Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ RANKE ČARAPIĆ, BIVŠE VDT: Fioke

Objavljeno prije

na

Bivša vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić ponovo je – na kratko, ali zapaženo – dospjela u javnost. Inspektori za privredni kriminal pokrenuli su izviđaj protiv nje zbog sumnje da je tokom istrage, koja je protiv Svetozara Marovića pokrenuta 2008. godine, bilo zloupotrebe položaja. Dan je izvijestio da policija provjerava zbog čega je Čarapićeva više od osam godina predmet protiv Marovića, ali i ostalih budvanskih funkcionera, držala u fioci. Potom je uslijedio demanti. Napisali su u tužilaštvu: Specijalno državno tužilaštvo, niti inspektori za privredni kriminal ne preduzimaju radnje protiv Čarapićeve, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a iz nadležnosti tog tužilaštva. Kada je već opet tu, osvrnimo se.

Nakon odlaska sa funkcije glavnog tužioca (bila do 2013. godine) Čarapićeva se, prošlog ljeta, obrela u advokaturi. Zajedno sa sinom Matijom (koji je za njenog mandata odradio pripravnički u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici, kod Ljiljane Klikovac koju je naimenovala mama Ranka) osnovala je advokatsku kancelariju, iako, maltene, nije zabilježeno da se u toj ulozi i pojavljivala u crnogorskim sudnicama.

Prije nego se bacila u advokatske vode svjedočili smo sistemskoj neaktivnosti tužilaštva naročito imajući u vidu ono što se definiše kao korupcija na visokom, najvišem nivou. Kod nije nije bilo čak ni pravosudnih predstava zarad zamazivanja očiju javnosti. Od kada je Čarapić stupila na čelo tužilaštva – predložena krajem 2007. godine od strane aktuelne predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja joj je jedno vrijeme bila i nadređena, ona se predstavila kao bespogovorni zaštitnik režima.

Cijela njena tužilačka saga, period obnašanja jedne od najvažnijih i najodgovornijih funkcija u državi, kao neki vid lajt-motiva, staje u sada već čuvenu izjavu Čarapićeve kojom je izabrala da odgovori opoziciji u Skupštini Crne Gore. ,,Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome na teret nijesam stavila ono za šta nijesam imala dokaze”. Istorija će to pamtiti: kriminalci imaju svoj moral.

Zar onda treba da čudi njen odnos prema aferi Snimak, najeklatantnijem, crno-na-bijelo, dokazu o malverzacijama i zloupotrebama koje se tiču izbornog procesa u Crnoj Gori. Ona je, podsjetimo, cijelu aferu maltene riješila u narednih nekoliko dana, nakon što je iskrsla pred očima cijele ovdašnje javnosti, ali i onih koji se, vani, bave Crnom Gorom i posmatraju je. Brisel, recimo.

Prisjetimo se, tada je njeno tužilaštvo saopštilo kako je izvršilo analizu audio snimka koji svjedoči o petočasovnom toku sjednice Savjeta za sprovođenje izbornog programa DPS-a, te da je ocijenilo da nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića nijednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore! Dodali su: ,,Izjave učesnika sjednice cijenjene su i u svijetlu kaznenih odredbi Zakona o finansiranju političkih partija nakon čega je zaključeno, da datim izjavama nijedan od učesnika nije ostvario elemente prekršaja koje propisuje Zakon”. Svi smo čuli sve, ali Čarapićeva je, ipak, stavila tačku: nijesmo čuli ništa.

A onda afera Telekom koja je drmala Crnom Gorom i u kojoj su američke institucije, između ostalih, ,,nacrtale” sestru crnogorskog premijera, advokaticu Anu Kolarević. I tada je Čarapićeva odradila svojski. Kazala je da u slučaju Telekom nema osnova za pokretanje krivičnog postupka!

Nema veze što je pola decenije duga istraga u SAD došla do dokaza da je privatizacija tog preduzeća prošla u znaku korupcije nekoliko vladinih zvaničnika i povezanih lica. Nema veze što su u tom procesu optuženi bivši direktori Mađar Telekoma da su dvojici funkcionera crnogorske Vlade i “sestri visokog Vladinog zvaničnika koja se bavi advokaturom” platili 7,35 miliona eura mita u procesu privatizacije Telekoma Crne Gore 2005. godine. Ništa to za Ranku.

Ona je pričala: ,,Mi imamo obiman materijal, ali ne sve, jer nijesmo dobili sve što smo tražili, ali je činjenica da na osnovu tog obimnog materijala nemamo nijedan dokaz koji bi nam dao osnov da protiv neke odgovorne osobe, u pravcu koruptivnog ili bilo kojeg drugog krivičnog djela, pokrenemo istragu ili krivični postupak. To bismo uradili kao i u svakom drugom slučaju za koji posjedujemo dokaze”.

Nešto ranije, početkom 2012. godine, Čarapić sa svojim tužilaštvom opet je briljirala. Naravno: u očima režima. Naime, nakon što je nešto što se naziva Nacionalna komisija za borbu protiv kriminala zatražila od policije i tužilaštva (na insistiranje direktorica nevladine organizacije MANS Vanje Ćalović) da provjere da li se Brano Mićunović bavi kriminalnim poslovima, iz tužilaštva je stigla informacija da nemaju formirani dosije narečenog čovjeka, koji, kažimo uzgred, slovi za prvog čovjeka ovdašnjeg podzemlja.

Precizno: ,,Državno tužilaštvo nije prikupljalo informacije o tome kojim se poslovima navodno bavi Branislav Brano Mićunović i državno tužilaštvo nema pokrenute postupke protiv ovog lica”, glasila je rečenica koju je Čarapićeva proslijedila tadašnjem predsjedniku Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije, sadašnjem vicepremijeru i ministru pravde Dušku Markoviću. Dakle Čarapićeva nije prikupljala podatke o tome čime se bavi Mićunović. Očigledno je upravo za to i bila postavljena i plaćena.

Veoma ilustrativno djeluje i analiza koju su uradili u MANS-u, a koja se tiče tužilačkih dostignuća i dometa najvećim dijelom za vrijeme Ranke Čarapić. Naime, rezultati istraživanja više od 300 prvostepenih presuda koju je uradila ta NVO demonstriraju da su neuporedivo veće šanse da šumari završe u zatvoru zbog korupcije nego javni funkcioneri! Još više: u njen vakat krivična djela koja nijesu koruptivna činila su 63 odsto zvanične statistike, čiji su podaci uljepšani i fiktivno povećani, notirano je u analizi.

,,Podaci pokazuju da su tužioci zbog korupcije češće gonili zaposlene u privatnom sektoru, nego javne funkcionere i državne službenike. Neobično veliki broj postupaka u javnom sektoru je vođen protiv šumara, čime je uljepšana zvanična statistika. Primjetno je veća efikasnosti i tužilaštva i sudova u postupcima koji se vode protiv privrednika nego u predmetima vezanim za korupciju u javnom sektoru, što takođe uljepšava ukupnu statistiku. Čak i kada tužioci pokrenu postupke protiv javnih funkcionera, oni su mnogo rjeđe osuđeni nego oni optuženi za korupciju na najnižem nivou. Mnogo je veća vjerovatnoća da lugar osuđen za korupciju završi u zatvoru nego javni funkcioner”.

U pauzama ne-rada Čarapićeva je, od kad je preuzela tužilaštvo (2008. godine), u više navrata bila u sukobu interesa. Najkraće: rukovodila je istragama (nije neposredno postupala, ali je kao vrhovna, razumije se, imala konačnu riječ) protiv recimo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, pa šefova u Kombinatu aluminijuma, zatim Elektroprivredi Crne Gore …, za vrijeme dok je njen muž Budimir Čarapić (firma Comexport), potpisivao poslovne aranžmane s istim tim firmama.

Tako je radila Ranka Čarapić. Sve sumnje koje idu ka vrhu, pravac – fioka.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo