Povežite se sa nama

Izdvojeno

SLUČAJ MANDATARA MILOJKA SPAJIĆA: Ko mu radi o vladi

Objavljeno prije

na

Ni nakon povratka  predsjednika Milatovića iz Njujorka i sastanka sa Spajićem koji je uslijedio, nije ni malo jasnije šta je mandatarova formula za formiranje „evroatlanske vlade“ i razlog za novi optimizam. Pritisci su isti, i spolja i iznutra

 

Mandatar Milojko Spajić na polovini je zakonskog roka za formiranje vlade, koja mora biti sastavljena do 10. novembra.  On je ove sedmice saopštio  da su opstrukcije od početka procesa postojale, ali da je optimista da ćemo dobiti „proevropsku vladu“.  Spajić je to saopštio nakon ovonedjeljnog novog sastanka sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem, i njegovim partijskim saborcem.

Sastanak je uslijedio nakon povratka Milatovića iz Njujorka, gdje se sastao sa više visokih američkih zvaničnika, pa i Gabrijelom Eskobarom, koji je nakon tog susreta saopštio da je od Milatovića dobio signal da je „saglasan sa američkim stavom o vladi“.  U prevodu – vlada bez Koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) koju Eskobar definiše kao „antizapadnu stranku“. Nije svakako prvi put da Zapad poruči da ZBCG, odnosno bivši Demokratski front, ne vide kao svog partnera.

Spajić je još ranije odlučio da prekine razgovore sa ZBCG, nakon čega se suočio sa topljenjem podrške neophodne za vladu, prvenstveno u svojoj partiji i koaliciji sa kojom je nastupio na junskim vanrednim parlamentarnim izborima. Jedan od kritičara njegove odluke da ZBCG ne uđe u Vladu bio je upravo Milatović. Otuda se poruka Eskobara iz Njujorka tumačila kao uticaj na Milatovića da popusti u svom stavu, i možda utiče na onaj dio PES-a koji se sa njim u tom stavu slaže i koji nije podržao Spajića u odluci da ZBCG ne uđe u vladu.

Nakon odluke da neće pregovarati dalje sa ZBCG Spajić je izgubio podršku dvije poslanice sa njegove liste, zbog čega je formiranje većine neophodne za vladu postao skoro pa nemogući zadatak. Uz činjenicu da takvu odluku nije podržala ni  Ujedinjena Crna Gora, koja je dio koalicije, te da se CIVIS  drži po strani. Tako su Spajićeva 22 mandata sa kojima je krenuo u pregovore spala na 18.  Kada su  Demokrate Alekse Bečića, koje su do nedavno bile bez primjedbi na Spajićev način pregovora, saopštile  da ne prihvataju da odlučujući glas bude onih stranaka koje su bile na listi DPS, aludirajući na glas Mehmeda Zenke, Spajićeva jedina opcija da dođe do većine za vladu unutar sadašnje postavke  je da povrati podršku u svojoj kolaiciji ili odustane od odluke da ne pregovara sa ZBCG.

Da je „ključ za formiranje buduće vlasti i ostvarenje evropskog puta“ u dogovoru Spajića i Milatovića, smatraju i Demokrate, koje su pozdravile taj susret. No, nakon Milatovićevog povratka kući i sastanka njega i Spajića koji je uslijedio, nije ni malo jasnije, šta je Spajićeva formula za formiranje vlade i razlog za optimizam.

Iako je Milatović navodno Eskobaru signalizirao da prihvata njihov stav o formiranju vlade, kod kuće nije dao nijedan „signal“ da se nešto promijenilo u njegovom odnosu prema odluci Spajića da ne pregovara sa ZBCG.  On je i po povratku saopštio da je za „njega principijelno neprihvatljivo da bilo koji politički subjekt koji je dobio povjerenje određenog broja građana, pa ni ZBCG, može unaprijed biti isključen iz učešća u vlasti”.

Spajić je,  s druge strane, malo modifikovao tvrdi stav prema ZBCG. On je saopštio da „ne treba biti zatvoren za razgovore ni sa tom koalicijom, ali ni drugim partijama.

