,,Taj metalni element je zbog radova privremeno skinut, kao što je skinuto još djelova i sa Sahat kule i sa trga, koji će kada se završe radovi biti vraćeni na mjesto đe su i ranije bili”, izjavio je ove nedjelje gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović. Ovom izjavom je na dpsovski način prekinuta drama koja je danima trajala oko navodnog uklanjanja krsta sa Sahat kule.
Inače, monogobrojne službe Glavnog grada često ističu: ,,Sahat kula je i simbol međuvjerske i međunacionalne tolerancije…”
A evo kako ta tolerancija izgleda u praksi. Prvo je preko internet portala prenijeto upozorenje sa aplikacije građanireaguju da su Radnici iz Albanije samoinicijativno skinuli krst sa Sat kule. A kako je restauraciju Sahat kule platila Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA), to je bilo dovoljno za alarm kod dijela javnosti. Počela su naglabanja o još jednoj zavjeri, te nacionalistička orgijanja po društvenim mrežama.
Dok godinama zbog propadanja Stare Varoši i Sahat kule, uz koju je vlast držala kontejnere, nije bilo skoro nikakve reakcije, uklanjenje krsta tokom izvođenja radova je alarmiralo ne samo građane, već i vjerske zajednice.
Iz Srpske pravoslavne crkve apelovali su da se nakon rekonstrukcije kule krst vrati na isto mjesto. Starješina Crkve Svetog Đorđa pod Goricom dr Velibor Džomić kazao da to posebno traže Starovarošani pravoslavne vjere, kojih je, napomenuo je, u Staroj Varoši prema posljednjem popisu više od dvije trećine.
Iz Islamske zajednice su podsjetili da je Sahat kula u Podgorici, kao i one u Starom Baru, Ulcinju, Herceg Novom i Pljevljima – osmanlijsko i islamsko nasljeđe u arhitektonskoj i kulturnoj baštini. Ponovili su i da nijedna od sahat kula, kao ni džamije i ostali objekti islamskih zadužbina nisu imali, niti su mogli imati krst kao obilježje.
Zadužbine ili vakufi su, kod nas, skoro zaboravljene riječi. Skoro da nema savremenih moćnika koji se sjeti da nešto ostave za dobro savremenika i budućih pokoljenja. Red je da posjetimo da je Sahat kula, sagrađena u drugoj polovini 18 vijeka, zadužbina koju je svom gradu poklonio hadži Mehmed paša Osmanagić. U isto vrijeme kad i kula građen je još jedan vakuf Mehmed paše – Osmanagića džamija. U dvorištu džamije nalazi se turbe graditelja, gdje je i pokopan. Osmanagić je sagradio i most na uš
u Ribnice u Moraču, te oblucima od rijeka popločao starovaroške sokake. Ni Sahat kula u Podgorici, kao ni one u Herceg Novom, Baru, Ulcinju i Pljevljima nijesu imali nikakvih vjerskih obilježja.
Hroničari su zabilježili da je metalni krst na kulu postavljen nakon oslobođenja Podgorice od Turaka, krajem 19. vijeka, a obnovljen je između dva svjetska rata. U knjizi Turbeta i sahat kule u Crnoj Gori, Bajro Agović, citira Miodraga Tripkovića, koji u feljtonu u Blicu 2013. pod naslovom Sat kula svjedok istorije Podgorice objavljuje: ,,Vrh kule završava se šestougaonim krovom na koji je između dva svjetska rata pop Dušan Radović, otac poznatog fudbalera Laza Radovića dao da se postavi željezni krst koji i danas stoji kao jedno od njenih obilježja”.
Podgorički glavni imam Džemo Redžematović još prije par godina izjavio je da krst na Sahat kuli u Podgorici vrijeđa svakog dobronamjernog građanina, a noročito arhitekte koji znaju čijem nasleđu sahat kule pripadaju. ,,Osim u Islamskoj zajednici, nisam našao razumijevanja od strane medija i javnosti za moj stav”, kazao je nedavno Redžematović.
Iz Islamske zajednice su podsjetili da je ova zajednica autohtona u Crnoj Gori i da čini njeno viševjekovno društveno biće.,,Isto tako, mi imamo pravo i na svoj identitet i imovinu, bilo da je riječ o sahat kulama, džamijama, česmama ili grobljima”, kazali su. Posebno ih je zabrinulo to što su iz medija saznali da su ,,visoki zvaničnici lokalne vlasti novi – stari izgled vakufa Sahat kule dogovarali sa čelništvom Srpske pravoslavne crkve u Podgorici, potpuno zaobilazeći Islamsku zajednicu kao neposredno zainteresovanu stranu”, saopštio je Mešihat IZ.
I SPC i IZ su tražile od nadležnih da prekinu sa zakulisnim radnjama i manipulacijama, te da njima i javnosti na uvid dostave konzervatorske uslove sanacije, ko su projektanti, koje revidirao i odobrio sve to.
Po starom običaju, DPS sijači magle u gradskim i republičkim institucijama, uspjeli su da stvore još veću zabunu. Umjesto da odgovore na nedoumice koje su uzburkale javnost iz Glavnog grada su odgovorili tvrdnjom da to u stvari i nije vjerski simbol več pokazivač strana svijeta!
,,Tokom rekonstrukcije, sa Sahat kule jedino je uklonjen pokazivač strana svijeta, čije fotografije dostavljamo. Očigledno je da se ne radi ni o jednom vjerskom simbolu”, edukovali su javnost iz Biroa za odnose s javnošću Glavnog grada Podgorica.
Predsjednik Savjeta Foruma Bošnjaka Husein Ceno Tuzović kazao je da je ,,prava lakrdija ovaj tipično vjerski simbol nazvati ‘pokazivačem strana svijeta’ i insistirati na njegovom vraćanju. Rekli bismo da je, u prvom redu, riječ o demagoškom ili nekom drugom iracionalnom sljepilu, koje ne bi trebalo biti imanentno bar savremenoj Podgorici i Crnoj Gori”.
Onda su iz Direktorata za kulturnu baštinu pokazivač prekrstili u ,,metalni element”, uz obećanje da će on biti vraćen nakon tretmana. Saglasnost na konzervatorski projekat je dala Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Na čelu Uprave je Anastazija Miranović koja je pohvalila odličnu saradnju sa Glavnim gradom kada je u pitanju kulturna baština i kultura uopšte.
Saradnja je toliko sjajna da se večina kulturno istorijskih spomenika, pod zaštitom države, u Podgorici bukvalno raspada, poput Stare Varoši, Jusovače, rodne kuće Rista Stijovića…I Sahat kula bi zadesila ista sudbina da TIKA nije poklonila 400.000 za rekonstrukciju kule i Trga Bečir bega Osmanaćića. Radove je izvodila italijanska firma Star haus. Najavljeno je da će radovi biti završeni do 1. oktobra, a plan je da unutrašnjost Sahat kule bude otvorena za posjetioce.
Na kraju balade, kada su se strasti podigle, reagovali su gradonačelnik Stijepović i njegov zamjernik Časlav Vešović. Obećali su da će ,,simbol”, to jest ,,metalni element” biti vraćeni nakon rekonstrukcije. Ovo izbjegavanje da se stvari nazovu pravim imenom te bježanje od dijaloga, konstante su DPS politike. O tome da li je na Sahat kuli mjesto krstu i da li to nekome smeta, ne može se ni razgovarati, bez pomame strasti. Zajednica kojoj, ni nakon preko 130 godina od oslobođenja Podgorice od Osmanlija, sat bez krsta na Kuli i nije sat, zaslužuje da im Stijepović i Vešović budu tumači simbola.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice