Da je više Zorica Kovačević u Vladi i vlasti, ne bismo ovako životarili… Za čitavu Crnu Goru biće od velikog značaja ako Kovačevićeva nastavi kao i do sada i obavlja povjereni joj posao na zadovoljstvo svih u Crnoj Gori, a ne samo šefa režima… U kompletnom političkom raspadu ipak ova žena zaslužuje poštovanje… Mislim da su joj iz DPS-a uvalili vruć krompir u ruke… Njen izbor je prijatno iznenađenje…
Ovako je u martu prošle godine na društvenim mrežama komentarisana vijest da je Zorica Kovačević, dotadašnja poslanica DPS-a, izabrana za ministarku rada i socijalnog staranja.
Zoricu Kovačević, što je na ovim prostorima rjetkost – cijenili su i politički oponenti. Poznata je kao dobar menadžer, a to je prvenstveno dokazala kao direktorica danilovgradskog Doma zdravlja, koji je preporodila. Jedina je bila na čelu neke zdravstvene ustanove u Crnoj Gori, a da po profesiji nije ljekar. Dom zdravlja, dok je Kovačevićeva njime rukovodila, pročuo se po dobrom kadru, savremenoj medicinskoj opremi i pažnji prema pacijentima.
Bila je, pored ostalog, direktorica Zanatsko-komunalnog preduzeća u Danilovgradu, pomoćnik ministra zdravlja, uspješna rukometašica danilovgradskog ženskog rukometnog kluba, potpredsjednica Rukometnog saveza Crne Gore i Crnogorskog olimpijskog komiteta…
Kao ministarka preuzela je veliku odgovornost, jer će morati da rješava brojne naslijeđene delikatne probleme sistemskog karaktera, kao što su velika nezaposlenost, ponižavajući standard penzionera, nezavidan položaj zaposlenih u mnogim firmama… U to se i sama uvjerava od početka mandata.
Odmah nakon imenovanja za ministarku, najavila je da će joj prioritet biti da se povećaju socijalna davanja i odmrznu penzije.
Početkom ovog mjeseca, najavljujući povećanje penzija od jula za tri, a najnižih za 20 odsto, Kovačevićeva je kazala da to nije nikakva politička priča u izbornoj godini, „jer nijesu svi penzioneri članovi Demokratske partije socijalista”.
Sudeći prema izbornim uspjesima DPS-a, većina penzionera ipak su članovi vladajuće partije ili se takvima smatraju, uvjereni da im penzije iz svog džepa dodjeljuje lično Milo Đukanović. Zato su njegovi najodaniji glasači. Teško je povjerovati i u to da povećanje penzija nema baš nikakve veze sa jesenjim izborima.
Najniža penzija u Crnoj Gori iznosi 101 euro. Podsjetimo, nedavno je predloženo povećanja zarada predsjednicima države, Skupštine i Vlade do 70 odsto. Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja to je propraćeno ćutanjem.
Vatreno krštenje imala je prošlog ljeta.
Socijalno ugroženom, a radno sposobnom stanovništvu sa sjevera Crne Gore obećala je kao moguću zaradu 600 eura pod uslovom da odustanu od iseljavanja u zemlje EU i da bolju budućnost potraže na Ćemovskom polju, kao sezonski radnici u Plantažama. Prvo plijeveći travu između čokota, a potom na berbi bresaka i grožđa.
Nije prošlo mnogo, a mediji su počeli da javljaju kako domaći radnici bježe iz Plantaža, nezadovoljni uslovima i dnevnom zaradom. Ministarka se, kako je tada pisao Monitor, umjesto odgovora pohvalila da na Ćemovskom radi više od 400 domaćih radnika. ,,To je veliki uspjeh za ovu državu”, rekla je tada.
Polovinom juna, na njenu inicijativu, breskve je bralo i oko 200 zaposlenih iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, Centra za socijalni rad, Zavoda za zapošljavanje i još nekoliko džavnih institucija. Kovačevićeva je objasnila da su došli da pošalju poruku studentima i srednjoškolcima da ipak dođu i da nije teško raditi.
,,Vidite, ladovina je, čisto je, nema zmija, tako da je dosta pristojno”, izjavila je, ali tim pohvalama nije baš oduševila armiju nezaposlenih, posebno ne one sa visokoškolskim diplomama.
Ministarku Kovačević prozvali su prošle nedjelje predstavnici sindikalne organizacije Instituta za crnu metalurgiju iz Nikšića. Zatražili su hitan sastanak sa njom, optužujući Ministarstvo rada da je ,,paušalnim i ishitrenim odlukama službenika dovelo sindikalnu organizaciju” tog preduzeća i sve zaposlene u nezavidan položaj. ,,Nijesmo u mogućnosti da izađemo u susret socijalnim potrebama zaposlenih, kao ni zahtjevima za pomoć pri liječenju, smrtnim slučajevima itd”, navedeno je u pismu koje je potpisao predsjednik Sindikalne organizacije ICM-a Zoran Matijašević”.
Ministarstvo je optužila i poslanica Demokratskog fronta Branka Bošnjak tvrdeći da se štićenici Zavoda Komanski most u Podgorici zloupotrebljavaju u političke svrhe, time što se, nakon što im se izdaju lične karte, upisuju u biračke spiskove i tako DPS dobija sigurne glasove.
Ministarka je od vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića zatražila da istraži ovaj slučaj i o tome obavijesti crnogorsku javnost.
U toku je jedan od najozbiljnijih poslova Ministarstva rada – obezbjeđivanje naknada majkama sa troje i više djece. U to se ušlo dosta nepriprimljeno, jer se ne zna koliko ima majki koje su rodile troje i više djece, niti koliko će biti za to potrebno novca i odakle ga obezbijediti. Prvo se, kako je saopštavala i ministarka, baratalo sa trinaest miliona eura potrebnih za to, a onda su računice pokazale da će biti potrebno više od pedeset miliona. Uz to, učestale su kritike da su time mnoge žene diskirminisane. Inače, tu vrstu pomoći majkama inicirala je Socijalistička narodna partija, krsteći je kao „mali doprinos ka stvaranju države socijalne pravde, koja ne treba da postoji samo na papiru”.
Ministarka je ovih dana zaokupljena još jednim delikatnim poslom iz te oblasti. Naložila je preispitivanje dokumentacije za naknadu na koju, po Zakonu o socijalnoj i dječijoj zaštiti, osim majki, ima pravo i roditelj-njegovatelj koji brine o osobi korisniku lične invalidnine. Posumnjala je da su pojedine žene zloupotrijebile to pravo preko nepostojećih bolesti.
,,Primijetili smo da je nakon što je smanjen broj materijalnih davanja znatno povećao broj zahtjeva za tuđu njegu, sa 10.000 na 14.000. Nama je sve to sumnjivo, tako da ćemo provjeriti rad ljekara”, izjavila je Kovačevićeva.
U međuvremenu, ministarka se bavila problemima zaposlenih u Željezari Toščelik – kako ih zaštiti ,,od šikaniranja i bahatog i nasilničkog ponašanja vlasnika te kompanije”, kako je to predstavio poslanik Demokratskog fronta Janko Vučinić, diskriminacijom na radnom mjestu, izgradnjom stanova za penzionere, donošenjem novog zakona o radu…
Pred Zoricom Kovačević je ogroman broj naslijeđenih problema, sa kojima godinama, hvala Vladi, živi crnogorsko društvo. Ona više nema pravo na popust. Sama je izabrala da bude dio ovog tima. Red je da prihvati posljedice svog izbora, i ukupnog učinka ovog režima.
Veseljko KOPRIVICA