“Treba razmišljati o širokom razgovoru”, kazao je Spajić. Zanimljivo je i da je ZBCG,  koji je od odluke Spajića da obustavi sa njima pregovore vodio agresivni pritisak,  tiši ove sedmice.

No, Spajićeve dalje poteze čini nejasan  stav da  vlada treba da bude “evroatlanska”, sa čim se, kako je kazao, slaže i Milatović.  Takođe, kazao je da u partiji teku  pregovori sa poslanicama koje su mu otkazale podršku nakon odluke da ne pregovara sa ZBCG. Spajić je saopštio da očekuje da poslanice PES Radinka Ćinćur i Jevrosima Pejović na kraju ipak podrže njihove odluke.

“Uslov njihove podrške je ulazak koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) u vladu, ali ne treba da postoji bilo kakva bojazan da će iz vlade biti isključena bilo koja nacionalna grupa, a naročito Srbi,” poručio je Spajić.

Lider Demosa Miodrag Lekić, komentarišući sastanak Spajića i Milatovića, saopštio je da mu je taj sastanak bio nejasan.

“Spajić je malo previše optimističan, a postoje kontroverze da li uopšte postoji 41 poslanik. Zanimljiva je uloga Milatovića, koji institucionalno ne bi morao da učestvuje u pregovorima oko Vlade. On daje mandat na bazi većine i na bazi utiska koji je stekao. Tumačim ovaj njegov angažman kao gest dobre volje da pomogne, a institucionalno ne bi morao”, saopštio je.

U svemu,  nastavlja  se obračun između PES-a i URE, odnosno premijera u tehničkom mandatu Dritana Abazovića i Spajića.

Abazović, koji je takođe sa Milatovićem boravio u Njujorku, kazao  je za Glas Amerike da ljudi iz crnogorskog podzemlja imaju uticaj na formiranje nove izvršne vlasti. “Ne može neko da očekuje da dobije podršku, a da bez ikakvog razloga nekoga isključi kao potencijalnog partnera. Mislim da to govori o nekoliko stvari. Prvo, da uticaj na pravljenje vlade imaju ljudi iz crnogorskog podzemlja koji su potpuno desetkovani ovom vladom”, saopštio je premijer.

Upitan čime može da potkrijepi takvu tvrdnju, Abazović je kazao da to može da potkrijepi „vrlo jednostavnim stvarima“. „Dovoljno je vidjeti ko pravi i podržava kampanju da se što prije dođe do ovakve minijaturne vlade. Kad kažem minijaturne, mislim na podršku”, kazao je. „Ne treba niko da očekuje podršku za takvu vrstu vlade. Ako neko želi da promijeni pristup, stavi ovo kao prioritet, odradimo što treba da odradimo svi zajednički, onda je to druga priča”, ocijenio je. Na pitanje da li to znači da ako URA uđe u vladu daje podršku, a ako ne uđe ne daje, premijer je odgovorio – “naravno”.

Po njegovom  povratku u zemlju nastavio se „rat“ saopštenjima URE i PES-a. Ura trenutno insistira da Spajić objasni kako će da ispuni obećanje u okviru Evrope sad 2, odnosno da dodatno podigne standard građana, udarajući tako na sam razlog Spajićevog uspjeha na vanrednim junskim izborima. Abazović je optužio Spajića da želi da podigne milijardu eura, da bi povećao plate i penzije.

PES,  opet,  optužuje Abazovića da je “državu gurnuo u institucionalnu provaliju i rekordne budžetske rashode, koji se mjere stotinama miliona eura”, te da će  “  biti upamćen po tome što je iznevjerio koga je stigao na domaćoj i međunarodnoj sceni”

Spajić je, nakon sastanka sa Milatovićem, saopšto da je najviše razočaran UR-om. „Koja je za nas bila očekivani partner. Napravili su štetu prije svega sebi a onda i nama”.

Šteta koju definitivno trpe su crnogorski građani.  Koji i dalje čekaju da neko odblokira ne samo evropski neko i demokratski proces.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo