Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ PREDRAGA BOŠKOVIĆA: Ministar za bajke

Objavljeno prije

na

Poslije ratnog okršaja pošao ljekar mrtvozorac sa pisarom u obilazak bojnog polja da ustanovi ko je preživio. ,,Živ, mrtav, mrtav”, raportira mrtvozorac. Taknu jednog ratnika i viknu ,,mrtav”, a ovaj zapomaga: ,,Ja sam živ”! Na to će pisar: ,,Ćut’, budalo, doktor bolje zna”!

Tako bi se nekako mogla tumačiti i ovonedjeljna dijagnoza ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića koju je servirao skupštinskom Odboru za zdravstvo: ,,Crna Gora je prepoznata kao država koja u regionu najbolje štiti prava radnika i kao država koja ima najbolje radno zakonodavstvo!”.

Bošković je bio na kontrolnom saslušanju, kako je objasnio poslanik Demokratskog fronta Janko Vučinić, zbog stalnih povreda zaposlenih. Pri tom je naveo najnoviji slučaj: Milunu Todoroviću je 17. februara tokom treće smjene u nikšićkoj Željezari polomio obje noge čelični komad koji je pao sa prese.

,,U posljednje dvije i po godine u Željezari Tosčelik u Nikšiću povrede na radu pretrpjelo je više od 40 radnika, dok su dvojica izgubili život na radnom mjestu”, kazao je Vučinić. On je prenio da su ga zaposleni u toj fabrici obavijestili da su uslovi u kojima rade izuzetno teški.

Na to je ministar uzvratio onom citiranom dijagnozom, pohvalivši se da je više puta razgovarao sa radnicima Željezare i da su ,,iskazivali zadovoljstvo trenutnim vlasnikom Željezare, kompanijom Tosčelik”.

Boškoviću nije prvi put da priča bajke o blagostanju crnogorskih radnika, ali ovu mu je istog dana pred pomenutim parlamentarnim odborom pokopao izvršni direktor Tosčelika Guray Guzeler. On je potvrdio da je od 2010. godine do sada bilo ukupno 129 povreda u Željezari. Samo u prva dva mjeseca ove godine već je povrijeđeno pet radnika.

Ali, kao ono na bojnom polju, stanje stvari bolje zna ministar nego povrijeđeni radnici.

U normalnoj državi tolike povrede bile bi dovoljan razlog da ministar rada podnese ostavku ili bude smijenjen. U ovakvoj važe druga pravila – što gore to bolje. Tipičan primjer je upravo ministar Bošković.

I druge vrste zaštite radnika i njihovih prava daleko su od idealnih, osim kad ih Bošković upakuje u depeesovsku ružičastu ambalažu. Radnici Radoja Dakića godinama ne mogu da naplate ono što im je sud dosudio. Invalidi i radnici sa sjevera Crne Gore protestuju zbog teškog socio-ekonomskog položaja. Prosvjetnim i zdravstvenim radnicima kasne plate… Svima njima je država bila ili je još poslodavac. Je li iko javio ministru Boškoviću za ove nedaće radnika?

Bošković se, kako je Monitor o tome pisao, i u maju 2013. godine proslavio sličnim hvalospjevima. Tokom parlamentarne polemike o spornom predlogu Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, tvrdio je da je ta verzija bolja od aktuelne i da ne ugrožava trudnice i one koji žele da osnuju porodicu.

A kako je izgledala ta verzija dovoljno svjedoči i to da je protiv nje, osim opozicije, peticijom ustalo i tridesetak nevladinih organizacija.

Poslanicu Pozitivne Crne Gore Anu Ponoš ta nova zakonska rješenja inspirisala su da reaguje izjavom da Crna Gora nije država socijalne pravde nego nepravde: ,,Bruka je i sramota živjeti u ovakvoj državi u 21. vijeku”.

Uzrujani ministar isprsio se i replicirao poslanici Ponoš: ,,Za mene je čast i ponos živjeti u ovakvoj Crnoj Gori, pa taman da je najgora na svijetu”.

Ima Bošković debele razloge da tako likuje. Ni u jednoj drugoj državi ne bi se usudio da brani i hvali ono što je neodbranjivo, niti bi ga zapalo da šeta sa jedne na drugu visoku funkciju kao ekspert za sve i svašta.

U vrijeme socijalizma nezadovoljni su govorili da političari pogledom kroz prozor mercedesa ne mogu steći pravu sliku o onome što se događa oko njih. Izgleda da Bošković na svijet oko sebe i dalje gleda iz džipa koji mu je za 50.000 eura kupio pljevaljski Rudnik uglja, dok je bio predsjednik Odbora direktora te kompanije. A Rudnik je tada bio u gubitku od svega 35 miliona eura. Poslovnu 2011. završio je profitom sedam puta manjim nego prethodne godine.

Za Boškovića je šira javnost saznala sredinom 2001. kada je kao predsjednik Savjeta mladih DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore najavio tužbu protiv lista Dan zbog teksta u kojem se tvrdilo da je bio dobrovoljac na hrvatskom ratištu kao član Srpske narodne obnove i pripadnik paravojnih formacija Beli orlovi. Sudskog procesa, koliko znamo, nije bilo.

Boškovićevi poznanici tada su se prisjetili da je Bošković bio privržen projektu ,,svi Srbi u jednoj državi”. To je demonstrirao po Ekonomskom fakultetu u Podgorici noseći upadljivo veliki srebrni prsten sa ugravirana četiri ocila.

Da li ga je to preporučilo za odlazak u Beograd za zamjenika ministra inostranih poslova SRJ ne znamo, ali jedno vrijeme izgarao je paralelno obavljajući tu i dužnost ministra privrede u Vladi Crne Gore.

Tih godina Bošković se toliko junačio da ga je poslanik Socijalističke narodne partije Dragan Koprivica zvao da u podgoričkom Sportskom centru ukrste bokserske rukavice, jer mu je ministar prijetio. Meč nije održan.

Bošković je poznat kao jedan od multipraktik kadrova DPS-a koji se na startu karijere u verbalnim sukobima drsko obračunavao sa političkim neistomišljenicima.

U aprilu 2003. kao novoizabrani ministar privrede požalio se da mu poslanička plata nije dovoljna za život i da je jedva uspio da kupi audi A4. Model dotičnog automobila koštao je tada od 21 do 26 hiljada eura. Sedamdeset poslaničkih plata, otprilike. Bagatela.

U međuvremenu standard je solidno popravljao. Dok je bio čelnik Rudnika, član Glavnog odbora DPS-a, sportski menadžer, čelni čovjek Rukometnog saveza Crne Gore i predsjednik ŽRK Budućnost, u Baru je izgubio novčanik, u kojem je bilo 7.500 eura i zlatna bankovna kartica.

U pljevaljskom rudniku zarađivao je mjesečno najmanje od 2.300 do 2.600 eura. Bez minulog rada, toplog obroka i regresa. Kao ministar rada i socijalnog staranja prijavio je ušteđevinu od 75.000 eura. Ostalo je zapisano da je kao član Tenderske komisije za poluprivatizaciju EPCG nagrađen sa tričavih 17.000 eura za ,,posao decenije”. Skromna nagrada vatrenom braniocu svakog poteza svog DPS-a. Zato i jeste njegov specijalno zaštićeni kadar. I kao ministar i kao kolekcionar raznih funkcija u rukometu.

Htjeli smo da provjerimo iz prve ruke kako mu to polazi za rukom, ali Bošković je davno presudio – njegovo ministarstvo ne sarađuje sa Monitorom. Možda je zbog istine tako i bolje.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvostruko ubistvo crnogorski istražitelji  rasvijetlili su analizrajući skaj prepisku koju su vodili pripadnici kavačkog kriminalnog klana, ali tijela ubijenih ni do danas nijesu pronađena

 

 

Pripadnik kriminalnog škaljarskog klana Milovan Sekulović uhapšen je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je povezan sa ubistvima srpskih državljana Filipa Marjanovića i Vukašina Gošovića u danilovgradskom naselju Jelenak 2019. godine. Istovremeno,istražitelji intezivno tragaju za Ivanom Čarapićem, za kojeg se sumnja da je bio član kriminalne grupe koja je ubila srpske državljane.

Prethodno su, zbog istog krivičnog djela, prošle subote, uhapšeni Goran Milašinović i Milan Brajović zvani Fitilj i to prilikom napuštanja spuškog pritvora, koji im je ukinut u okviru drugog postupka jer u zakonskom roku od tri godine nije donijeta presuda.

Zbog dvostrukog ubistva srpskih državljana u oktobru prošle godine, podsjetimo, podnijeta je krivična prijava i protiv  Stefana Đukića- Mandića i Emila Tuzovića koji je nalaze u ukrajinskom zatvoru zbog optužbe da su u maju 2020.godine u Kijevu pokušali da ubiju vođu kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera koji je u bjekstvu.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva tada je saopšteno da je Specijalno policijsko odeljenje podnijelo krivičnu prijavu protiv pripadnika barskog ogranka “škaljarskog klana” Đukića Mandića, Brajovića, Tuzovića i Milašinovića zbog sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

U neposrednoj blizini ovog hotela je kompleks Vektre u kojoj svoje sjedište imaju brojna ministarstva. Vektra Montenegro Dragana Brkovića, kuma bivšeg premijera, predsjednika i lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića,  koja je gradila ovaj kompleks je odavno u stečaju. A Državna revizorska institucija (DRI) je još 2018. dala preporuku da se službena zgrada koju koristi Ministarstvo prosvjete upiše u list nepokrenosti, ali državi se ne žuri da to učini.

Šema zakupa izabranih privatnih objekata za potrebe institucija datira odavno. Tako smo krajem 2016. saznali da je Uprava za imovinu iz dr­žavne kase isplatila 89.160 eura firmi Prohaus Montenegro, vlasništvo Dušana Bana, takođe Đukanovićevog kuma, na ime zakupa poslovnih prostorija u Podgorici, iako one nijesu u funkciji, odnosno niko ih ne kori­sti. U međuvremenu, u zgradu Prohausa uselila se Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.

Prema ne baš  potpunom Registru nepokretnosti državne imovine u Crnoj Gori je preko 400 hiljada nepokretnosti u državnom vlasništvu. Iako zvuči nevjerovatno da pored toliko državnih nepokretnosti moraju da se iznajmljuju privatni poslovni prostori za institucije, sve dosadašnje vlasti su više preferirale privatno na uštrb državnog.

A to košta. Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura. Građani su za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojili novac u vrijednosti-  18 novih zgrada vlade.Za taj novac moglo se renovirati i privesti namjeni mnogo više objekata koji su u državnom vlasništvu.

Na sajtu Moj novac, Instituta alternativa, može se pratiti odliv novca iz državnog budžeta, po godinama, od najranije 2011. otkada su perezentovani dostupni podaci.  U rubrici Šta plaćamo iz državnog budžeta jedna od kategorija je Renta. Ona obuhvata tri potkategorije – Zakup objekata, Zakup opreme i Zakup zemljišta.

Pod Zakupom objekata uračunata su izdvajanja iz budžeta koja se odnose na: Subvencije za proizvodnju i pružanje usluga, Zakup objekata, Zakup zgrada i poslovnog prostora, Zakup skladišnog prostora i Zakup ostalog prostora. Sve te stavke od 2011. do danas su nas koštale preko 191 milion eura.

Rekordne su bile godine DPS vlada – 2011. je za Zakup objekata iz budžeta plaćeno čak 45,4 miliona, sljedeće godine za te svrhe je otišlo 25,8 miliona. Nakon toga, za zakup objekata se u prosjeku po godinama troši od sedam do osam miliona, da bi se 2018. taj izdatak povećao na preko 10 miliona. Od 2020. do do 2023, dolaskom nove vlasti, povećava se na preko 11 miliona, da bi se prošle godine popeo na 13,5 miliona eura.

Plaćanje rente iz državnog budžeta, u drugoj stavci navodi Zakup opreme. Pod ovim se pored opreme, podrazumijeva i zakup kancelarijske, računarske i ostale opreme. Od 2013. do kraja protekle godine za opremu je iz budžeta plaćeno 3,7 miliona eura.

Najmanje novca dato je za treću stavku Zakup zemljišta – od 2013. do danas – 178.752 eura.

Najviše novca iz budžeta za zakup u posljednjih 14 godina platilo je Ministarstvo vanjskih poslova, preko 50 miliona eura. I taj trošak se može računati u opravdan jer su zakupi u inostranstvu za ambasade i konzulate skupi. Međutim da se i tu ne štedi govori informacija s kraja  prošle godine koja je navedena u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) o reviziji završnog računa budžeta za 2024. U izvještaju piše da iako je Ambasadi Crne Gore u Beogradu data na korišćenje, bez naknade, vila u naselju Savski venac, diplomatsko-konzularno predstavništvo se i dalje nalazi u zakupljenom poslovnom prostoru za koji se na mjesečnom nivou izdvaja više od 6.000 eura mjesečno. .

Nakon Ministarstva vanjskih poslova, najviše novca za zakup izdvojilo je Ministarstvo ekonomije – 45,5 miliona. Slijedi Uprava za katastar i državnu imovinu preko 20 miliona, Uprava za imovinu 18,6 miliona, Ministartsvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 17,8 miliona…

Prema sajtu Moj novac, najviše novca za zakup je otišlo Crnogorskoj komercijalnoj banci 69,8 miliona, EPCG preko 16 miliona, Prvoj banci , čiji je vlasnik Đukanovićev brat – Aco, 15,5 miliona, zatim Nikšić Guard Security 10,9 miliona…

Zanimljivo je da je sjedište firme za zaštitu promet, obejzbjeđenje i druge usluge Nikšić Guard Security u Budvi. Vlasnik ove firme Darko Perović je optužen u postupku koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i više osoba i pravnih lica zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja. Perović je izjavio je da je imao firmu koja se bavila poslovima obezbjeđenja mnogo prije nego što je Jovanić izabran za predsjednika Privrednog suda. Potvrdio je da je u kumovskoj vezi sa njim , ali i da uprkos toj činjenici nikada nijesu razgovarali o poslovima obezbjeđenja u stečajnim postupcima.

Pored banaka i EPCG, na listi privatnih firmi koje iz budžeta naplaćuju zakup objekta su Savana Commercial Retail – 1,9 miliona, pomenuti Pro House 1,5 miliona, Simsic Montmilk 1,3 miliona, Bemaks 1,2 miliona, Normal Company 785 hiljada… Država plaća zakup i Demokratskoj partiji socijalista – 275 hiljada, kao i firmi sina bivšeg predsjednika Đukanovića BB Solar – 131 hiljada, kao i Srpskoj kući 123 hiljade.

Tokom prošle godine Agencija za duvan preselila se u Bemaksovu zgradu u Siti kvartu. Ima simbolike.

 

Registar državne imovine

Monitor je uputio pitanja o zakupu objekata za potrebe državnih institucija Upravi za državnu imovinu, na čijem čelu je Koča Đurišić, ali odgovore nijesmo dobili do izlaska ovog broja u štampu.

Stručnjaci odavno upozoravaju da država ne zna sa kakvim prostorima raspolaže, u kakvom su stanju i kolike vrijednosti. Ne zna se ni na koji način se državne nekretnine mogu valorizovati, prodati ili privesti namjeni za rad državnih organa. Poznato je da država preko poslovnih prostora prebija dug brojnih firmi koje su poreski dužnici.

Registar državne imovine trebalo je da bude u funkciji do ljeta 2010. godine. Sačinjen je tek u maju 2023. godine, kada je završen popis zemljišta i objekata u vlasništvu Crne Gore i formirana elektronska baza.

U Registru nepokretnosti državne imovine, koji je objavljen od strane Uprave na portalu E-katastar, podaci su o 416.912 nepokretnosti u državnom vlasništvu na dan 17.02.2023. godine, navodi se u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI).

U izvještaju DRI iz 2023. navodi se da popisana državna imovina ne sadrži i informacije o tome kolika je njena vrijednost. Kao i da je Uprava za katastar i državnu imovinu u postupku kompletiranja registra imovine potrošačkih jedinica na centralnom nivou u najvećem obimu koristila podatke o nepokretnostima koji su već bili evidentirani u Katastru nepokretnosti. Odnosno, Uprava za katastar je izvršila obilazak 6.347 nepokretnosti ili samo 1,5 odsto nepokretnosti koje su bile evidentirane u dostavljenoj bazi podataka.

Zbog toga je DRI ocijenila da postupak uspostavljanja i upravljanja Registrom nepokretnosti državne imovine još uvijek nije u dovoljnoj mjeri uspješan.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo