Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ VESELINA VELJOVIĆA: Povratak otpisanog

Objavljeno prije

na

Veselin Veljović nije više za kaznu u ćošku države, u kabinetu predsjednika Filipa Vujanovića. Premijer je jednog od svojih najodanijih vojnika prigrlio natrag. I nagradio za primjerno vladanje.

Veljovića, nekadašnjeg šefa Uprave policije i sad već bivšeg savjetnika Vujanovića, Đukanović je imenovao za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost obavještajno – bezbjednosnog sektora. Tu funkciju je u v.d statusu do sada obavljao Žarko Šturanović, sekretar Vlade. Ovim postavljenjem, Veljović je istovremeno i član Biroa za operativnu koordinaciju. U oba tijela on je prvi do ministra pravde i bivseg šefa ANB a, Duška Markovića, koji je izabran za koordinatora svih službi bezbjednosti.

Opozicija i dio stručne javnosti kritikovali su novo zakonsko rješenje i formiranje tijela čiji će Veljović biti sekretar. Oni smatraju da nadležnosti Vijeća, kako ih definiše zakon, nijesu dovoljno precizna i da postoje brojne nejasnoće u pogledu važnosti i hijerarhije akata ovog tijela u odnosu na nadležnosti pojedinačnih bezbjednosnih agencija i institucija. Po njima te nejasnoće nijesu slučajne, već se radi o namjeri Đukanovića kao predsjednika Vijeća da pod svoju punu kontrolu stavi bezbjednosne službe. U prilog toj tezi svakako ide premijerov odabir kadrova na čelu Vijeća.

Veljović se nebrojeno puta dokazao premijeru. Ne računajući da se javno, pred kamerama, izjasnio da Đukanovića kao šef policije ne bi mogao uhapsiti.

„Predsjednik vlade je čovjek prema kome iskazujem odnos ličnog i profesionalnog poštovanja. Sve što je radio u prethodnom periodu i sve što radi je u interesu prosperiteta naše države i građana. Ja apsolutno ne vjerujem da se može takva situacija desiti i da može do takvog stanja doći”, odgovorio je Veljović na hipotetičko pitanje novinara da li bi odložio značku ili uhapsio Đukanovića ukoliko bi na to bio prinuđen.

Veljovićeva verzija o Nezavisnoj skroz liči na Đukanovićevu varijantu iste bajke o zemlji koja je stalno na udaru neprijatelja. Ko da su se dogovarali. I po Veljoviću, kad njega napadnu, to u stvari neprijatelj napada državu Crnu Goru. Nema ko mu nije smještao afere – osvetoljubivi saradnici, nezavisni mediji, strane sile, bjelosvjetske obavještajne službe, ma svi živi. Sve to kako bi naudili državi, odnosno premijeru. To je Veljoviću isto. I to je njegovo univerzalno opravdanje za sve afere u kojima je tokom posljednjih godina igrao jednu od glavnih uloga. A bilo ih je poprilično.

Afera Crne trojke. Bivši pripadnik Specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ) Brajuško Brajušković optužio ga je da je koordinirao tzv. crnim trojkama, parapolicijskim formacijama zaduženim za batinanje nepodobnih, novinara i opozicionara. Po Veljoviću tu aferu protiv njega je kreirao Vaslije Mijović, bivši funkcioner crnogorskog ANB-a, koji je otpušten iz službe, a potom i osuđen zbog snimanja aktivista DPS-a tokom kupovine glasova u Zeti, pred referendum. Mijović je najavio tužbu protiv Veljovića.

Zzbog povrede časti i ugleda tužbu protiv bivšeg šefa policije podnio je Predrag Šuković, bivši načelnik za organizovani kriminal. Veljović je Šukovića optužio da mu je smjestio jednu drugu aferu. Šuković je tužbu podnio nakon što su mediji objavili da je Veljović pred tužiocem kazao da mu bivši načelnik za orgnizovani kriminal ,,montira afere i da pokušava da ga diskredituje u slučaju napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić”. Tokom procesa napadačima novinarke Lakić otkriveno je da su u napad bili uključeni ljudi bliski Veselinu Veljoviću.

Olivera Lakić pisala je o mojkovačkoj fabrici duvana Tara, koja je godinama poslovala ilegalno, a koju je tužilaštvo provjeravalo zbog sumnji da ilegalno proizvodi cigarete koje se potom švercuju za Kosovo i zemlje EU. Lideri opozicije povezivali su mojkovačku fabriku sa Veljovićem i Duškom Markovićem, tvrdeći da iza čitavog posla stoji tzv. mojkovački klan, koji vode ovi visoki funkcioneri. Oni su to više puta demantovali. Ipak, zanimljivo je da se gotovo istovremeno sa povratkom Veljovića u vrhove bezbjednosnih službi, kao kupac Duvanskog kombinata odnosno Novog duvanskog pojavljuje kompanija koja formalno stoji iza fabrike duvana Tara.

To, neki od opozicionih lidera, vide i kao poruku konkurentskom klanu Grand koji se povezuje sa bivšim ministrom inostranih poslova Milanom Roćenom i bivšim premijerom Igorom Lukšićem.

Ta su dva imena usko povezana sa odlaskom Veljovića iz vrhova bezbjednosnih službi, baš onda kada se činilo da će tu ostati zauvijek, i nakon više izjava Đukanovića o Veljoviću kao kadru za sva vremena.

Veljović je nakon afere Listing izgubio to mjesto, što su i brojni ovdašnji i mediji u regionu vidjeli kao razlog njegove kazne. Afera Listing otvorena je kada su u dnevnom listu Dan u oktobru 2011. godine objavljeni telefonski listinzi koji su svjedočili da je Darko Šarić, koji je u to vrijeme bio u bjekstvu, imao telefonsku komunikaciju sa Roćenom i Lukšićem, ali i još nekim imenima iz vlasti. Radilo se policijskim dokumentima. Veljović je tvrdio da Uprava policije nema ništa s tim. Ipak, ubrzo se našao u kabinetu Filipa Vujanovića.

Tamo se stišao. Istrpio je crne trojke, optužbe da je agitovao u policiji za glasove DPS-u, istragu oko afere PGS i optužbi da je plaćao softver za policiju koji se besplatno skidao sa Interneta. A kad bi se branio, branio bi i Đukanovića.

Premijer je to čuo. Nije ni zaboravio da su u vrijeme dok je na čelu policije bio Veljović, mnoga ubistva ostala nerasvijetljena. Narasvijetljeni su ostali i napadi na one koje režim ne miluje i njihovu imovinu čak ni kada su o tim napadima postojali video zapisi napravljeni kamerama ANB-a, poput slučaja paljenja imovine Vijestima. Tokom Veljovićevog mandata odigrala su se nerasvijetljena ubistva Srđana Vojičića u Podgorici, Dejana Đukovića u Kotoru 2009, Dragana Dudića u Kotoru 2010, Ivice Šćepanovića i Dragana Bećirovića u Budvi 2011.

U vrijeme njegovog mandata u brojnim važnim sudskim procesima Veljovićevi saradnici iz vremena dok je bio specijalac mijenjali su iskaze mijenjajući tok suđenja, kao što se to desilo u slučaju ubistva Slavoljuba Šćekića.

Utvrđeno je da je Uprava policije pod Veljovićevim vođstvom imala nezakonite ugovore sa provajderima mobilne telefonije i interneta kojima je nezakonito primjenjivala mjere tajnog nadzora i prisluškivala građane.

U njegovo vrijeme prikrivano je premlaćivanje pokojnog Aleksandra Pejanovića, a svi oni koji su u njemu učestvovali nagrađeni. Kažnjen je jedini svjedok tog nasilja policajac Goran Stanković, koji je morao tražiti azil.

Azil su u vrijeme Veljovića tražili i drugi policajci koji su svjedočili o prekograničnom švercu, pa i cigara mojkovačke fabrike. Javno su govorili da Veljoviću ne vjeruju. U vrijeme Veljovićevog mandata desila se i nerasvijetljena smrt Ernada Kalača, rožajskog načelnika koji je stao na put švercerima cigareta. Njegova porodica tvrdi da se radi o ubistvu.

Duga je lista zasluga Veselina Veljovića. I pri tom zlatno ćuti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo