Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ RADOJA ŽUGIĆA, GUVERNERA POVRATNIKA: Svuda pođi – Acu dođi

Objavljeno prije

na

Na nekom drugom mjestu‚ čak i u Crnoj Gori – ali u neko drugo vrijeme, tekst na ovu temu mogao bi imati svega dvije rečenice.

Otprilike: Samo je Filip Vujanović, u svom trećem predsjedničkom mandatu, mogao predložiti Radoja Žugića za novog guvernera Centralne banke. I samo u zemlji pod apsolutnom kontrolom Đukanovićevog DPS-a taj prijedlog može biti ozbiljno shvaćen i (vjerovatno) prihvaćen. Po onoj „veži – đe ti gazda kaže”.

U makar deset evropskih zemalja koje su prošle kroz period tzv. tranzicije (proces koji je u Crnoj Gori poprimio oblik hronične društvene bolesti), navedeno bi se moglo obrazložiti kratko: čovjek koji je prije nepune četiri godine, na pola mandata, podnio ostavku na funkciju guvernera CBCG da bi postao ministar finansija nema kredibilitet neophodan da se vrati na čelo Centralne banke. Čak i ako zanemarimo to što činjenice pokazuju da je bio najgori ministara finsansija u svih sedam vlada Mila Đukanovića od 1991. do danas.

Ako on 2012. nije shvatao da je pozicija guvernera CBCG jedna od pet najodgovornijih funkcija u zemlji – uz predsjednike države, Vlade, Skupštine i Ustavnog suda – nema razloga da povjerujemo kako mu je to jasno danas. Zato i Žugićevo junačenje: „Ako me izaberu na demokratski način, apsolutno ću prihvatiti posao”, treba shvatati kao obično samohvalisanje. U krugu partije. Doskorašnji ministar finansija zna da ga ne mogu izabrati na demokratski način pošto Vujanovićev prijedlog čak ni formalno nije ispravan.

Predloženi kandidat za guvernera CBCG mora biti osoba bez partijske knjižice. Radoje Žugić to nije. Istina, ne bi bio prvi koji će po završenom glasanju u parlamentu potpisati unaprijed pripremljeni obrazac i formalno napustiti voljenu Partiju. Žugić bi, međutim, mogao biti prvi koji će to – i to istim povodom – uraditi dva puta.

Žugića je Vujanović prvi put predložio za prvog čovjeka Centralne banke 2010. godine. I tada su svi oni što misle da se zakon mora poštovati i onda kada vam to ne ide u prilog, ukazivali na činjenicu da je predloženi kandidat dokazani član (vladajuće) partije. Nije pomoglo.

Voljom vladajuće većine Radoje Žugić je izabran za guvernera pa je, moguće na istom papiru i o istom trošku, nakon toga podnio ostavke na: članstvo u DPS-u, poslaničku funkciju, mjesto direktora Fonda PIO, članstvo u Komisiji za sistem Fonda PIO, članstvo u makar jednom skupštinskom odboru, Savjetu za privatizaciju i Socijalnom savjetu.

Potom se vratio u Vladu i ponovo postao član. Ne samo partije nego i njenog Glavnog odbora. Sad će, opet, podnijeti ostavku. I hajde neka neko posumnja u njegovu profesionalnost i političku nepristrasnost.

Da se ne šalimo.

„Predsjednik je za guvernera predložio bivšeg guvernera Centralne banke i ministra finansija u Vladi, a sadašnjeg savjetnika predsjednika Vlade”, stoji u zahtjevu koji je Vujanovića uputio parlamentu. Mogao je, jednako, dodati još ponešto iz zvanične biografije predloženog kandidata. Radoje Žugić je, piše tamo, radio „ i u odborima dvije komercijalne banke – Podgoričke banke prije privatizacije i Prve banke Crne Gore. Predsjedavao je odborima direktora Servisimporta, Centralne depozitarne agencije, Lovćen osiguranja.” Dvije od pomenutih kompanija od propasti je spasila privatizacija, dvije država, a pete više nema. Da li je to mana ili preporuka bivšem i budućem guverneru?

Takva dilema ne postoji kada je u pitanju afera Prva banka i njegova uloga u toj priči. Skupština akcionara Prve banke kojom su tada, kao većinski vlasnici gazdovali braća Đukanović – uz malu pomoć Svetozara Marovića, Srđana Kovačevića, Radmile Vojvodić, Gorana Sita Rakočevića, braće Šarić, kompanije Stadion doo (vidi boks), EPCG… izabrala je Žugića za člana odbora direktora početkom oktobra 2008. godine. Svi u Crnoj Gori, i mnogi van nje, već tada su znali da se Prva suočava sa ozbiljnim problemima likvidnosti i solventnosti. I da zbog toga velike nevolje imaju njeni deponenti kojima je banka, bukvalno, otimala novac sa računa (oko 30 miliona eura, prema izvještaju koji je tadašnji ministar finasija Igor Lukšić naknadno uputio Evropskoj komisiji).

Žugić se ipak prihvatio ponuđenog posla i uskoro postao i predsjednik upravnog odbora Prve. Zato je sredinom oktobra 2008. saopštio da je „zbog novog profesionalnog angažmana” podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO. Početkom novembra CBCG mu je dala neophodnu saglasnost za imenovanje na mjesto predsjednika UO Prve banke. Konačno, Radoje Žugić je 18. decembra 2008. godine, kao predsjednik Odbora direktora Prve, potpisao sa Igorom Lukšićem ugovor o vladinoj pozajmici 44 miliona eura ,,isključivo za obezbjeđenje likvidnosti” (Lukšić kasnije Evropskoj komisiji objašnjava kako ta sredstva nijesu iskorišćena po utvrđenim pravilima, dok u kući brani Šefa tvrdnjom da „ne vidi nijedan razlog da se priča o tome”).

Nepunih mjesec dana kasnije, 12. januara 2009. godine, Pobjeda objavljuje razgovor sa Radojem Žugićem, ,,direktorom Fonda PIO”. ,,Globalna ekonomska kriza može dotaći i Crnu Goru”, mudro zbori čovjek u čijoj zvaničnoj biografiji 2010. godine, na sajtu Fonda PIO, piše da je za direktora Fonda PIO ,,ponovo izabrana 12. januara 2009. godine”.

Gdje je bivši i budući guverner radio između 18. decembra ’08. i 12. januara ’09. godine? Odgovor na to pitanje – prema različitim procjenama – vrijedi od 44 do 300 miliona eura. Ne Radoju Žugiću. Nego nama i braći Đukanović.

Radoje Žugić je pažljivo čuvao tu tajnu. Na drugoj strani, nije krio pristrasnost prema Prvoj i njenim vlasnicima.

Kada se u ljeto 2009. godine, u Skupštini Crne Gore razgovaralo o tome kojim je bankama i po kom kriterijumu otišla državna pomoć (pozajmice, prijevremeni otkup kredita…) poslanik Žugić je insistirao da to pitanje ne treba postavljati ,,jer su sve banke imale isti problem”. Mislite da budući guverner tada nije znao da samo jedna banka u Crnoj Gori nije blagovremeno izvršavala naloge svojih klijenata prisvajajući tako 30 miliona eura? I da su samo vlasnici jedne (Prve) banke svoj akcijski kapital sačuvali tako što im je država doturila novac koji su trebali da joj vrate?

A u ljeto 2012, nakon što su se u medijima pojavili do detalja argumentovani tekstovi o modelima na kojima su akcionari Prve, kršeći propise, izvlačili tuđi novac iz svoje banke, guverner Žugić je zaprijetio da će uzeti stvar u svoje ruke i „naložiti istragu o tome kako su povjerljivi izvještaji CBCG dospjeli u javnost”!? To je vještina da se prepozna problem.

Potom je postao ministar finansija u sedmoj Vladi Mila Đukanovića. Tu je dozvolio da poreski dug poraste na više od pola milijarde eura (ima ih koji pominju 650). Da država plati više od 200 miliona tuđih kredita – bez centa naknade. Nije uspio izračunati koliko će poreske obveznike koštati tzv. zakon o majkama (licitira se iznosom od 25 do 60 miliona godišnje), poslanicima je potom prećutao istinu da će Zakon o zaradama u javnom sektoru odnijeti dodatnih 50 miliona eura iz državne i opštinskih kasa. Godišnje…

Filip Vujanović insistira da se Radoje Žugić imenuje prije izbora, na vanrednoj sjednici parlamenta. U suprotnom bi, kaže, „CBCG ostala bez svog rukovodioca”. A Šef DPS bez dobro pozicioniranog i krajnje lojalnog saradnika. Ne zna se šta bi bilo veća šteta.

Od braće braći

Godinu dana nakon što su Lukšić i Žugić izveli operaciju Prva banka, Đukanovićeva Vlada donosi odluku da se namjena zemljišta na morskoj obali u Krašićima promijeni iz pašnjaka u građevinsko zemljište za izgradnju turističkih objekata. Igrom slučaja, 18 mjeseci ranije, na tom su mjestu – na samoj obali -plac od 220 kvadrata kupili pola/popola Radoje Žugić i Stadion doo, firma u vlasništvu Vojina Žugića. ,,Ovo je urađeno uprkos činjenici da na kompletnoj parceli i dalje postoji teret morsko dobro te činjenice da je Crna Gora potpisnica Barselonske deklaracije koja, između ostalog, propisuju posebni režim zaštite obale od gradnje i to u pojasu od 100 metara od obale. Sada već sagrađeni objekat se nalazi na svega par metara od obale”, objelodanili su iz NVO MANS. Uz dodatnu informaciju da je Stadion vlasnik akcija Prve banke i korisnik njenog kredita vrijednog više od pola miliona. Istovremeno, ustvrdili su kako Radoje Žugić iz zvaničnih dokumenata ne može dokazati odakle mu novac za kupovinu polovine placa plaćenog 70 hiljada eura. Možda mogu Milo i Aco.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo