Pred Sudom u Hofu – gradu u bavarskoj regiji Gornjoj Franačkoj, na samoj granici sa Češkom, Srećko Kestner se 7. novembra pokajao. Objasnio je da je prethodno razgovarao sa njemačkim tužilaštvom. Presuda – godinu i po uslovno- je vjerovatno rezultat nagodbe. Sud je temeljio odluku na tome da je djelo staro 20 godina i na činjenici da ga nema u kaznenoj evidenciji.
U osvrtu na suđenje, njemački dnevnik Süddeutsche Zeitung piše kako bi „detaljni Kestnerov iskaz njemačkom sudu teze Mila Đukanovića, da on ništa zaradio nije i da je posao bio legalan, u minimumu doveo u pitanje”.
To se nije desilo, jer Kestnera državni tužilac Andreas Kancler i sudija Bernhard Hajm nijesu pitali o saučesnicima. „Moguća involviranost gospodina Đukanovića nije bilo predmetna”, kazao je tužilac Kancler Süddeutsche Zeitungu.
Nakon što su Ujedinjene nacije protiv Srbije i Crne Gore zbog učešća u ratu u BiH uvele sankcije, Kestner je organizovao četiri nezakonita kamionska transporta: ukupno 44 miliona cigareta vrijednih 720.000 američkih dolara.
Na prijelazu Širnding u Gornjoj Franačkoj je roba lažno prijavljena kao tranzit ka Rusiji, pa za nju nijesu plaćene uobičajene njemačke takse. Ali, umjesto za rusko tržište, cigarete su kroz Češku, Mađarsku i Srbiju, istovarene u Crnoj Gori. Kestner je na suđenju kazao da ne zna što se potom desilo sa prokrijumčarenom robom. Na transakciji je zaradio 12.000 dolara.
U odnosu na količine cigareta koje su godinama kasnije transportovane za Crnu Goru – potom, većim dijelom, preko Italije krijumčarene širom zemalja Evropske unije (EU) – Kestnerov šverc iz 1992. je jedva vrijedan pomena. Činjenice o tome nijesu nepoznate njemačkim vlastima.
Istražitelj Ginter Herman iz Carine Minhen – odjel Lindau, prije nekoliko godina je za medije svjedočio da su se ranih 1990-ih suočavali sa beskrajnim brojem sumnjivih transporta. Naručene preko miki maus firmi iz Švajcarske, Paname ili Britanskih Djevičanskih ostrva, cigarete su upućivane ka Crnoj Gori. Prosječno oko 25 kamiona neđeljno.
„Da su računi za njih lažni, to je svakome od carinika bilo je jasno”, objasnio je Herman 2006. za Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Oko 170 optuženika, uhvaćenih u tom periodu na njemačkim carinarnicama zbog šverca ka Crnoj Gori, su osuđeni: najviše dvojica Francuza (3,6 godina zatvora). No, rekao je Herman, svi oni su pripadali dnu krijumčarskog lanca i posao je nastav ljen.
Šema se sastojala u tome da su miki maus firme kupovale i transportovale tone cigarete uz napomenu da su namijenjene Crnoj Gori kao krajnjoj destinaciji. Zbog toga nijesu plaćeni za članice EU-a uobičajeni porezi na duvan i PDV, niti je roba ocarinjena – što su izdaci koji lavovski određuju cijenu u maloprodaji.
Vlade Đukanovića (1992-1998) i Filipa Vujanovića (1998-2001) su naplaćivale „tranzitnu taksu”. Potom su gliserima italijanske mafije cigarete prebačivane u Italiju a odatle na crna tržišta unutar EU-a.
Ginter Herman je 1995. doputovao u Crnu Goru. U neslužbenom razgovoru je upitao radnike Luke Bar što se događa sa nevjerovatnom količinom cigareta uskadištenim na dokovima: „Oni su pokazali na more i smijali se”.
Slično je bilo i u Boki. Na vrhuncu posla je angažovano oko 120 glisera koji su „noću i danju” plovili za Italiju i nazad do crnogorskih luka.
„No, iako je sistem bio tako jednostavan, pokazalo se da je izuzetno teško dokazati zločin: kupci u Švajcarskoj, nijesu učinjeli ništa loše – kupili su cigarete; špediteri, oni samo transportuju; crnogorska vlada dozvoljava samo skladištenje i transport. Kupovina, prijevoz, trgovina – kako to može biti zabranjeno?”, pisao je Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Đukanović i njegovi su, suočeni sa optužbama, oduvijek tvrdili da je „tranzitom” crnogorsko stanovništvo spašeno od posljedica međunarodnih sankcija. To je, podsjećali su njemački mediji, samo djelimična istina. Posao je nastavljen i nakon što je krajem 1995, parafiranjem mirovnog sporazuma u Dejtonu, dio UN sankcija opozvan.
Njemačka istraga – u kojoj se Hermanu pridružio Hans Jirgen Kolb iz tužilaštva Augsburga – je utvrdila da je od 1995. do 2001, između 6.000 i 8.000 kamiona sa cigaretama dospjelo u Crnu Goru.
„Svaki dan se krijumčarilo, sve pred očima EU-a. Mi smo nadležna tijela obavještavali”, kazao je Herrman, ali su „informacije u Briselu ingorisane”. Đukanović je uživao međunarodnu podršku zbog sukoba sa Slobodanom Miloševićem.
Cifre o obimu „tranzita” kojim barata njemačka istraga odnose se samo na dio ulaznih tura: nije uključena evidencija o pošiljkama cigareta koje su u Crnu Goru stizale i transportnim avionima (Aerodrom Podgorica) i brodovima (Luka Bar i ilegalno pristanište u Dobrim Vodama), kao ni pošiljke kopnenim putevima iz Makedonija tabaka. I u ovim poduhvatima je, po sopstvenim priznanjima, bio uključen Srećko Kestner.
Na dan suđenja Kestneru u Hofu, lokalni list Augsburger Allgemeine je naglasio da se „suština procesa sastoji od mnogo političkog dinamita”. Nadležno Ministarstvo pravde Bavarske je predmet klasifikovalo kao „visoko politički značajan” a „poslije svih ovih godina, istraga je otkrila da je međunarodni šverc cigareta nemoguć bez pomagača iz politike”.
No, istražne činjenice iz dosijea Kolba i Hermana Sud u Hofu nije naručio. Postupajući državni tužilac Andreas Kancler nije mogao da kaže zašto. Herman i Kolb, koji su polovinu karijere u službi posvetili crnogorskom švercu, saopštili su za mediji da kao penzioneri o svemu „ne smiju da govore”.
Tokom procesa u Hofu, koji je potrajao nepuna tri sata, Srećko Kestner je kazao da su mu „njemački službenici već prije nekoliko godina dali ponudu, sloboda za optužujući materijal”. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.
Hotel Baur au Lac u Cirihu je lokacija gdje je Kestner možda dobio i prihvatio daleko značajniju ponudu: na život ili smrt. Nakon dva intervjua Nacionalu – i neposredno prije nego je novembra 2001. uhapšen na italijansko-švajcarskoj granici i zatvoren u gradu Komu – SDB Crne Gore je predočila Kestneru ponudu.
Nacional je pisao da je tada Kestneru iskeširano 500.000 DEM, obećano pet miliona maraka na ime dugova – koji su bili navodni motiv da optuži Mila Đukanovića i prijatelja mu Stanka Subotića – i povraćaj poslovne hale na periferiji Podgorice u zamjenu za omertu, mafijaški zakon ćutanja.
U zatvoru u Komu je Kestnera pokušao da kontaktira i odobrovolji na saradnju tužilac Đuzepe Šelzi. No, pokušaji su izgleda bili bezuspješni. Direzione Investigativa Antimafia u publikovanoj optužnici protiv crnogorskih, srpskih i italijanskih građana uopšte ne pominje Kestnera kao svjedoka.
Kestner je javno istupio samo još jednom – kada je početkom 2002. za Vijesti pokušao da opovrgne svoje navode iz Nacionala (najbitniji su prethodno autorizovani kod javnog bilježnika u Zagrebu). Intervjuisao ga je Aleksandar Eraković, sadašnji ambasador Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kestner je pred njemačkim sudom kao adresu prijavio Dubai, gdje sa porodicom, kako je rekao, „mora da živi”….
EU, time i Njemačka, sporazumom nakon spora pred jednim američkim sudom protiv multinacionalnih duvanskih kompanija, dobile su dio odštete tvrdeći da su godinama svjesno finansirale i na druge načine potpomagale šverc cigareta na zapadnoevropsko tržište – između ostalog i preko Balkana – i time im oštetile budžete za milijarde dolara. Što je sa crnogorskim budžetom?
Kestner je opisao da se veliki dio novca od „tranzita” nikada nije na propisan način evidentirao i slivao u prihode države. Naprotiv, tvrdi da je bio svjedok teških krivičnih djela, milionskih isplata u najlonskim kesama i da je u firmi, gdje je bio ortak sa Subotiće, procenat od svakog tovara odlazio „za čovjeka”.
Preko ovdašnjih miki maus firmi – od kojih je najmanje jednu osnovala direktno i SDB, u „tranzit” 1990-ih su uključeni Đukanović i njegovi kumovi i prijatelji i postaće bez izuzetka keš milioneri: budući glavni igrači u privatizaciji i spletkama na berzama, osnivači i komitenti Prve banke, jednom riječju šampioni tranzicije.
Čeka se tužilaštvo
Sada, kada je Srećko Kestner i pravosnažno švercer, najmanje što bi se očekivalo u pravno uređenoj državi je reakcija tužilaštva.
Na osnovu dva ugovora o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (sklopljenim još u doba SFRJ, 1970. i 1971. godine), bilo bi logično da se službeno zatraže od Njemačke spisi predmeta i pokrene istraga o tome što se desilo sa 44 miliona cigareta koje je Kestner ljeta 1992. prošvercovao u Crnu Goru.
U to vrijeme cigarete kod nas čak i nijesu bile glavna „akcizna” roba, već nafta i benzin. Relativno manje količine Kestner, vjerovatno i još poneko, u tom je periodu fiktivno slao za ovdašnje fri-šopove.
No, cigarete će „tranzitni” hit postati tek od proljeća 1994, kada se Kestner iz Skoplja vratio u Podgoricu i sa Vladimirom Bokanom od Mila Đukanovića, odnosno njegove Vlade, dobio dozvolu da, pored kamionskih transporta, uvozi i vazdušnim i pomorskim putem.
Baš u to vrijeme se kod nas pojavljuju „turisti” iz Sacra Corona Unite. Bokana je, prema sinopsisu koji niko nije opovrgao, od jeseni 1995. zamijenio Stanko Subotić.
U Švajcarskoj (Cirihu) i Britanskim Djevičanskim ostrvima, Kestner je imao miki maus firme, Rothmans of Pall Mall Ltd. i Lasel Universal Inc. Najmanje preko jedne od njih je trgovao sa Subotićem. Kestner je jedina osoba za koju je Subotić kasnije priznao da mu je, liše multinacionalnih duvanskih kompanija, bio dobavljač.
U taj posao švercera Kestnera i u Srbiji nepravosnažno osuđenog vođe organizovane kriminalne grupe Subotića je bila umiješana Vlada Crne Gore. Tone i tone cigareta iz njihovih transakcija godinama su bez problema ulazile i izlazile preko carinarnica u Baru i Podgorici, odnosno, lagerovane su u skladišta državnog preduzeća Zetatrans.
O tome postoji dokumentacija koja je, igrom slučaja, pribavljena u radu svojevremeno formirane anketne komisije Skupštine Crne Gore…
Vladimir JOVANOVIĆ
. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.
Stav4 sedmice
FELJTON3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
BAŠTE BRIGANJA3 sedmice
ALTERVIZIJA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice