Desi se nekima u životu i to da postanu javni, pa preko noći slavni, a onda im odjednom zlobnici izbrljaju lik i djelo. To je ovih dana strefilo nedužnog Sulja Mustafića, potpredsjednika Skupštine Crne Gore. Da stvar bude po njega gora, iz raskošne političke i ostale biografije izvukli su iz konteksta ono što im odgovara.
Sve je počelo kada su Suljova Bošnjačka stranka, HGI i Forca potrčali da izvjesnog Ranka Krivokapića sklone sa pozicije predsjednika Skupštine, a Krivokapić izjavio da su „manjinske stranke sateliti koji simuliraju politički sistem i političku korupciju u Crnoj Gori, koja je zavladala u parlamentu”, te da su „u stvari satelitski dio DPS-a”. Iz istih stopa uzvratio je Mustafić ne mogavši da se načudi ,,nervozi predsjednika parlamenta”, zamjerajući mu da ,,nije nivo prvog čovjeka Skupštine da daje takve izjave”. Nije naš Suljo satelit, đe bi on.
Mustafić je, posebno onima sa manjim brojem školskih godina od njega, bespogovorno stavio do znanja da su manjinske partije ,,samostalni politički subjekti” i sve to začinio tvrdnjom da Krivokapić svoju političku poziciju duguje Milu Đukanoviću i DPS-u. I tačka.
Ali, tačku je preskočio nezgodni poslanik Krivokapićevog SDP-a Džavid Šabović i ušao u polemiku sa Mustafićem, dopunivši raznim detaljima njegov portret.
„Kad su Ranko i SDP branili Bošnjake, a branili su ih devedesetih kad je bilo najteže, Suljo tada nije ni bio Bošnjak. Postao je Bošnjak kad je ušao u partiju i tek kada je u tome vidio put do vlasti. A tada smo branili Bošnjake upravo od onih ispred kojih Suljo danas po naredbi staje da ih štiti”.
Šabović je nastavio ovako: „Pričao je i Suljo o Đukanoviću ono što je javno nepristojno reći i što danas očigledno ne smije ponoviti. A jasno je da ne ćuti zbog dobra Bošnjaka, nego zbog svoje funkcije i na štetu naroda. Dok su drugi za svoju naciju podnosili žrtve, on, zloupotrebljavajući ime naroda, obezbjeđuje sebi privilegije. Nego, nevažan je Suljo i neću se baviti njegovim pokušajem da pribavi značaj štiteći od mene onoga koji mu je deportovao sunarodnike. Primijeti neko da je u to vrijeme Suljo bio Bošnjak, možda bi i njega uhapsili i deportovali, ali srećom ‘pretekao’ je”.
Mustafić mu nije ostao dužan. Šabovićeve izjave nazvao je ,,režanje na sunarodnike po tuđem nalogu, svojstveno nekadašnjim komunističkim jurišnicima, kojima je (Šabović) pripadao”.
Uz to, pohvalio se da je ,,Džavid kao dobar đak, ne trepćući, mjesecima, prije i nakon toga, slušao Suljova predavanja o kulturnom identitetu Bošnjaka”. Ostalo je javnosti da nagađa da li je Šabović položio taj ispit. Inače, Mustafić je, kako mu piše u zvaničnoj biografiji, predavač ,,na Medresi u Podgorici, na predmetu Maternji jezik i književnost od 2008″.
Prekorio je Šabovića i da ,,Bošnjaci mogu zahvaliti Džavidovoj partiji na zaslugama za državne simbole. Da nije bilo SDP-a, ne bi tako sjajno blještali kraljevska kruna i krstovi na grbu građanske, multietničke i multivjerske Crne Gore. To je zbilja velika zasluga Džavida i njegovih saboraca. Pamte to Bošnjaci”.
Da je Mustafić izuzetno poštovan među Bošnjacima svjedok je i predsjednik Bošnjačke demokratske zajednice Hazbija Kalač. On je u oktobru prošle godine podsjetio: ,,Mustafić je u Bošnjačku stranku doveden na moju inicijativu, i to za platu, jer mu je plata bila jedini uslov. Bila je to jedna od mojih većih grešaka koja mi se potkrala dok sam bio član ove partije”.
Mustafićevu izjavu da protesti opozicije u Podgorici nisu građanski prokomentarisao je da je Suljo time ,,samo potvrdio da je od režima zadužen da uporno istrajava na svađanju Bošnjaka i Srba”. Komentarišući Mustafićev poziv opoziciji da se vrati u parlament i da se kroz institucije sistema bori za svoje ciljeve, Kalač je dijagnosticirao da je pozivanje na institucije sistema isto kao i ,,liječenje slijepog crijeva aspirinom”. Istovremeno je poručio Mustafiću da bi trebalo da zna da je za zla iz 90-ih godina odgovoran upravo ,,njegov šef i nalogodavac”.
Da li je to mislio na Mila Đukanovića?
Nakon ovih Kalačevih opisa lika i djela Sulja Mustafića, potpredsjednik Skupštine Crne Gore na društvenim mrežama je prozvan Interes efendija. Oni koji su to smislili Mustafića uopšte ne poznaju. Potpredsjednik parlamenta je poznat kao štedljiv čovjek. Na primjer, za gorivo je prošle godine potrošio gotovo duplo više od ostalih funkcionera parlamenta pojedinačno. Prema podacima koji su iz Skupštine dostavljeni Vijestima, Mustafiću je u toku 2015. plaćeno za gorivo svega 7.168 eura za skromni službeni automobil audi A6, što je tričavih 597 eura mjesečno. Mustafić se Vijestima požalio da vozi audi „koji je benzinac sa velikom kubikažom i potrošnjom”, i da je često automobilom putovao u države u okruženju.
Povjerio je da svakog dana putuje iz Bara za Podgoricu.
Inače u Podgorici duži stan na račun Skupštine.
Vratimo se u nedavnu prošlost kako bi neupućenim bilo jasnije zašto je Mustafić otišao u zagrljaj Đukanovićevom DPS-u.
Percipiran u javnosti kao agilni funkcioner Bošnjačke stranke, Mustafića je, kako je na sav glas zavapio, u rodnom Baru prije četiri godine, za vrijeme izbora, izvrijeđao ,,najpogrdnijim mogućim riječima” lokalni aktivista Demokratske partije socijalista, naočigled njegovih roditelja ,,i još najmanje dvadesetak mještana”.
,,Ali, da čudo bude veće, i naočigled odbornika DPS-a iz Starog Bara koji nije ni pokušao da me odbrani, iako je sve vrijeme bio tu”, požalio se Suljo.
Mustafić je bio kategoričan da je neko iz mjesnog ili Opštinskog odbora DPS-a želio da isprovocira incident. ,,Ovaj verbalni napad plod je naelektrisane atmosfere koju je prema Bošnjačkoj stranci kreirao DPS u Baru, plasiranjem najrazličitijih neistina kako o meni lično, tako i o BS. To je urađeno u namjeri da se zaplaši islamski živalj da nas glasa jer ćemo mi, navodno, ići u koaliciju sa nekim sa kojima ne bi trebalo”, izjavio je Mustafić, i priprijetio ,,da će ovaj incident sigurno imati posljedice na odnose BS prema DPS-u”.
Imao je nesagledive posljedice: Mustafić je sa svojom partijom pao u krilo tom i takvom DPS-u i od tada ga vatreno brani da na njega ni trun ne padne.
Upućeni dobro znaju da je ovdašnjim političarima mozak podešen da samo razlikuju naše (DPS, Pozitivna, novokomponovane patriote…) i njihove (opozicija i obični smrtnici).
Tehnologija je stigla dotle da se u 3D tehnici ne printaju samo razne vrsta jela, nego i mozak u dvije sfere tako da razlikuje naše i vaše. Nezvanično, aktuelna vlast mogla bi uoči predstojećih izbora uvesti poveći kontigent takvih mozgova da ih instalira onima u koje nije baš sigurna da su joj totalno odani. Naravno, ovo nema veze sa Mustafićem, ali nije isključeno da se neće sa njim, zbog ovoga što ga je snašlo, opozicija solidarisati i nositi transparente: ,,Svi smo mi Suljo”. Zaslužio je.
Veseljko KOPRIVICA