Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ VESELINA VELJOVIĆA: Opet na braniku

Objavljeno prije

na

Nije dobar znak kad Veselina Veljovića izvade iz naftalina i kao civila prebace u televizijski studio. Znaš da je, iako govornik nije u uniformi, neki boj u pitanju. Specijalni. Sa poznatim ciljem: treba braniti Đukanovića.

Bivši šef policije, nekadašnji komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) i komandir CB Pljevlja, te aktuelni sekretar Vijeća za nacionalnu bezbijednost, ove je sedmice gledaoce Žive istine Darka Šukovića vratio u 1992, 1998, a potom i 2008. godinu, podsjećajući ih na ,,bezbjednosna iskušenja” Crne Gore: razlaz Đukanovića i Momira Bulatovića, proteste protiv nezavisnosti Kosova, rane devedesete pune nacionalističkih divljanja.

Veljović je predstavljen kao spasilac Crne Gore i njenog pravnog poretka u tim prelomnim trenucima, koji je svojim vojnim, policijskim i ostalim specijalnim vještinama sprečavao raznorazne teroriste, najčešće, doduše, izvanjske i unutrašnje Srbe, da izvrše državni udar. Sve asocijacije na današnji trenutak mora da su slučajne – ne bi Veljović i Šuković radili za Đukanovića. To što je tih prelomnih godina Veljović u stvari spašavao vlast bivšeg premijera Mila Đukanovića šta će, nije do njega. Nije on kriv što je Đukanović dvije i po decenije dobijao izbore. Ako je i držao neki tajni sastanak, kao onda u policijskom kampu Zlatica kad se sumnjalo da Veljović nije agitovao za NATO, kako je tvrdio, nego popričao sa kolegama i o izborima u Mojkovcu, šta sad. Razmijenio mišljanja sa drugovima. A i navikne se čovjek, tolike godine štititi državu, nije šala.

Hajd sve, pomalo istorije nije naodmet, nego što je neznaveni gledalac Žive istine mogao steći utisak da je Veselin Veljović penzionisani policijski fukcioner koji sa istorijske distance od više decenija govori o prošlosti. Ili da je autor emisije novinar početnik koji je zaboravio sekretara Vijeća za nacionalnu bezbijednost da priupita ponešto o trenutku u kome živimo i u kom je ovaj zadužen i vrlo odgovoran za bezbjednost u zemlji. Tipa: ,,Okej, uhapsili ste Emila Labudovića te daleke 1998. godine na mostu Blaža Jovanovića jer je navodno pucao dok su protestanti pokušavali da zauzmu Skupštinu. Ali zaboga miloga zašto još nijeste uhapsili nikog zbog eksploziva postavljenog na automobil komandira barske policije Ivana Đokovića?”. ,,Radimo na tome…”, krenuo bi Veljović, a novinar bi ga odlučno prekinuo: ,,A šta radite mili brate kad još nijeste uhapsili nikog ni zbog ranijih napada na policijske i druge funkcionere, da ne pominjem niz ubistava koji se povezuju sa obračunima kriminalnih grupa”.

Moglo bi i ovako. Ono kad Veljović priča o tome kako je ranih devedesetih kad je bio komandir CB Pljevlja štitio grad od četnika, novinar da uskoči: ,,Fino, a šta je sa optužbom jednog od progonjenih bukovičkih Bošnjaka, Seifa Osmanagića, koja je 2003. godine objavljena u publikaciji Fonda za humanitarno pravo, da ste početkom devedesetih bili jedan od njihovih policijskih mučitelja “.

„Apsolutno to odbacujem. O tome je bilo riječi i na mom skupštinskom saslušanju. Ti podaci su izmišljeni”, krenuo bi Veljović kao nekad kada je te optužbe pokušao demanatovati u Monitoru koji je prvi o tome pisao. ,,Da, ali ima jedna sitnica, u Skupštini se ne sjećaju da su vas o tome propitivali na saslušanju. Kažu da tada nijesu ni bili upoznati sa ovim optužbama”, opet bi novinar. Mada je Šukoviću sigurno teško da tako nešto i zamisli, kao ono što je dok je bio šef policije Veljoviću bilo „teško i da zamisli da uhapsi Đukanovića”

Ili kad Veljović priča o ,,tragici crnogorskih podjela kada je u borbenom vozilu sa njim bio ‘specijalac’ čija je majka bila članica GO SNP-a Momira Bulatovića”.

,,Da, tačno, tragike crnogorskih podjela su uvijek aktuelne, nego molim vas gospodine Veljoviću recite mi, znate li možda ko je 24. oktobra 2015. bio u automobilu sa Radosavom Rašom Lješkovićem, šefom SAJ-a kada su hamerom jurili na goloruke građane, a potom krvnički pretukli Mija Martinovića”, priupitao bi novinar. ,,A ne znate, imao je fantomku na glavi.”

Jedan dio emisije morao je biti rezervisan za Veljovićev mirnodopski period. Ono tipa: Šta je sa vašom odgovornošću u prodaji kampa Zlatica, potencijalno koruptivnom poslu koji je u ladici tužilaštva? To je onaj slučaj kada je Vlada kamp na Zlatici, dok ste vi bili šef policije, kupila za 8,4 miliona eura u avgustu 2011. godine od UTIP-a Crna Gora, vlasnika Žarka Burića, koji je pet godina ranije, isti kamp kupio od Vlade po duplo nižoj cijeni – 4.760.000 eura. Je li slučajnost da ste od iste kompanije kasnije kupili trosoban stan po mnogo jeftinijoj cijeni, što je otkrila Mreža za afirmaciju nevladinog sektora? A slučaj nezakonite raspodjele stanova sindikata Uprave policije? Ili ono kad ste tajno snimali građane, što je potvrdio i Ustavni sud?

Onda bi ga novinar priupitao ponešto i o slučaju „crne trojke”. Ne treba podsjećati da je bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković svojevremeno optužio Veljovića da je skupa sa bivšim kolegom Miljanom Perovićem rukovodio specijalnim parapolicijskim grupama, takozvanim crnim trojkama, koje su bile zadužene da prebijaju kritičare režima, novinare, opozicione političare. Priupitao bi ga i o drugim, kasnijim slučajevima napada i pritisaka na kritičare i novinare u kojima su se pominjali Veljovićevi saradnici, dok je on bio šef policije, od prijetnji smrću Aleksandru Zekoviću, dugogodišnjem predsjedniku Savjeta za građansku kontrolu policije, do napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić.

Poseban dio bio bi rezervisan za optužbe za šverc cigareta.

Umjesto svega, do kraja intervjua osta samo priča o heroju Veljoviću.

,,Ponovno odmrzavanje vojnika mafijaškog režima, Veselina Veljovića, čovjeka zaduženog za tzv. ‘crne’ operacije , kao što su zaštrašivanje, prebijanje i likvidacije novinara, aktivisita NVO, opozicije, logistiku šverca cigareta, droge, oružja, razbijanja demonstaracija, zaštitu režimskih mafijaških klanova, krađu na izborima, prikrivanje izvršilaca teških krivičnih djela, zataškavanje kompromitujućih afera za režim itd. je jasna najava Duška Markovića i DPS-a militarizacije i eskalacije nasilja sa političkom pozadinom”, prokomentarisao je gostovanje Veljovića u Živoj istini Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene.

Političku pozadinu gostovanja Veljovića teško je bilo ne primijetiti. Izvlačenje istorije državnih udara u trenutku kada je tužilaštvo podiglo optužnicu protiv lidera Demokratskog fronta u slučaju državni udar, nije neuobičajena metoda manipulacije iz spin kuhinje Đukanovićevih specijalaca.

„Bilo je mišljenja da je Momira Bulatovića i saradnike trebalo uhapsiti”, objašnjavao je on epilog protesta 1998. „Slagao sam se sa tim, ali je politički stav bio da se to ne radi i oni su te noći pušteni”, kazao je u intervjuu između ostalog Veljović. To nam žele poručiti. I ako budu oslobođeni i ovi „teroristi”, kao oni bivši, može to biti politička odluka. Sumnje treba zadržati, da se dijelimo u beskraj. Zarad Đukanovića i njegovih.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo