazale podršku nakon odluke da ne pregovara sa ZBCG. Spajić je saopštio da očekuje da poslanice PES Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović na kraju ipak podrže njihove odluke.

“Uslov njihove podrške je ulazak koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) u vladu, ali ne treba da postoji bilo kakva bojazan da će iz vlade biti isključena bilo koja nacionalna grupa, a naročito Srbi,” poručio je Spajić.

Lider Demosa Miodrag Lekić, komentarišući sastanak Spajića i Milatovića, saopštio je da mu je taj sastanak bio nejasan.

“Spajić je malo previše optimističan, a postoje kontroverze da li uopšte postoji 41 poslanik. Zanimljiva je uloga Milatovića, koji institucionalno ne bi morao da učestvuje u pregovorima oko Vlade. On daje mandat na bazi većine i na bazi utiska koji je stekao. Tumačim ovaj njegov angažman kao gest dobre volje da pomogne, a institucionalno ne bi morao”, saopštio je.

U svemu,  nastavlja  se obračun između PES-a i URE, odnosno premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića i Spajića.

Abazović, koji je takođe sa Milatovićem boravio u Njujorku, kazao  je za Glas Amerike da ljudi iz crnogorskog podzemlja imaju uticaj na formiranje nove izvršne vlasti. “Ne može neko da očekuje da dobije podršku, a da bez ikakvog razloga nekoga isključi kao potencijalnog partnera. Mislim da to govori o nekoliko stvari. Prvo, da uticaj na pravljenje vlade imaju ljudi iz crnogorskog podzemlja koji su potpuno desetkovani ovom vladom”, saopštio je premijer.

Upitan čime može da potkrijepi takvu tvrdnju, Abazović je kazao da to može da potkrijepi „vrlo jednostavnim stvarima“. „Dovoljno je vidjeti ko pravi i podržava kampanju da se što prije dođe do ovakve minijaturne vlade. Kad kažem minijaturne, mislim na podršku”, kazao je. „Ne treba niko da očekuje podršku za takvu vrstu vlade. Ako neko želi da promijeni pristup, stavi ovo kao prioritet, odradimo što treba da odradimo svi zajednički, onda je to druga priča”, ocijenio je. Na pitanje da li to znači da ako URA uđe u vladu daje podršku, a ako ne uđe ne daje, premijer je odgovorio – “naravno”.

Po njegovom  povratku u zemlju nastavio se „rat“ saopštenjima URE i PES-a. Ura trenutno insistira da Spajić objasni kako će da ispuni obećanje u okviru Evrope sad 2, odnosno da dodatno podigne standard građana, udarajući tako na sam razlog Spajićevog uspjeha na vanrednim junskim izborima. Abazović je optužio Spajića da želi da podigne milijardu eura, da bi povećao plate i penzije.

PES,  opet,  optužuje Abazovića da je “državu gurnuo u institucionalnu provaliju i rekordne budžetske rashode, koji se mjere stotinama miliona eura”, te da će  “  biti upamćen po tome što je iznevjerio koga je stigao na domaćoj i međunarodnoj sceni”

Spajić je, nakon sastanka sa Milatovićem, saopšto da je najviše razočaran UR-om. „Koja je za nas bila očekivani partner. Napravili su štetu prije svega sebi a onda i nama”.

Šteta koju definitivno trpe su crnogorski građani.  Koji i dalje čekaju da neko odblokira ne samo evropski neko i demokratski proces.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo