Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ FLJORIN KRASNIĆI: Pravosuđe na ispitu

Objavljeno prije

na

Fljorim Krasnići  je uz pomoć svoje advokatice, sestre Mila Đukanovića, Ane Kolarević, tužio državu Crnu Goru za izgubljenu dobit u iznosu od 21, 5 miliona eura.  Koncesije mu je Vlada Duška Markovića dala 2016. godine na trideset godina, za gradnju MHE na tri rijeke koje izviru u u NP Prokletije

 

 

Državljanin Sjedinjenih Američkih Država, porijeklom sa Kosova, Fljorin Krasnići, nema nikakvog osnova da od države Crne Gore traži 21,5 miliona eura odštete za navodnu izgubljenu dobit zbog toga što su mu građani 2016. godine onemogućili da u Plavu izgradi malu hidroelektranu, tvrde u  plavskom pokretu građana „Ne damo rijeke“.

„Tom gospodinu smo te godine lijepo pokušali da objasnimo da ne može praviti hidroelektranu na Đuričkoj rijeci, iznad koje je Jasenička rijeka, sa koje sa grad napaja vodom. Taj koji mu je obećao da može da gradi, u tadašnjoj Vladi i tadašnjoj lokalnoj upravi u Plavu, neka mu sada da odštetu iz svog džepa“ – kaže za Monitor građanski aktivista i član pokreta „Ne damo rijeke“ Rašit Marković.

Marković objašnjava da je Fljorinova elektrana trebalo da ima vodozahvat duboko u zoni Nacionalnog parka Prokletije i sasvim je siguran da bi bio ugrožen vodozahvat i izvorište plavskog vodovoda.

„Molili smo ga da to ne čini. Ja sam gandijevski kleknuo pred njim. Rekao mi je da ne moram to da radim. Tada je u Plavu bio, i pritisak vršio, i kum Mila Đukanovića, Vuk Rajković. Rajković nam je i prijetio, i bilo je vrlo zategnuto, na granici fizičkog obračuna“ – prisjeća se Marković.

Pa ipak, osam godina kasnije, Fljorim je uz pomoć svoje advokatice, sestre Mila Đukanovića, Ane Kolarević, tužio državu Crnu Goru za izgubljenu dobit. Koncesije mu je Vlada Duška Markovića dala na trideset godina, a vještak je prošle sedmice izračunao u prvostepenom postupku da država treba Krasnićiju da isplati čak 21,5 miliona eura.

Osnovni sud u Podgorici je, potom, prihvatio  predlog zaštitnika državnih interesa da se vještačenje ponovi, ali je Fljorin kao američki državljanin zatražio zaštitu i Sjedinjenih Američkih Država jer mu je, kako tvrdi, Crna Gora, aktivirala garancije i ugrozila biznis.

Rašit Marković  podsjeća da je te godine trebalo da se gradi više elektrana na području plavske opštine, ali da je tadašnjim tajkunima uspjelo da izgrade „samo“ dvije, baš u srcu Nacionalnog parka „Prokletije“.

„Neko je , kršeći Ustav, omogućio tadašnjim tajkunima da pljačkaju građane preko OIE 1 i OIE 2. I danas EPCG od njih po tom osnovu kupuje struju kao da je uvozi. Svim građanima zavlače ruku u džep i tjeraju nas da budemo saučesnici ekocida. Zavlače ruku u džep i meni i vama“ – kaže Marković.

Njih u pokretu „Ne damo rijeke“, kako ističu, zanima ko je stavio potpis na elaborat o zaštiti životne sredine i svjesno počinio krivično djelo.

„Ko je potpisao eleborat da se u srcu Nacionalnog parka Prokletije baci atomska bomba?To su razmjere štete koja je ovdje napravljena izgrdnjom te dvije male hidroelektrane. Ljude kažnjavaju ako uzmu drvo iz nacionalnog parka, a oni su u srce nacionalnog parka uveli teške mašine, kopali kanale, postavljali stubove, prizveli nepopravljivu štetu“ – kaže Marković

On dodaje da je spreman da sva svoja saznanja podijeli sa tužilaštvom, ali poziva specijalnog državnog tužioca da i on zatraži elaborat o zaštiti životne sredine i stavljanju tri rijeke pitke vode u nacionalnom parku u cijevi.

„Taj dokument do sada nismo vidjeli “, kaže Marković.

Građanski aktivisti iz Plava su ranije saopštili da izgradnja malih hidroelektrana u srcu Nacionalnog parka prokletije 2016. godine predstavlja  organizovani kriminal, na koji već sedam godina niko nije reagovao i pokušava da se prepusti zaboravu.Oni ističu da od kada su ovaj problem javno iznijeli, nijedna ni lokalna ni državna institucija nije reagovala..

Firmi „Kronor“ iz Podgorice  2016. godine data je koncesija za gradnju MHE na tri rijeke koje izviru u u NP Prokletije.          To su rijeke Hridska i Babinopoljska iz kojih je voda dovedena do jedne hidrocentrale, kao i treća rijeka, Treskavička, na čijim vodama je izgrađena druga hidrocentrala.

Vodozahvati su u strogoj zoni Nacionalnog parka Prokletije, a zatim su te rijeke cijevima u dužini od više kilometara dovedene do mašinskih postrojenja, odnosno malih hidrocentrala, koje se nalaze u takozvanoj zoni zaštite nacionalnog parka.

Prema nešto ranijim podacima iz centralnog registra, vlasnik firme „Kronor“, koja je tada dobila koncesije za izgradnju malih hidroelektrana u NP Prokletije, je kompanija „Kroling“. Vlasnik te kompanije bio je Željko Mišković, dok su po deset procenata imali „Normal kompani“ i „Mont hidro“. Vlasnik „Normala“ je bio Željko Burić, a „Mont Hidra“ Predrag Bajović, šura nekadašnjeg premijera Igora Lukšića.

Monitor  je više puta pisao o tome da poslovi izgradnje i gazdovanja malim hidroelektranama na sjeveru Crne Gore predstavljaju najlakšu dobit za vlasnike, dok lokalno stanovništvo na čijim teritorijama su male hidrolektrane izgrađene ima najmanje koristi.

“Mi smo tada spriječili da se izgrade još tri male elektrane, na Đuričkoj rijeci gdje je koncesionar bio Fljorin Krasnići, kao i na Komarači i Murinskoj rijeci. Sada su se svi podigli da traže nekakvu izgubljenu dobit. Zašta? Zato što im je neko obećao iz bivših vlasti. Neka im taj neko sada nadoknadi, drugog osnova nemaju, ni Fljorim, ni bilo ko drugi. Znate šta je slučaj ‘Zavala’ za ovo. Jedna velika nula. Ovo je posao kojim će specijalno tužilaštvo morati jednom da se bavi” – smatraju u plavskom pokretu građana “Ne damo rijeke”.

Izvjesno je da Fljorim Krasnići, kosovski državljanin, stavljajući ispred sebe pasoš Sjedinjenih Američkih država, pokušava da zaplaši pravosudne organe u Crnoj Gori. Ako je Fljorim u pravu, onda je definitivno došlo vrijeme da se preispita šta je sve radila Vlada Duška Markovića, koja je, između ostalog, kada se o malim elektranama radi, samo mjesec prije avgustovkih izbora, na nekim rijekama koncesionarima produžila rokove za po deset godina.

I omogućila im da sjutra, kao Fljorin, svi odreda tuže Crnu Goru. Ovaj pravosudni proces zato je i test za pravusuđe u Crnoj Gori i mogući prilog borbi za zaštitu crnogorskih nacionalnih interesa.

                                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SVJEDOČENJA O SEKSUALNOM UZNEMIRAVANJU U GIMNAZIJI SLOBODAN ŠKEROVIĆ U SJENCI POLITIKE: Obeshrabrivanje žrtvi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelizovani primjeri seksualnog uznemiravanja u Gimnaziji, ali i drugim školama trebali bi biti poziv da institucije bolje rade svoj posao, a da društvo otvori ozbiljan  dijalog na ovu inače tabu temu. Za sada, međutim, to ometa politizacija slučaja, koja je žrtve seksualnog uznemiravanja potisnula u drugi plan. Obeshrabrujući tako žrtve koje još ćute da o svojim iskustvima progovore

 

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija proslijedilo je ove sedmice tužiocima obavještenje o još jednom navodnom slučaju neprimjerenog ponašanja nastavnika prema učenicima podgoričke Gimnazije ,,Slobodan Škerović”. Ovo je treći prijavljeni nastavnik u toj ustanovi.

Prema saznanjima Monitora iz Akcija za ljudska prava (HRA) uputili su pismo jednog bivšeg učenika Gimnazije ministarki prosvjete, nauke i inovacija Anđeli Jakšić-Stojanović, koje se odnosi na neprimjereno ponašanje nastavnika od prije četiri godine. Cilj je provjeriti da li se isti nastavnik i dalje ponaša na isti ili sličan način prema učenicima kojima sad predaje.

Pored Radomana Čečovića, još jedan profesor Gimnazije je suspendovan, nakon što je otkrivena mejl prepiska sa učenikom trećeg razreda te škole. Ministarstvo je proslijedilo Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu prijave koja se odnosi na tog nastavnika.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija za Monitor su kazali da su do sada uputili tužilaštvu u Podgorici dokumentaciju za četiri slučaja zbog sumnji da se radi o seksualnom uznemiravanju i drugom obliku neprimjerenog ponašanja prema učenicima.

,,Konačnu kvalifikaciju  po podnijetim prijavama, odrediće nadležno tuzilaštvo. U tri od četiri slučaja, radi se o slučajevima koji su se desili u periodu od 2018. do 2023. godine. Svi predmeti su dostavljeni i Prosvjetnoj inspekciji, kao i Zavodu za školstvo kako bi se izvršio vanredni nadzor povodom konkretnih slučajeva”, naveli su iz Ministarstva.

Ministarstvo je u jednom slučaju tražilo od Vrhovnog tužilaštva Crne Gore da preispita odluku osnovnog tužilaštva. Radi se o predmetu u kome je kotorsko tužilaštvo odbacilo prijavu protiv lica zaposlenog u jednoj obrazovnoj ustanovi u Budvi. On je prijavljen da je telefonom  snimao maloljetnice u julu ove godine, na šetalištu u Budvi.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASULO U TURISTIČKOJ PRESTONICI: Budva  izvan zakona, Vlada ne reaguje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za vođenje organa lokalne uprave. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji im je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba

 

Dvije godine nakon  što je na lokalnim izborima u oktobru 2022. godine, Demokratski front na čelu sa Milom Božovićem, osvojio apsolutnu većinu glasova građana Budve, najrazvijenija turistička opština našla se u rasulu i anarhiji, u kojoj se ne zna ko vrši vlast i ko je za šta odgovoran.

Raspad poslije izbornog trijumfa počeo je hapšenjem Božovića u martu 2023, koga Specijalno državno tužilaštvo tereti za organizovani kriminal i šverc narkotika. Viši sud u Podgorici potvrdio je krajem novembra ove godine optužnicu protiv Božovića, koji se nalazi u pritvorskoj jedinici u Spužu.

I pored optužbe za kriminalno udruživanje i šverc tona kokaina, on i dalje, iz Spuža, sa funkcije predsjednika opštine rukovodi Budvom.

Nastavio je da upravlja političkim procesima, imenovanjima, milionskim poslovima, smjenjivanjem i postavljanjem opštinskih funkcionera preko Nikole Jovanovića, lidera  grupe građana Budva naš grad, kojeg je nedavno ukazom iz pritvora postavio za potpredsjednika opštine.

Po odobrenju suda, Božoviću  se u zatvor duže od godinu i po nose povjerljiva opštinska dokumenta na potpis. O izboru najboljih ponuđača putem ugovora o javnim nabavkama i trošenju desetina miliona eura odlučuje čovjek pod optužbom za najteži kriminal. Iz zatvora postavlja i smjenjue kadrove.  Na taj način  on i saradnici doveli su Budvu u stanje haosa i neodgovornosti na svim nivoima odlučivanja.

Izvršna vlast u Budvi trenutno funkcioniše izvan svih zakona. Nijedan sekretarijat nema starješinu, rukovodioca u punom mandatu, odgovornog i ovlašćenog za rad određenog opštinskog organa. Većina kadrova koji rukovode poslovima u sekretarijatima nalaze se u v.d. statusu koji je odavno istekao. Nekima rukovode zamjenici ili pomoćnici sekretara kojih duži period nema, dok su neke od službi u potpunosti bez odgovornih osoba.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠUMARSTVO I DRVOPRERADA: Obilje šume i patosa iz Austrije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora pored ogromnog šumskog bogatstva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije

 

 

Dok u šumama na sjeveru Crne Gore nesavjesnim radom propadaju ogromne količine drveta, ili se drvo skoro nekrontrolisano sječe i kao polufabrikat prodaje u okruženju, naša država uvozi patos iz Austrije, koji se može naći u svakoj specijalizovanoj prodavnici u Beranama ili bilo kojem drugom gradu.

„Kvadrat patosa iz Austrije u Crnoj Gori je 12 eura, a desetinama malih privrednika u ovoj oblasti koji bi mogli da ga proizvode mašine stoje neupošljene, jer nemaju sirovinu“ – kaže za Monitor jedan od drvoprerađivača iz Plava, Nedžad Cecunjanin..

On je podsjetio da je godišnji etat, odnosno količina drveta koja se legalno doznači za sječu na državnom nivou oko 600 hiljada kubika, ali da se sasvim sigurno posječe i do milion kubika.

„I sva ta građa završi u izvozu kao daska, umjesto da se uposle naši mali privrednici koji imaju mašine za proizvodnju patosa, i da ga sami proizvodimo, i da ga mi izvozimo, jer je to očigledno vrlo unosno“ – objašnjava Cecunjanin.

Osim drveta koje se sječe još uvijek kroz koncesioni način gazdovanja šumama, ovaj mali drvoprerađivač podsjeća na činjenicu da se na području toga i drugih gradova ne vrši sanitarna sječa i da propada ogromna količina vrijedne drvne mase.

„Samo da se očisti sanitarno šuma u Nacionalnom parku Prokletije, bilo bi drveta da pravimo patos i za potrebe Crne Gore, kao i da ga izvozimo, a ne šume na čitavom sjeveru“ – smatra Cecunjan.

Prema njegovim riječima, za to bi bila potrebno da se otvori samo jedna fabrika sa finalnom proizvodnjom patosa, i sa ne tako velikim brojem zaposlenih

„Zamislite taj apsurd. Nama drvo propada koliko ga imamo, a nismo u stanju da razvijemo makar proizvodnju patosa, ako ništa drugo“.

I drvoprerađivači iz Rožaja pričaju o tome kako mahinacije sa drvetom i drvnom građom u tom gradu nisu zaustavljene, i da se prema Kosovu  u svakom trenutku izveze mnogo više nego što je doznačeno za sječu na teritoriji te sjeverne opštine.

Oni  objašnjavaju da kubik prerađene daske u Crnoj Gori košta 190 eura, dok se na Kosovu prodaje za 270 eura.

„Postoji firma u Rožajama koja završava papire za izvoz i onima koji nisu koncesionari i koji nemaju ulaz ili dokaz o porijeklu drveta, a bez problema ga izvoze i prodaju na području Kosova po toj cijeni. To je već posao za carinu i policiju“ – kaže jedan od njih za Monitor.

Prema njegovim riječima vlasnici pogona na Kosovu mogu i legalno doći u Rožaje i kupiti drvo, odnosno dasku za 190 eura.

„To je legalan način, ali budite sigurni da hiljade kubika izađe ilegalno, odnosno putem kupljenih papira i bez ikakvog dokaza o porijeklu drveta“ – tvrdi taj sagovornik.

On kaže da fabrike na Kosovu, koje nema drveta i zavisi isključivo od drvne građe iz Crne Gore, najviše to drvo prerađuju u lamperiju i patos, i dalje izvoze za Grčku“ – tvrdi taj drvoprerađivač.

Prema njegovim riječima, kubik lamperije ili patosa u Crnoj Gori košta 280 eura, ali i on ukazuje na problem da u našoj državi finalna proizvodnja nije razvijena.

„Osim toga, kosovski privrednici su mnogo agilniji i prodorniji. I to je pravo pitanje, zašto se u Crnoj Gori ne razvija finalna proizvodnja drveta? Crna Gora bi mnogo više imala koristi da razvija finalnu proizvodnju makar u vidu lamperije ili patosa, nego da ovako pojedinci nekotrolisano izvoze dasku na Kosovo“ – kaže ovaj preduzetnik.

Sagovornik Monitora iz Rožaja dodaje da je posao sa drvetom unosan koliko i posao sa nekretninama koji cvjeta u Crnoj Gori, ali da postoji bitna razlika.

„U poslu sa nekretninama bilo je rizika. U crnogorskom šumarstvu nema rizika. To je najsigurniji biznis. Uložiš dvadeset-trideset eura dobiješ preko sto. I tu je otvoren prostor za podmićivanje i korupciju do neviđenih razmjera, da bi se došlo do šume“ – kaže taj rožajski registrovani drvoprerađivač.

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore smatraju da šumarska mafija nije zaustavljena.

»Neko će vam reći da ne postoji. Naravno da postoji, samo su njene metode djelovanja danas perfidnije. U šumarstvu su potrebne, prije svega, korjenite kadrovske promjene. Ne mogu isti ljudi koji su pravili taj koncesioni sistem gazdovanja koji je trajao dvije ili dvije i po decenije, sada da ga mijenjaju« – smatraju oni.

Drvoprerađivači iz Rožaja ističu da je osim kadrovskih promjena u šumarstvu, potrebno još pooštriti finasijske kotrole u svim područnim jedinicama Uprave za šume, pooštriti kontrole na granicama, i što je najvažnije, razvijati finalnu proizvodnju u Crnoj Gori i truditi se da se što više drveta finalno preradi u našoj državi.

»Zašto bi mi izvozili dasku na Kosovo, a kosovski privrednici je samo prerađivali u patos i lamperiju i dalje izvozili za Grčku? Zašto ne bismo mi   izvozili lamperiju i patos u Grčku? Država Crna Gora bi bila mnogo više na dobitku, ali bi zato izgubili oni koji sada koriste to i bogate se preko noći« – tvrde drvoprerađivači sa sjevera.

Tokom proteklog ljeta mali drvoprerađivači sa sjevera organizovali su proteste i u nekoliko navrata blokirali puteve zbog činjenice da sistem koncesionog gazdovanja nije prekinut i da su najkvalitetnije šume dobili isti ljudi koji su bili tajkuni bivših crnogorskih vlasti.

Malo se zatalasalo pa se stišalo. Neshvatljivo je da, kako kažu sagovornici Monitora,  Crna Gora pored tolikog šumskog bogatsva i dalje ne čini ništa da razvije finalnu proizvodnju, već se njenim građanima u prodavnicama nudi patos uvezen iz Austrije. Dali je patos u Crnoj Gori tako teško napraviti? Ili se sistem sporo mijenja, a uvoznički lobi i dalje radi na štetu države.

                           Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo