Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ SMRTI REMKE ĆOROVIĆ U BJELOPOLJSKOJ BOLNICI: Porodica još čeka odgovore

Objavljeno prije

na

„O uzroku smrti supruge znam isto koliko i na samom početku, kada je iznenada umrla u bjeopoljskoj bolnici”, kaže za Monitor Senad Ćorović. ,,Tužilaštvo je obustavilo istragu iako su postojale ozbilje sumnje da se radilo o propustu ljekara, i ostavljen sam da se borim sam, da živim u sumnji”, kaže Ćorović.

Njegova supruga, Remka Ćorović (53 godine), koja je liječena na Odjeljenju hirurgije Opšte bolnice Bijelo Polje zbog akutne upale žučne kese, umrla je 18. decembra 2014. tokom laparoskopske operacije kamena u žučnoj kesi.

Laparaskopija se definiše kao minimalno invazivna procedura, poslije koje se pacijent veoma brzo oporavlja i kratko ostaje u bolnici. Smrtnost je veoma mala – jedna do pet osoba na svakih 1000 koji se podvrgnu operaciji, umire.

Nakon što jer Ćorovićeva umrla na operacionom stolu, porodici je iz bjelopoljske bolnice rečeno da je doživjela srčani udar prilikom operativnog procesa. Na papiru od patologa pisalo je: ,,Uzrok smrti nepoznat”.

Krajem januara bio je gotov nalaz sa obdukcije koju je radio Miodrag Šoć. Zaključak obdukcionog zapisnika glasi: Smrt je nasilna i ustupila je usljed naglog poremećaja u srčanom radu zbog nakupljanja krvi u srčanoj kesi iz proboja iste i nakupljanja vazduha u gornjoj duplji: Proboj srčane kese posljedica je dejstva vrha i oštrice mehaničkog oruđa.

Laparaskopija je proceduru kojem se pacijentu u trbušnu šupljinu uvodi instrument koji na vrhu ima oštricu. Kroz njega se u trbušnu šupljinu ispušta ugljen-dioksid kako bi se stvorio razmak između organa, uvodi se teleskop sa malom kamerom i specijalni laparoskopski hirurški instrumenti. Ovom operacijom se uklanja žučna kesa zajedno sa njenim sadržajem i žučnim kamencima ako su prisutni.

Načelnik huruškog odjeljenja u bjelopoljskoj bolnici Duško Miladinović uhapšen je 11. februara. Pedesetpetogodišnji ljekar terećen je da je počinio teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi u vezi sa krivičnim djelom nesavjesno pružanje ljekarske pomoći. ,,Policijsko tužilačke aktivnosti sprovedene u prethodnom periodu ukazuju na sumnju da je počinio ovo krivično djelo 18. decembra, kada je prilikom hirurške intervencije operacije došlo do smrti pacijentkinje iz Bijelog Polja”, saopštili su iz policije.

Miladinović je negirao da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Tužiocu je iznio odbranu i tvrdio da je sve učinio u skladu sa profesionalnim standardima i etikom. Objasnio je da se operacije laparaskopskom metodom u ovoj bolnici rade od 2007. te da je on sam izvršio oko 200 takvih operacija, kojima se operiše žučna kesa i radi biopsija jetre. Kazao je i da ne zna što može da bude uzrok smrti.

Nakon hapšenja,Senad Ćorović je kazao da je porodica od početka sumnjala u okolnosti pod kojima je njegova supruga umrla. ,,Danas je 52 dana otkada je moja supruga preminula i za sve to vrijeme nismo saznali od čega je tačno umrla. Na jednom papiru koji sam prilikom njene sahrane dobio od patologa, pisalo je da je uzrok smrti nepoznat, kazao je tada Ćorović i dodao da su im Ijekari, naknadno, objasnili da je uzrok smrti srčani udar.

Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju je od 11. do 20. februara saslušalo sve doktore i medicinske sestre koji su učestvovali u ovom operativnom zahvatu: pored Duška Miladinovića, saslušan je i Milivoje Stijović, Marijana Vuković, Milica Mihailović, Sabahudin Kajević, Miodrag Sekulić, Sead Ećo i Mališa Leković.

Tokom saslušanja anesteziolog Miodrag Sekulić, koji je pozvan u salu da pomogne u reanimaciji pacijentice, izjavio je da je pitao hirurge ,,da nijesu nešto proboli, ali niko ništa nije odgovarao”. Da je ovo pitanje postavljeno, potvrdila su još tri svjedoka.

Nakon Miladinovićevog hapšenja reagovao je Kolegijum bjelopoljske bolnice: ,,Prihvatamo da za svoje stručne greške odgovaramo, kada se dokažu, ali se na slažemo, da se sa nama postupa kao sa kriminalcima, zbog redovnog rada koji obavljamo, bez dokazane stručne greške”. Oni su istakli da su o hapšenju saznali iz medija, a da do tada ustanova još nije bila obaviještena o obducijskom nalazu, ,,kojim je vjerovatno utvrđen uzrok smrti”, naveli su.

Ovaj slučaj donio je dodatni negativni publicitet bolnici u Bijelom Polju, nakon skandala iz novembra prošle godine kada je inficirano pet beba, od kojih je jedna preminula.

Mediji su tada objavili izvještaj komisije Ministarstva zdravlja iz 2008. koja je provjeravajući stanje u Opštoj bolnici u Bijelom Polju ustanovila katastrofalno stanje na hirurškom odjeljenju. ,,Rad na hiruškom odjeljenju odvija se potpuno mimo standarda savremene hiruške prakse i nauke. Upravljanje hiruških odjeljenjem je potpuno neorganizovano i nefektivno. Niko živi ne zna koliko je bilo reintervencija. Sa svim parametrima važnim za ocjenu kvaliteta stručnog rada Uprava i Odjeljenje su ‘licitirali’, pa je Komisija imala ozbiljan posao da ustanovi sve bitne parametre vezane za organizaciju tog odjeljenja”, navodi se u Izvještaju.

Komisija je utvrdila i da organizacija bolnice normativno potpuno neuređena, te da za sve ljekare nema licenci. Precizirano je i da načelnik huruškog odjeljenja Miladinović ,,nema dokaz o stručnoj spremi, niti ostale valjane dokumente o stručnoj osposobljenosti”.

Miladinović kome je nakon hapšenja određen pritvor od 30 dana, pušten je odlukom Višeg suda iz zatvora krajem februara.

U VDT Bijelo Polje je 11. maja stiglo vještačenje predmeta o smrti Remke Ćorović Sudskomedicinskog odbora Medicinskog fakulteta u Beogradu. Zaključili su da je ,,smrt Remke Ćorović nasilna i da je nastupila usled poremećaja disanja zbog prodora vazduha iz trbušne u grudnu duplju tokom hirurške intervencije”.

Na pitanje kako je došlo do prodora vazduha u gornju duplju, Odbor je odgovorio: ,,U konkretnom slučaju najverovatnije se radi o urođenim malim defektima na obe polovine kupole pregače, kroz koje je gas ubrizgan u trbušnu duplju pod pritiskom prodro u grudnu duplju. Ovakva urođena anomalija se preoperativno ne može dijagnostifikovati, a prilikom obdukcije kupole pregače nisu detaljno pregledane”.

Objašnjenje da je smrt, kako je formulisano – najvjerovatnije nastupila zbog urođenih malih defekata, nije zadovoljila porodicu Ćorović pa su tražili da se tijelo ekshumira i da se ponovo uradi obdukcija. Odbor iz Beograda je u dopuni vještačenja, koja je VDT-u dostavljena 15. juna, naveo da se zbog protoka vremena ekshumacijom i ponovnom obdukcijom ne bi mogao ustanoviti bilo kakav relevantni nalaz.

Vještačenjem je ustanovljeno da tokom operacije nije praćen parcijalni pritisak ugljen dioksida u izdahnutom gasu (kapnografija). Navedeno je da je kapnografija neophodna tokom ovakve vrste operacija koje podrazumijevaju uduvavanje ugljen-dioksida u trbuh. ,,Izvođenje laparoskopske operacije bez kapnografije s medicinskog aspekta je pogrešno (vitium artis)”!

Bjelopoljskoj bolnici smo poslali pitanja: Kada su u Opštoj bolnici Bijelo Polje počele da se izvode operacije laparaskopskim putem? Koliko je operacija do sada urađeno? Koliko su česte komplikacije prilikom ovakvih operacija u Vašoj bolnici? Da li Opšta bolnica opremljena kapnografom? Da li je prilikom operacije pokojne Remke Ćorović taj aparat korišten?

Do zaključenja ovog broja odgovori nijesu stigli.

Početkom jula VDT je obustavilo istragu protiv Duška Miladinovića. Kao razlog navedeno je da ne postoje dokazi iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je izvršio krivično djelo.

Senad Ćorović za Monitor tvrdi da je sve zataškano na nivou bolnice, Ministarstva zdravlja i suda. ,,Svi znaju kakvo je stanje u bjelopoljskoj bolnici. Koliko je tu nemara i korupcije. No, to se ne može dokazati. Oni koji se izliječe su zadovoljni, a oni kao ja, kojima neko umre, te priče nikoga ne interesuju”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo