Povežite se sa nama

MONITORING

Slučaj s mnogo političkog dinamita

Objavljeno prije

na

Pred Sudom u Hofu – gradu u bavarskoj regiji Gornjoj Franačkoj, na samoj granici sa Češkom, Srećko Kestner se 7. novembra pokajao. Objasnio je da je prethodno razgovarao sa njemačkim tužilaštvom. Presuda – godinu i po uslovno- je vjerovatno rezultat nagodbe. Sud je temeljio odluku na tome da je djelo staro 20 godina i na činjenici da ga nema u kaznenoj evidenciji.

U osvrtu na suđenje, njemački dnevnik Süddeutsche Zeitung piše kako bi „detaljni Kestnerov iskaz njemačkom sudu teze Mila Đukanovića, da on ništa zaradio nije i da je posao bio legalan, u minimumu doveo u pitanje”.

To se nije desilo, jer Kestnera državni tužilac Andreas Kancler i sudija Bernhard Hajm nijesu pitali o saučesnicima. „Moguća involviranost gospodina Đukanovića nije bilo predmetna”, kazao je tužilac Kancler Süddeutsche Zeitungu.

Nakon što su Ujedinjene nacije protiv Srbije i Crne Gore zbog učešća u ratu u BiH uvele sankcije, Kestner je organizovao četiri nezakonita kamionska transporta: ukupno 44 miliona cigareta vrijednih 720.000 američkih dolara.

Na prijelazu Širnding u Gornjoj Franačkoj je roba lažno prijavljena kao tranzit ka Rusiji, pa za nju nijesu plaćene uobičajene njemačke takse. Ali, umjesto za rusko tržište, cigarete su kroz Češku, Mađarsku i Srbiju, istovarene u Crnoj Gori. Kestner je na suđenju kazao da ne zna što se potom desilo sa prokrijumčarenom robom. Na transakciji je zaradio 12.000 dolara.

U odnosu na količine cigareta koje su godinama kasnije transportovane za Crnu Goru – potom, većim dijelom, preko Italije krijumčarene širom zemalja Evropske unije (EU) – Kestnerov šverc iz 1992. je jedva vrijedan pomena. Činjenice o tome nijesu nepoznate njemačkim vlastima.

Istražitelj Ginter Herman iz Carine Minhen – odjel Lindau, prije nekoliko godina je za medije svjedočio da su se ranih 1990-ih suočavali sa beskrajnim brojem sumnjivih transporta. Naručene preko miki maus firmi iz Švajcarske, Paname ili Britanskih Djevičanskih ostrva, cigarete su upućivane ka Crnoj Gori. Prosječno oko 25 kamiona neđeljno.

„Da su računi za njih lažni, to je svakome od carinika bilo je jasno”, objasnio je Herman 2006. za Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Oko 170 optuženika, uhvaćenih u tom periodu na njemačkim carinarnicama zbog šverca ka Crnoj Gori, su osuđeni: najviše dvojica Francuza (3,6 godina zatvora). No, rekao je Herman, svi oni su pripadali dnu krijumčarskog lanca i posao je nastav ljen.

Šema se sastojala u tome da su miki maus firme kupovale i transportovale tone cigarete uz napomenu da su namijenjene Crnoj Gori kao krajnjoj destinaciji. Zbog toga nijesu plaćeni za članice EU-a uobičajeni porezi na duvan i PDV, niti je roba ocarinjena – što su izdaci koji lavovski određuju cijenu u maloprodaji.

Vlade Đukanovića (1992-1998) i Filipa Vujanovića (1998-2001) su naplaćivale „tranzitnu taksu”. Potom su gliserima italijanske mafije cigarete prebačivane u Italiju a odatle na crna tržišta unutar EU-a.

Ginter Herman je 1995. doputovao u Crnu Goru. U neslužbenom razgovoru je upitao radnike Luke Bar što se događa sa nevjerovatnom količinom cigareta uskadištenim na dokovima: „Oni su pokazali na more i smijali se”.

Slično je bilo i u Boki. Na vrhuncu posla je angažovano oko 120 glisera koji su „noću i danju” plovili za Italiju i nazad do crnogorskih luka.

„No, iako je sistem bio tako jednostavan, pokazalo se da je izuzetno teško dokazati zločin: kupci u Švajcarskoj, nijesu učinjeli ništa loše – kupili su cigarete; špediteri, oni samo transportuju; crnogorska vlada dozvoljava samo skladištenje i transport. Kupovina, prijevoz, trgovina – kako to može biti zabranjeno?”, pisao je Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Đukanović i njegovi su, suočeni sa optužbama, oduvijek tvrdili da je „tranzitom” crnogorsko stanovništvo spašeno od posljedica međunarodnih sankcija. To je, podsjećali su njemački mediji, samo djelimična istina. Posao je nastavljen i nakon što je krajem 1995, parafiranjem mirovnog sporazuma u Dejtonu, dio UN sankcija opozvan.

Njemačka istraga – u kojoj se Hermanu pridružio Hans Jirgen Kolb iz tužilaštva Augsburga – je utvrdila da je od 1995. do 2001, između 6.000 i 8.000 kamiona sa cigaretama dospjelo u Crnu Goru.

„Svaki dan se krijumčarilo, sve pred očima EU-a. Mi smo nadležna tijela obavještavali”, kazao je Herrman, ali su „informacije u Briselu ingorisane”. Đukanović je uživao međunarodnu podršku zbog sukoba sa Slobodanom Miloševićem.

Cifre o obimu „tranzita” kojim barata njemačka istraga odnose se samo na dio ulaznih tura: nije uključena evidencija o pošiljkama cigareta koje su u Crnu Goru stizale i transportnim avionima (Aerodrom Podgorica) i brodovima (Luka Bar i ilegalno pristanište u Dobrim Vodama), kao ni pošiljke kopnenim putevima iz Makedonija tabaka. I u ovim poduhvatima je, po sopstvenim priznanjima, bio uključen Srećko Kestner.

Na dan suđenja Kestneru u Hofu, lokalni list Augsburger Allgemeine je naglasio da se „suština procesa sastoji od mnogo političkog dinamita”. Nadležno Ministarstvo pravde Bavarske je predmet klasifikovalo kao „visoko politički značajan” a „poslije svih ovih godina, istraga je otkrila da je međunarodni šverc cigareta nemoguć bez pomagača iz politike”.

No, istražne činjenice iz dosijea Kolba i Hermana Sud u Hofu nije naručio. Postupajući državni tužilac Andreas Kancler nije mogao da kaže zašto. Herman i Kolb, koji su polovinu karijere u službi posvetili crnogorskom švercu, saopštili su za mediji da kao penzioneri o svemu „ne smiju da govore”.

Tokom procesa u Hofu, koji je potrajao nepuna tri sata, Srećko Kestner je kazao da su mu „njemački službenici već prije nekoliko godina dali ponudu, sloboda za optužujući materijal”. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.

Hotel Baur au Lac u Cirihu je lokacija gdje je Kestner možda dobio i prihvatio daleko značajniju ponudu: na život ili smrt. Nakon dva intervjua Nacionalu – i neposredno prije nego je novembra 2001. uhapšen na italijansko-švajcarskoj granici i zatvoren u gradu Komu – SDB Crne Gore je predočila Kestneru ponudu.

Nacional je pisao da je tada Kestneru iskeširano 500.000 DEM, obećano pet miliona maraka na ime dugova – koji su bili navodni motiv da optuži Mila Đukanovića i prijatelja mu Stanka Subotića – i povraćaj poslovne hale na periferiji Podgorice u zamjenu za omertu, mafijaški zakon ćutanja.

U zatvoru u Komu je Kestnera pokušao da kontaktira i odobrovolji na saradnju tužilac Đuzepe Šelzi. No, pokušaji su izgleda bili bezuspješni. Direzione Investigativa Antimafia u publikovanoj optužnici protiv crnogorskih, srpskih i italijanskih građana uopšte ne pominje Kestnera kao svjedoka.

Kestner je javno istupio samo još jednom – kada je početkom 2002. za Vijesti pokušao da opovrgne svoje navode iz Nacionala (najbitniji su prethodno autorizovani kod javnog bilježnika u Zagrebu). Intervjuisao ga je Aleksandar Eraković, sadašnji ambasador Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kestner je pred njemačkim sudom kao adresu prijavio Dubai, gdje sa porodicom, kako je rekao, „mora da živi”….

EU, time i Njemačka, sporazumom nakon spora pred jednim američkim sudom protiv multinacionalnih duvanskih kompanija, dobile su dio odštete tvrdeći da su godinama svjesno finansirale i na druge načine potpomagale šverc cigareta na zapadnoevropsko tržište – između ostalog i preko Balkana – i time im oštetile budžete za milijarde dolara. Što je sa crnogorskim budžetom?

Kestner je opisao da se veliki dio novca od „tranzita” nikada nije na propisan način evidentirao i slivao u prihode države. Naprotiv, tvrdi da je bio svjedok teških krivičnih djela, milionskih isplata u najlonskim kesama i da je u firmi, gdje je bio ortak sa Subotiće, procenat od svakog tovara odlazio „za čovjeka”.

Preko ovdašnjih miki maus firmi – od kojih je najmanje jednu osnovala direktno i SDB, u „tranzit” 1990-ih su uključeni Đukanović i njegovi kumovi i prijatelji i postaće bez izuzetka keš milioneri: budući glavni igrači u privatizaciji i spletkama na berzama, osnivači i komitenti Prve banke, jednom riječju šampioni tranzicije.

Čeka se tužilaštvo

Sada, kada je Srećko Kestner i pravosnažno švercer, najmanje što bi se očekivalo u pravno uređenoj državi je reakcija tužilaštva.

Na osnovu dva ugovora o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima (sklopljenim još u doba SFRJ, 1970. i 1971. godine), bilo bi logično da se službeno zatraže od Njemačke spisi predmeta i pokrene istraga o tome što se desilo sa 44 miliona cigareta koje je Kestner ljeta 1992. prošvercovao u Crnu Goru.

U to vrijeme cigarete kod nas čak i nijesu bile glavna „akcizna” roba, već nafta i benzin. Relativno manje količine Kestner, vjerovatno i još poneko, u tom je periodu fiktivno slao za ovdašnje fri-šopove.

No, cigarete će „tranzitni” hit postati tek od proljeća 1994, kada se Kestner iz Skoplja vratio u Podgoricu i sa Vladimirom Bokanom od Mila Đukanovića, odnosno njegove Vlade, dobio dozvolu da, pored kamionskih transporta, uvozi i vazdušnim i pomorskim putem.

Baš u to vrijeme se kod nas pojavljuju „turisti” iz Sacra Corona Unite. Bokana je, prema sinopsisu koji niko nije opovrgao, od jeseni 1995. zamijenio Stanko Subotić.

U Švajcarskoj (Cirihu) i Britanskim Djevičanskim ostrvima, Kestner je imao miki maus firme, Rothmans of Pall Mall Ltd. i Lasel Universal Inc. Najmanje preko jedne od njih je trgovao sa Subotićem. Kestner je jedina osoba za koju je Subotić kasnije priznao da mu je, liše multinacionalnih duvanskih kompanija, bio dobavljač.

U taj posao švercera Kestnera i u Srbiji nepravosnažno osuđenog vođe organizovane kriminalne grupe Subotića je bila umiješana Vlada Crne Gore. Tone i tone cigareta iz njihovih transakcija godinama su bez problema ulazile i izlazile preko carinarnica u Baru i Podgorici, odnosno, lagerovane su u skladišta državnog preduzeća Zetatrans.

O tome postoji dokumentacija koja je, igrom slučaja, pribavljena u radu svojevremeno formirane anketne komisije Skupštine Crne Gore…

Vladimir JOVANOVIĆ

. Nije rekao više o tome: da li je ponudu prihvatio i da li se optužujući materijal odnosi na Đukanovića – koga je 2001. u Nacionalu opisao kao alfu i omegu šverca.

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo