Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ FLJORIN KRASNIĆI: Pravosuđe na ispitu

Objavljeno prije

na

Fljorim Krasnići  je uz pomoć svoje advokatice, sestre Mila Đukanovića, Ane Kolarević, tužio državu Crnu Goru za izgubljenu dobit u iznosu od 21, 5 miliona eura.  Koncesije mu je Vlada Duška Markovića dala 2016. godine na trideset godina, za gradnju MHE na tri rijeke koje izviru u u NP Prokletije

 

 

Državljanin Sjedinjenih Američkih Država, porijeklom sa Kosova, Fljorin Krasnići, nema nikakvog osnova da od države Crne Gore traži 21,5 miliona eura odštete za navodnu izgubljenu dobit zbog toga što su mu građani 2016. godine onemogućili da u Plavu izgradi malu hidroelektranu, tvrde u  plavskom pokretu građana „Ne damo rijeke“.

„Tom gospodinu smo te godine lijepo pokušali da objasnimo da ne može praviti hidroelektranu na Đuričkoj rijeci, iznad koje je Jasenička rijeka, sa koje sa grad napaja vodom. Taj koji mu je obećao da može da gradi, u tadašnjoj Vladi i tadašnjoj lokalnoj upravi u Plavu, neka mu sada da odštetu iz svog džepa“ – kaže za Monitor građanski aktivista i član pokreta „Ne damo rijeke“ Rašit Marković.

Marković objašnjava da je Fljorinova elektrana trebalo da ima vodozahvat duboko u zoni Nacionalnog parka Prokletije i sasvim je siguran da bi bio ugrožen vodozahvat i izvorište plavskog vodovoda.

„Molili smo ga da to ne čini. Ja sam gandijevski kleknuo pred njim. Rekao mi je da ne moram to da radim. Tada je u Plavu bio, i pritisak vršio, i kum Mila Đukanovića, Vuk Rajković. Rajković nam je i prijetio, i bilo je vrlo zategnuto, na granici fizičkog obračuna“ – prisjeća se Marković.

Pa ipak, osam godina kasnije, Fljorim je uz pomoć svoje advokatice, sestre Mila Đukanovića, Ane Kolarević, tužio državu Crnu Goru za izgubljenu dobit. Koncesije mu je Vlada Duška Markovića dala na trideset godina, a vještak je prošle sedmice izračunao u prvostepenom postupku da država treba Krasnićiju da isplati čak 21,5 miliona eura.

Osnovni sud u Podgorici je, potom, prihvatio  predlog zaštitnika državnih interesa da se vještačenje ponovi, ali je Fljorin kao američki državljanin zatražio zaštitu i Sjedinjenih Američkih Država jer mu je, kako tvrdi, Crna Gora, aktivirala garancije i ugrozila biznis.

Rašit Marković  podsjeća da je te godine trebalo da se gradi više elektrana na području plavske opštine, ali da je tadašnjim tajkunima uspjelo da izgrade „samo“ dvije, baš u srcu Nacionalnog parka „Prokletije“.

„Neko je , kršeći Ustav, omogućio tadašnjim tajkunima da pljačkaju građane preko OIE 1 i OIE 2. I danas EPCG od njih po tom osnovu kupuje struju kao da je uvozi. Svim građanima zavlače ruku u džep i tjeraju nas da budemo saučesnici ekocida. Zavlače ruku u džep i meni i vama“ – kaže Marković.

Njih u pokretu „Ne damo rijeke“, kako ističu, zanima ko je stavio potpis na elaborat o zaštiti životne sredine i svjesno počinio krivično djelo.

„Ko je potpisao eleborat da se u srcu Nacionalnog parka Prokletije baci atomska bomba?To su razmjere štete koja je ovdje napravljena izgrdnjom te dvije male hidroelektrane. Ljude kažnjavaju ako uzmu drvo iz nacionalnog parka, a oni su u srce nacionalnog parka uveli teške mašine, kopali kanale, postavljali stubove, prizveli nepopravljivu štetu“ – kaže Marković

On dodaje da je spreman da sva svoja saznanja podijeli sa tužilaštvom, ali poziva specijalnog državnog tužioca da i on zatraži elaborat o zaštiti životne sredine i stavljanju tri rijeke pitke vode u nacionalnom parku u cijevi.

„Taj dokument do sada nismo vidjeli “, kaže Marković.

Građanski aktivisti iz Plava su ranije saopštili da izgradnja malih hidroelektrana u srcu Nacionalnog parka prokletije 2016. godine predstavlja  organizovani kriminal, na koji već sedam godina niko nije reagovao i pokušava da se prepusti zaboravu.Oni ističu da od kada su ovaj problem javno iznijeli, nijedna ni lokalna ni državna institucija nije reagovala..

Firmi „Kronor“ iz Podgorice  2016. godine data je koncesija za gradnju MHE na tri rijeke koje izviru u u NP Prokletije.          To su rijeke Hridska i Babinopoljska iz kojih je voda dovedena do jedne hidrocentrale, kao i treća rijeka, Treskavička, na čijim vodama je izgrađena druga hidrocentrala.

Vodozahvati su u strogoj zoni Nacionalnog parka Prokletije, a zatim su te rijeke cijevima u dužini od više kilometara dovedene do mašinskih postrojenja, odnosno malih hidrocentrala, koje se nalaze u takozvanoj zoni zaštite nacionalnog parka.

Prema nešto ranijim podacima iz centralnog registra, vlasnik firme „Kronor“, koja je tada dobila koncesije za izgradnju malih hidroelektrana u NP Prokletije, je kompanija „Kroling“. Vlasnik te kompanije bio je Željko Mišković, dok su po deset procenata imali „Normal kompani“ i „Mont hidro“. Vlasnik „Normala“ je bio Željko Burić, a „Mont Hidra“ Predrag Bajović, šura nekadašnjeg premijera Igora Lukšića.

Monitor  je više puta pisao o tome da poslovi izgradnje i gazdovanja malim hidroelektranama na sjeveru Crne Gore predstavljaju najlakšu dobit za vlasnike, dok lokalno stanovništvo na čijim teritorijama su male hidrolektrane izgrađene ima najmanje koristi.

“Mi smo tada spriječili da se izgrade još tri male elektrane, na Đuričkoj rijeci gdje je koncesionar bio Fljorin Krasnići, kao i na Komarači i Murinskoj rijeci. Sada su se svi podigli da traže nekakvu izgubljenu dobit. Zašta? Zato što im je neko obećao iz bivših vlasti. Neka im taj neko sada nadoknadi, drugog osnova nemaju, ni Fljorim, ni bilo ko drugi. Znate šta je slučaj ‘Zavala’ za ovo. Jedna velika nula. Ovo je posao kojim će specijalno tužilaštvo morati jednom da se bavi” – smatraju u plavskom pokretu građana “Ne damo rijeke”.

Izvjesno je da Fljorim Krasnići, kosovski državljanin, stavljajući ispred sebe pasoš Sjedinjenih Američkih država, pokušava da zaplaši pravosudne organe u Crnoj Gori. Ako je Fljorim u pravu, onda je definitivno došlo vrijeme da se preispita šta je sve radila Vlada Duška Markovića, koja je, između ostalog, kada se o malim elektranama radi, samo mjesec prije avgustovkih izbora, na nekim rijekama koncesionarima produžila rokove za po deset godina.

I omogućila im da sjutra, kao Fljorin, svi odreda tuže Crnu Goru. Ovaj pravosudni proces zato je i test za pravusuđe u Crnoj Gori i mogući prilog borbi za zaštitu crnogorskih nacionalnih interesa.

                                                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo