„Od pravosuđa u Crnoj Gori očekujem da oni što su montirali ovaj proces budu što pre uhapšeni i procesuirani“, saopštio je advokat Miroje Jovanović, najavljujući dešavanja u sudnici Apelacionog suda gdje je Bratislav Dikić ponudio sasvim novu verziju svoje uloge u slučaju terorizma u pokušaju

Pokušaj državnog udara u slučaju državni udar u pokušaju. Tako bi se, ukratko, moglo opisati sve ono što se ove nedjelje dešavalo u sudskom postupku za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Poznavaoci rada sudova znaju da suđenja po žalbama počinju čitanjem prvostepene  presuda i obrazloženje. U konkretnom slučaju, za to bi trebalo najmanje jedan radni dan. Pošto je javnost upućena u ključne detalje presude sutkinje Suzane Mugoše, prisutni novinari su dolazak advokata odbrane iskoristili da ih pitaju šta očekuju od sudija Apelacionog suda. I tu je završena svakodnevna rutina izvještavanja iz sudnice.

„Od pravosuđa u Crnoj Gori očekujem da oni što su montirali ovaj proces budu što pre uhapšeni i procesuirani“, saopštio je advokat Miroje Jovanović, koji u ovom slučaju brani jednog od lidera Demokratskog fronta Andriju Mandića i njegovog saradnika (vozača)  Mihaila Čađenovića.

Uskoro je postalo jasno na koga je to ciljao advokat Jovanović. Nakon konstatovanja prisustva predstavnika Tužilaštva i advokata odbrane, za riječ se javio Bratislav Dikić, jedini optuženi koji se pojavio pred Vijećem sudija Apelacionog suda. Dikić je insistirao „da saopšti pravu istinu“ o svemu optužujući glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i specijalnog tužioca Sašu Čađenovića da su ga 23 puta tajno iz Spuža dovodili na saslušanje, vršeći pritisak na njega.

Sudije Apelacionog suda Milenka Žižić, Zoran Smolović i Seka Piletić, su pokušale da mu objasne da procesno nije u mogućnosti da govori i da to ostavi za završnu riječ, ali su se upornom Dikiću pridružili i advokati odbrane konstatujući da je već ono što je do tada izgovorio dovoljno za krivičnu prijavu i da mu je (Dikiću) zbog toga već ugrožena bezbjednost. Sudsko vijeće je nakon toga odlučilo da popusti i dopusti penzionisanom generalu srpske Žandarmerije da nastavi sa svojom pričom.

Tako je javnost dobila priliku da se upozna sa još jednom u nizu istina generala Dikića koji sada kaže da je njemu i njegovoj porodici prijećeno kako bi on bio primoran da prizna krivicu. Dikić kaže da mu je specijalni tužilac Čađenović, nudio 50 hiljada eura da prizna članstvo u kriminalnoj grupi osuđenoj za državni udar i da za organizatora grupe koja je, navodno, planirala nasilan upad u Skupštinu imenuje DF i Andriju Mandića.

„Na žutom ljepljivom papiru je napisao 50 i pružio mi listicu. Dopisao sam oznaku za eura, nakon čega mi je rekao da toliko mogu odmah da mi isplate ako priznam krivicu i optužim Mandića da je organizator kriminalne grupe. Rekao mi je da novac odmah mogu da pošalju mojoj porodici“, pričao je Dikić sudijama Apelacionog suda. Osim novca, Dikić tvrdi da mu je  nuđeno da dobije 15 mjeseci zatvora umjesto zaprijećenih 10 godina (nepravosnažnom presudom osuđen je na osam godina zatvora). „U pritvoru sam bio već 14 mjeseci, i nijesam htio da osudim ljude koji nemaju nikakve veze sa krivičnim djelom“, rekao je Dikić.

Zbog tog odbijanja, smatra on, u Nišu je u februaru 2018. napadnuta njegova kćerka koja je tada imala 18 godina. „Taj manijak je uhvatio moju kćerku za kosu, povukao je i rekao ‘viđi dijete kaži svom ocu da ispriča sve na sudu, da vas ne pobijem’. Prijavio sam to Specijalnom tužilaštvu, ali sam shvatio da je to njihova igra“, kaže Dikić.

Napad na kćerku, tvrdi, bio je razlog da počne da laže pred sudom. I iznosi da  su samo dvije osobe znale istinu koju je saopštio u ponedjeljak pred Vijećem sudija Apelacionog suda. „Sve sam do detalja 10. februara 2018. ispričao psihijatrici Jelici Živković, u Istražnom zatvoru. Ozbiljno sam razmišljao o suicidu, da bih zaštitio svoju porodicu. Obraćao sam se i njegovom pravosveštenstvu mitropolitu Amfilohiju, koji me posjetio i kojem sam sve ispričao. Rekao mi je da ja na sudu govorim istinu, a Bog će me nagraditi pravdom. Vjerujte da me to održalo u životu“.

Dikić je rekao i da je u januaru 2018. godine otkazao svoje branioce na zahtjev tužilaca i prijetnju da će i oni biti uhapšeni. Spreman je, kaže, da svoj iskaz potvrdi i na poligrafskom testiranju i da mu je žao što tužioci Katnić i Čađenović nijesu u sudnici, da im može sve ovo reći u oči. Na kraju svoje ispovijesti,  Dikić je tražio da sud pokrene istragu i zaštiti njega i njegovu porodicu.

„On je danas izneo šokantne tvrdnje da je on celo vreme ovog postupka bio pod strahovitim pritiskom, prinudama, da je morao da određene izjave daje mimo svoje volje, mimo istine, da je ucenjivan na različite načine, da je prećeno njemu i njegovoj porodici i da je prećeno i njemu da će njegovi advokati – ja i kolega koji je bio u predmetu – biti uhapšeni“, čudio se po izlasku iz sudnice nekadašnji Dikićev advokat Milan Petrović (Dikić mu otkazao punomoćje) nakon što se u Apelacionom sudu pojavio kao pravni zastupnik Dikićeve prijateljice Kristine Hristić  koja je nepravosnažno osuđena na uslovnu kaznu. „Zaista smatram da je on prvi put izneo istinu koju smo mi predosećali jer smo tokom celog postupka videli da se nešto dešava“.

Sjednica je prekinuta nakon Dikićevog obraćanja. Sjutra se javnosti obratio glavni SDT Milivoje Katnić insistirajući da su navodi Bratislava Dikića „u cjelosti“ netačni i neistiniti, i da su dati u cilju vršenja pritiska na sud. „Odbrana nastoji da iskoristi političku situaciju koja je nastala nakon parlamentarnih izbora i lažno obavijesti javnost o navodnim nezakonitostima koje su vršene od strane glavnog specijalnog tužioca i specijalnog tužioca u predmetu terorizam u pokušaju“, tumači Katnić, objašnjavajući da se sve to radi „kako bi se lakše sprovelo čišćenje nepodobnih sudija i tužilaca i poduprlo donošenje tzv. Zakona o lustraciji, u skladu sa najavama nekih političkih subjekata“.

Katnić podsjeća da je optuženi Dikić neposredno prije glavnog pretresa od  25. januara 2018. godine otkazao punomoćje svojim braniocima kada je kao razlog naveo da je u toj fazi postupka, došlo do nerazumijevanja između njega i njih.

„Imajući u vidu dalje postupanje optuženog B.D. pred sudom, jasno je da su branioci koji su do tada okrivljenog B.D. zastupali besplatno bili u sudnici sa zadatkom da se na bilo koji način spriječi da okrivljeni B.D. iznese istinu i govori bilo šta o krivičnim djelima stvaranje kriminalne organizacije i terorizma u pokušaju, a sve kako bi se zaštitili drugi pripadnici kriminalne organizacije“, tvrdi Katnić, demantujući i Dikićeve tvrdnje o navodnom pokušaju mita optuženog. „Ističemo da tužilaštvo nema nikakvu kasu iz koje bi davalo novac bilo kome. A i zašto bi se nudio okrivljenom B.D. taj novac (50.000 eura) kada je tokom postupka utvrđeno da je za mnogo manji novac bio spreman i došao u Crnu Goru da vrši terorizam“.

Konačno, glavni SDT je ponudio i zvaničnu interpretaciju napada na Dikićevu porodicu u Nišu. Do napada je, kaže, došlo nakon priznanja koje je optuženi  iznio na glavnom pretresu, a SDT i UP su, čim su saznali za taj događaj,   „odmah reagovali i učinili sve u cilju zaštite okrivljenog i njegove porodice“.

Katnić dodaje da je jasno ko je i zbog čega prijetio članovima Dikićeve porodice. „To su mogli biti samo pripadnici kriminalne organizacije i lica koja su povezana sa njim, a kako bi se spriječio da dalje govori o događajima koji su predmet postupka“.

Sjednica Apelacionog suda je (vjerovatno) nastavljena dok se štampa ovaj broj Monitora, pa nije isključeno da je još neko od učesnika javnosti ponudio novu verziju priče o pokušaju državnog udara/terorizma iz oktobra 2016.

Tako da je za sada jedina istina ta da je 9. maja prošle godine sudija Specijalnog odjeljenja Suzana Mugoša donijela presudu prema kojoj su optuženi (njih 13) osuđeni na ukupno 68 godina i dva mjeseca zatvora.

Suđenje u ovom slučaju direktno je prenošeno preko televizije, a obilježio ga je svjedok –saradnik Saša Sinđelić koji je optužio okrivljene za učešće u pokušaju puča što je prelomno uticalo na sud da ih osudi. Sinđelić je kasnije u više navrata mijenjao svoju priču u gostovanjima na televiziji i raznim snimcima koji su objavljeni na internetu, ali to nije uticalo na konačnu presudu.

Dikić tražio sporazum, tužioci ga odbili

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, posebno se osvrnuo na Dikićeve tvrdnje da je nad njim od strane Specijalnog tužilaštva vršen pritisak, ili kako to advokati navode „tortura“. Do podizanja optužnice okrivljeni je u prostorije SDT-a dovođen sedam puta, radi izjašnjenja na nove dokaze i zbog provođenja pojedinih dokaznih radnji  (pretres mobilnog telefona…), navodi Katnić u svom reagovanju. „Od podizanja optužnice optuženi B.D. je u SDT dovođen od strane službenika ZIKS-a ukupno 17 puta, i svaki put po sopstvenim zahtjevima koje je upućivao preko uprave ZIKS-a, pisanim putem ili usmeno. O svakom dolasku optuženog B.D. u SDT Uprava ZIKS-a je shodno zakonu obavještavala Viši sud u Podgorici, iz čega proizilazi da nije bilo nikakvog tajnog dovođenja ili komunikacije između B.D. i Specijalnog državnog tužilaštva“.

Katnić tvrdi: „Okrivljeni je u tom periodu tražio razgovore sa tužiocima u pravcu zaključenja Sporazuma o priznanju krivice, na što mu je ukazano da je nemoguće zaključiti sporazum s obzirom na to da je glavni pretres već otpočeo“.

Svetlana ĐOKIĆ