Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ DEJANE SAVIĆEVIĆ – CENTAR ZA KULTURU DANILOVGRAD: Prečicom do otkaza

Objavljeno prije

na

Nakon 21 godinu rada u Centru za kulturu Danilovgrad, Dejana Savićević je dobila otkaz tako što je po dolasku na posao svoje stvari ugledala ispred kancelarije. Ona tvrdi da je otkaz i mnogo toga što mu je prethodilo, urađeno nezakonito, dok direktor Milivoje Lakić ističe da je sve po propisima

 

Dejana Savićević, sekretarka Centra za kulturu Danilovgrad, u petak 17. februara sasvim uobičajeno je krenula na posao. Kada je došla u instituciju u kojoj kao pravnica radi 21 godinu doživjela je, kako kaže, šok.

Sve stvari iz njene kancelarije dočekale su je ispred vrata. O razlozima otkaza obaviještena je kasnije.

Savićevićeva za Monitor kaže da je promijenila mnogo direktora iz različitih stranaka ali da su njeni problemi, koji za epilog imaju otkaz, počeli krajem decembra kada je na mjesto v.d. umjetničkog direktora imenovan kadar pokreta Evopa sad Milivoje Lakić.

,,Vršen je pravno-administrativni mobing,  jer su stvari koje se tiču prava, a što je bio moj posao, išle mimo mene. Po principu partija je postavila direktora, što će mi zakon, kada imam nadređenog”, priča Savićevićeva.

Mobing je, po njenim rječima, počeo par dana nakon što je Lakić postao direktor. Tražio je da napusti kancelariju i da je oslobodi za drugu osobu. ,,Odbila sam to i otada su počeli da mi pristižu razni  nalozi, naredbe, upozorenja, kazne… Ja sam rekla da neću napustiti kancelariju. On mi je dao radni nalog da sam dužna da to uradim, pod prijetnjom disiplinske odgovornosti”, kaže Savićevićeva.

O formalnim razlozima otkaza Savićević kaže: ,,Dobila sam otkaz jer sam govorila da se miješa u posao poslovnog direktora i izlazi iz okvira svojih ovlaštenja. Tražio mi je da je kolegi koji je na bolovanju otvorim godišnji odmor. Kolega mi je kazao da je na bolovanju, te da neće da koristi godišnji a, tačno je ustvrdio, nema ko da ga potpiše. Ja potom dobijem nalog da potpišem godišnji odmor, bez toga za koju godinu, koliko vremena (dana) i ostalih osnovnih stvari. Nijesam htjela da potpišem to rješenje. Zna se ko je za šta nadležan, ne može umjetnički direktor Centra da odlučuje o godišnjim odmorima, zaposlenima i ostalim sličnim stvarima”.

Savićevićeva dalje navodi da su joj kao teške povrede radne obaveze pripisane još dvije stvari. ,,Tražila sam da mi se po osnovu prava na slobodni pristup informacijama omogući uvid u to kako je ponovo zapošljenja bivša direktorica Centra i kako je Lakić zaposlen. Kao prekršaj pripisano mi je i to što sam navodno odbila da napišem ugovor o djelu za Petra Božovića. To nije tačno, ugovor sam napisala ali ga nisam predala umjetničkom direktoru Lakiću,  nego sam čekala da ga potpiše pomoćnik dikretora, jer on je za to nadležan a ne umjetnički direktor”.

Na drugoj strani, druga priča. ,,Razlog prestanka radnog odnosa sekretara JU Centar za kulturu Dejane Savićević, je permanentno kršenje radnih obaveza, tj. povreda radnih obaveza iz djelokruga svojih nadležnosti. Da budem još precizniji:  neobavljanje i odbijanje izvršenja radnih zadataka“, kaže za Monitor Milivoje Lakić, koji se u Monitorovim odgovorima potpisao kao v.d. poslovnog direktora JU Centar za kulturu Danilovgrad. „Svaka od ovih povreda, odnosno neizvršenja radnih zadataka  evidentirana je na pravno propisan način i smatra se grubim kršenjem ugovorne obeveze spomenute. Sav tok i proces za koji se zanimate je praćen službenim zabilješkama, radnim nalozima i blagovremenim upozorenjima”.

Savićevićeva negira navedeno. ,,Umjetnički direktor ne može da odlučuje o radnom odnosu, da donosi rješenje o otkazu, o raspoređivanju i ostalim odlukama koje se tiču radog prava. To je posao poslovnog dikretora, kojeg Centar za kulturu još uvijek nema”. Ističe da je njena smjena nezakonita, a posebno je interesuje ko je u Centru pisao pravna akta, ako je ona bila jedina zapošljena pravnica: ,,Zanimljivo je ko je napisao rješenje o mom otkazu. Napisala bi ga pravno i ja, ako je po zakonu to nije sporno. Ali nije jasno ko je pravno uobličio moj otkaz i ostale akte, a ja nisam, ko ima to pravo i ingerencije. To je bitno pitanje”.

Lakić tvrdi da je sve odluke sproveo u skladu sa Zakonom o radu i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. ,,Kao vršilac dužnosti  umjetničkog direktora Centra za kulturu Danilovgrad, sa ovlašćenjima poslovnog direktora, donosio sam sve  odluke koje su u interesu spomenute institucije, što ću činiti i nadalje”.

Objašnjava da je odlukom Savjeta JU Centra za kulturu Danilovgrad od 20.12. 2022. godine imenovan za vršioca dužnosti umjetničkog direktora sa ovlašćenjima poslovnog direktora. Te da je time odgovor na pitanje Monitora, da li kao umjetnički direktor ima ovlašćenja da donosi rješenja o otkazu i druge odluke koje se tiču radnog prava, jasan.

,,Napominjem da je spomenuta Dejana Savićević imala ugovornu obavezu da radne naloge koje  umjetnički direktor zatraži  –  i izvrši u blagovremenom roku. U opisu posla koji je obavljala stoji izvršenje poslova/radnih zadataka koje delegira  poslovni i umjetnički direktor. Svako neizvršenje njenih radnih zadataka  dovodilo je JU Centar za kulturu u rizik na  poziv za pravnu odgovornost”, naglašava Lakić.

Savićevićeva ističe da do sada nije imala problema sa bivšim nadređenima iako su bili iz različitih partija: ,,Štitila sam zakon i to je to. Kad ste u partiji sve vam je omogućeno, a ako se usprotivite onda letite, to što ste profesionalac nema veze”.

Na optužbe da je mjesto direktora dobio po partijskoj liniji, Lakić kaže: ,,Apsolutno nema nikakve veze sa stvarnošću tvrdnja da je u pitanju partijsko ‘postavljanje’ mene kao umjetničkog direktora JU Centra za kulturu Danilovgrad”.

Ističe da je karijeru godinama kao diplomirani producent gradio u najboljim institucijama kulture u Crnoj Gori, te dio vremena proveo u inostranstvu gdje je sticao iskustvo i predstavljao Crnu Goru najbolje što je umio. ,,Bio sam ambasador kulture Crne Gore. Posljednje  četiri godine sam radio u JU Centar za kulturu Danilovgrad na poziji glavni urednik programa, što me je jasno kandidovalo da u jednom dijelu svoje karijere dam doprinos stvaranju boljeg kulturnog života u svom gradu i širenju misije kulture koja nam je svima neohodna. Dakle, Centar za kulturu nije i neće biti poligon bilo koje političke partije, već institucija otvorena za nove stvaraoce i publiku svih generacija”, kaže Lekić.

Savićevićeva, kojoj nedostaje pet godina do ispunjenja uslova za odlazak u penziju,  angažovala je advokata i pokrenula postupak pred Agencijom za mirno rješavanja sporova. Nakon toga kreće u radni spor. ,,Dok dokažem da sam u pravu proći će mnogo, a posljedice moramo da snosimo moja porodica i ja. A nikome nije stalo do toga”, zaključuje naša sagovornica. Bivša sekretarka Centra za kulturu Danilovgrad.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo