Rašo Čivović, invalid treće kategorije, otac četvoro djece, jedini je od 960 radnika Rudnika boksita koji je ostao bez otpremnine. On već pet godina uporno obilazi sudove i institucije ne bi li konačno izdejstvovao svoje pravo.
Čivović se kao i ostali radnici Boksita 2010. prijavio za sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu otpremnine, koja je iznosila oko 30.000 eura.
Međutim, te 2010. tokom štrajka radnika, Čivović je na jednom od protesta iznio podatke o krađi nafte iz magacija za koji je on bio zadužen. Javno je za to optužio pojedine članove menadžmenta.
,,Pitao sam poslodavca koja je količina nafte dovoljna da se skine menadžment. Rekao je pet litara, a ja sam mu pokazao dokaze za pet tona”, kazao je Čivović ruskim poslodavcima kada su ga pozvali na razgovor nakon protesta. Boksitima i Kombinatom aluminijuma tada je gazdovala CEAC, kompanija Olega Deripaske.
Umjesto da ga nagrade jer je progovorio o krađi i korupciji, Ćivović je disciplinski kažnjen zbog ,,neovlašćenog davanja informacija drugim licima ili sredstvima javnog informisanja u vezi tehnoloških procesa u preduzeću”, pa mu je zbog toga što je ,,nanio štetu preduzeću” smanjena plata. Samo zbog loše materijalne situacije i činjenice da od plate izdržava šest osoba prošao je sa smanjenjem plate, iako je bilo predloga da mu se da otkaz.
Upravnik sektora Transporta Milenko Vukmir, za koga je tvrdio da je novcem od ukradene nafte pravio kuću na primorju, tužio je Čivovića za duševne bolove. To što je na nivou Rudnika boksita utvrđeno da Vukmir nije poštovao proceduru prilikom izdavanja goriva i evidencije njegove potrošnje, pa je zbog toga i raspoređen na drugo radno mjesto, Čivoviću na sudu nije pomoglo. Čivović je jedan od rijetkih radnik koji je pravosnažno osuđen za klevetu.
Čim je progovorio o krađi uslijedile su sankcije. Brava na magacinu koji je dužio promijenjena je, a onda mu je obezbjeđenje zabranilo ulazak u firmu.
,,Kada nijesam mogao izdržati pritisak prijavljujem se za socijalni program, ali tek tada počinju problemi sa mobingom i osvetom što sam prijavio nadležne za korupciju”, kaže Čivović za Monitor.
Kako mu je onemogućen pristup preduzeću, on se žali inspekcijama. Iako su mu i u inspekciji znali kazati: Rašo previše pričaš, nakon upornog obraćanja u januaru 2011. raspoređuju ga na mjesto referenta za dokumentaciju. To što je ranije kažnjen zbog navodnog ,,iznošenja dokumentacije” nije bio problem.
,,Izoluju me u posebnu prostoriju, tako da nijesam za šest mjeseci
moga rada na tom mjestu imao s kim progovoriti, niti sam dobijao ikakav posao, što je i psihički uticalo na mene”, kaže Čivović.
Od tada je, kaže, ni na nebu ni na zemlji: ,,Ni dan danas ne znam svoj status u Boksitima, vodim se da radim, ali ne smijem tražiti nikakva prava, jer mi odmah prijete disciplinskom”.
No najveći problem je što ne može ostvariti pravo na otpremninu koju su svi ostali dobili. Za dobijanje otpremnine ostalim radnicima bio je potreban samo potpis izvršnog direktora. Za Čivovića su predviđena druga pravila i čak osam potpisa.
Na Sporazumu iz oktobra 2011, kojim se previđa da Čivoviću za sporazumni prestanak radnog odnosa poslodavac isplati 18.0000, a Samostalni sindikat Rudnika boksita 11.900 eura, bilo je neophodan i potpis Odbora direktora Rudnika boksita.
Čivović se javno pitao gdje treba da ide da dobije pet potpisa članova Odbora direktora, koji su činili uglavnom Rusi iz kompanija Olega Deripaske koja je tada gazdovala Boksitima, u Moskvu. Protestovao je ispred ruske ambasade, KAP-a, Vlade, tražio savjet od svih zvaničnika. Džabe.
Pored direktorskih, bio mu je potreban i potpis tadašnjeg izvršnog direktora Iljdara Ginijatulina, koji je dobio, kao i potpisi predsjednika dva sindikata u Boksitima. Predsjednik Samostalnog sindikata Borislav Bojanović je potpisao Čivovićev Sporazum, ali predsjednik drugog sindikata Ratko Radulović nije.
,,U oktobru 2011. tadašnji izvršni direktor Ginjijatulin shvativši da je napravljena namjerna greška sačinjava Sporazum o ispalati Čivoviću pripadajućeg socijalnog programa”, navodi se u dokumentu koji je Samostalni sindikat Boksita sredinom prošle godine dostavio skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Oni u njemu navode da je mogući razlog nepotpisivanja Sporazuma od strane Radulovića ,,osveta dijela menadžmenta koji je Čivović prozivao za nečasne radnje”.
I pored ovako jasnih tvrdnji, Čivović još ne dobija jasne odgovore od Odbora, ombudsmana, predsjednika Vlade, ministara… svih relevantnih institucija kojima se obraćao proteklih godina.
,,Ispratio sam do sada, od kad se tužim i obilazim sve institucije, tri ministra rada i socijalnog staranja. Bošković je nešto obećavao, Numanović nije htio ni da me primi, nova ministarka Kovačević uzela je broj telefona rekla da će me primiti”, priča Čivović.
Protestovao je sa svojom djecom ispred Skupštine i Vlade, molbu sa opisom svog slučaja uručio je svim poslanicima i poslaničkim klubova, ali bez efekta. Uredno su mu odgovarali jedino iz Delegacije EU i kazali mu da prate njegov slučaj.
Prije par mjeseci Viši sud je potvrdio djelimično usvojenu prvostepenu presudu Čivoviću koji je tužio Samostalni sindikat Boksita, koji predvodi Borislav Bojanović. Naloženo je da mu ta organizacija isplati 14,9 hiljada eura na ime nerealizovanog socijalnog programa iz 2010. godine koji je važio i za sve ostale radnike.
Kako Sindikat sada nema para, Čivović očekuje da će mu novac biti isplaćen kada se proda sindikalno zemljište u Nikšiću.
Tužbom u Privrednom sudu u Podgorici, Čivović od poslodavca potražuje 18.000 eura.
Iako se bori za otpremninu, tuži za mobing i diskriminaciju, Čivović nije odustao ni od toga da potvrdi svoje navode o korupciji. ,,Kažnjen sam pravosnažno za klevetu iako sam ukazivao na korupciju. To je jedinstven slučaj. Ustavni sud je odbio moju žalbu, ali nije važno ići ću dalje do Strazbura”.
Kada se jednom silna sudanija završi, Čivović se nada da će sa porodicom potražiti sreću u inostranstvu.
Tužio i Deripasku
Pored borbe za svoju otpremninu, Čivović pred Privrednim sudom pokušava da ospori i direktorska potraživanja prijavljena u stečajnom postupku. Osporava više hiljada eura koje potražuju bivši finansijski direktor Boksita Alekseja Agejeva, izvršni direktor Igor Kisenkov, drugi izvršni direktor Milorad Đurović… Čivović osporava i milione eura potraživanja koje su prijavile Deripaskine firme CEAC i Shasta. ,,Tužio sam i dvije Deripaskine firme, za mobing i diskriminaciju, prije pola godine. Nijesam naveo koji iznos tražim. Samo odštetu za dugogodišnje šikaniranje. Ako oni traže stotine miliona od Crne Gore, ja se neću smiriti dok Deripaski ne ‘ošišam’ bar gornji sprat jahte”, kroz osmijeh priča Čivović. Prije par mjeseci on je pismeno tražio od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića da mu bude svjedok u parnici pred Privrednim sudom protiv Deripaskinih kompanija. Krivokapić je, kaže Čivović, više puta isticao da ima svu dokumentaciju o bivšim vlasnicima KAP-a i Boksita. Tužbom osporava potraživanje firmi Shasta Universal i CEAC, koje od nikšićkih Boksita potražuju oko 22 miliona eura.
Predrag NIKOLIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice