Davnašnji političar – narodnjak, potom ekonomski analitičar, pa stručnjak za banke, riječju: ekspert za sve, Predrag Drecun, seli se u novi biznis. Nakon što je iz Prve banke premijerovog brata Aca Đukanovića, gdje je bio glavni izvršni direktor (od 2009. godine), prešao u Univerzal kapital banku, gdje je takođe bio glavni izvršni direktor (od 2012. godine), sada se – nakon što biznismen Petros Statis završi proceduru o kupovini kompanije HIT Montenegro – prema pisanju Vijesti, seli u hotel Maestral gdje bi trebalo da bude opet – direktor. Proročki, dakle, zvuče one riječi nekadašnjeg predsjednika Narodne stranke Novaka Kilibarde, koji je jednom prilikom svog stranačkog kolegu, Drecuna, prokomentarisao riječima: „Nije imao ništa protiv da se nađe tamo gdje su pare”.
,,Drecunov” Statis se, vidimo, ozbiljno nameračio na Crnu Goru. Ovdje ima ogromno bogatstvo. Posjeduje većinski paket akcija pomenute Univerzal kapital banke, a zakupio je i grad-hotel Sveti Stefan, ali i hotele Miločer i Kraljičinu plažu. Uveliko je u medijima: posjeduje Dnevne novine i, odnedavno, Pobjedu, ali i dva portala. Sada se priprema za preuzimanje Maestrala, u naselju Pržno. Mediji pišu i da pregovara o preuzimanju licence Hard rock casino koju bi nosio hotel Maestral.
Nedavno smo pisali o ključnom: svo to bogatstvo našlo se u posjedu anonimnih(!) vlasnika, osnivača Aidwey Investment Limited, registrovane na Britanskim Djevičanskim ostrvima. Prema podacima Privrednog suda, ta of-šor kompanija osnivač je crnogorske kćerke firme, kompanije Adriatic Properties doo, koju predstavljaju braća Statis. Drecun, tako, prelazi iz nominalno Statisove banke u nomialno Statisov hotel. U svakom slučaju, bez dileme: u blizini para.
A – što bi kazalo Bijelo dugme – moglo je bolje: nekada se Drecun predstavljao kao narodski čovjek, na braniku sirotinje. Za vrijeme dok je bio potpredsjednik Kilibardine Narodne stranke, polovinom devedesetih, znao je da, kao i njegovi saborci, uzvikne ,,Vratite pare” ili ,,Milo lopove”, a govorio je, ostaće upamćeno, kako mu ova, Milova vlast, ništa ne može oduzeti sem vlastitog – života. Čovjek-revolucija.
No, nastupila je evolucija, pa je Drecun, polako, od narodnjačke retorike prešao u korporativističku i elitističku. Nakon što Narodna stranka ulazi u koaliciju sa
DPS-om i SDP-om – legendarnog naziva, naročito iz ove perspektive: Da živimo bolje – Drecun biva izabran za potpredsjednika vlade. Tu se bavio – privatizacijom. Nakon toga, zatičemo ga na poziciji ministra rada i socijalnog staranja.
U tom periodu njegove karijere, kao minstar, potpisao je kupoprodajni ugovor između vlade i beogradske i kalifornijske ekspoziture kompanije ICN Milana Panića, posao koji su pratile brojne sumnje. Govorio je tim povodom da je pitanje gdje su potrošene pare od tog posla – smiješno.
Onda je, 2002. godine, batalio politiku, da bi se četiri godine kasnije pokušao vratiti u nju: oformio je takozvanu Demokratsku stranku. Koalirao je i sa Ligom za sjever Smaja Šabotića. Doživio je fijasko. To je, ujedno, značio i definitivni raskid sa politikom. Poslije toga odlazi u ekonomske analitičare. Pričao je 2006. godine: ,,Crnogorsko društvo troši više nego što zaradi, a posljedica je isisavanje nacionalnog bogatstva, jer deficit mora da se nadoknadi bilo prodajom parčeta zemlje ili privatizacijom kompanija. U krajnjem nam se može desiti da Crna Gora postane katastarsko vlasništvo stranaca”.
Sada, dok posluje upravo sa tim i takvim strancima, Statisima, koji su vlasnici ili dugogodišnji zakupci imperije, prirodnog bisera na potezu oko Svetog Stefana, nešto ne čujemo Drecuna da upozorava na isisavanje nacionalnog bogatstva. Jasno, jer ga isisavaju – njegovi poslodavci.
Onda ide u biznis. Monitor je o tome pisao: Grčka kompanija Balkan enerdži, koja je u konzorcijumu sa grčkom nacionalnom elektroprivredom otkupila tendersku dokumentaciju za dokapitalizaciju EPCG, angažovala ga je kao direktora Rudnika mrkog uglja Berane, koji je likvidiran 2009. godine. Bio je upisan i kao osnivač Balkan eneržija. Njegovo ime stajalo je i u dokumentaciji firme za telekomunikacije Funstation, koju je 2005. godine Drecun osnovao sa jednim građaninom Atine.
Nekoliko godina nakon odlaska iz politike, dakle: godinama nakon ,,Vratite pare” i anti-đukanovićevih parola, hvalio se svojim korektnim odnosom sa sada sedmostrukim premijerom: ,,Imao sam jakih verbalnih napada na predsjednika Mila Đukanovića, ali kad god bismo se sastali poslije toga, pružili bismo ruku jedan drugome. Za Novu godinu ili Božić, u skladu sa tradicijom, izljubili bismo se”.
Onda su se sve više zbližavali, pa smo nekoliko godina nakon referenduma, nakon martovskih izbora 2009. godine, mogli čuti Drecuna kako kaže, savjetuje Đukanovića: ,,Ja mislim da bi optimalno rješenje bilo da Đukanović nastavi da vodi vladu bez obzira na njegove lične želje”.
To je korespondiralo sa Drecunovim ulaskom u bankarski svijet. Par mjeseci kasnije, maja 2009. godine, postaje član UO Prve banke Aca Đukanovića. Obrazložio je: ,,Prihvatio sam poziv zato što smatram da Prva banka ima budućnost”. Sa Acovim bratom Milom kao premijerom, definitivno. Onda je napredovao do pozicije glavnog izvršnog direktora Prve banke. Tu se vraćamo na početak teksta: odatle ide u Statisovu Univerzal kapital banku.
Iz nje je (riječ je o bivšoj First Financial banci) početkom prošle godine Drecun prodao 5,5 odsto akcija za ukupno 250.028 eura. Kupac je, prema nezvaničnim saznanjima Vijesti (novinar Milorad Milošević), većinski vlasnik FFB-a, firma Petrosa Statisa.
Drecun, nekadašnji borac protiv elita, stigao je u međuvremenu da se učlani i u elitističko masonsko udruženje, ložu. Tako smo, koncem 2011. godine, imali priliku da ga vidimo u društvu poslanika DPS-a Miodraga Vukovića i Zorana Jelića, nekadašnjeg direktora Prve banke Velimira Bogdanovića, direktora NVO Zeleni Crne Gore i bivšeg pomoćnika ministra za evropske integracije Aleksandra- Saše Drljevića… Kao i ostali Drecun je bio obučen u crno odijelo, sa bijelim rukavicama.
Ekspert za pare.
Marko MILAČIĆ