Univerzalnom depeesovom kadru Obradu Stanišiću uvažavanje činjenica nije baš jača strana. Pored ustaljenih bajkovitih hvalospjeva svom vođi Đukanoviću i prilikama u Crnoj Gori, na što je javnost odavno oguglala, Stanišić umije, kad pratijski interes nalaže, da vidi i čuje i ono što lako demantuju živi svjedoci.
Prije nekoliko dana kao predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu tvrdio je da je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) u prošloj godini radila u skladu sa Zakonom o ANB-u i odgovorila na sve bezbjednosne izazove u prošloj godini. To, kako je rekao, svjedoči Izvještaj generalnog inspektora ANB-a koji je iz opozicionih redova došao na tu funkciju kada je formirana tzv. Vlada izbornog povjerenja.
,,Generalni zaključak da je ANB u 2016. godini radila ili nije radila u skladu sa zakonom nikad nijesam saopštio ni usmeno ni u pisanoj formi”, kazao je za Monitor Gojko Pejović, koji je u ime opozicije bio taj generalni inspektor na kojeg se pozvao Stanišić.
Funkciju generalnog inspektora ANB-a sa ograničenim ovlašćenjem Pejović je obavljao svega četiri mjeseca – od 30. juna 2016. do 29. oktobra 2016. godine, kada je razriješen dužnosti.
,,Formalno-pravno poštovanje pojedinih pravilnika i procedura u radu bilo kojeg organa ili pojedinca, pa i ANB-a, samo po sebi nije dovoljno da bi se izveo objektivan zaključak da je nečiji rad opravdan i zakonit. Zaključci Odbora, posebno ovaj koji govori o zakonitosti u radu, neodoljivo su me podsjetili na nekadašnje zaključke Savjeta za zaštitu ustavog poretka Republike Crne Gore nakon kontrole SDB-a. Samo od tada je prošlo 30 godina i tada se nijesmo budili svako jutro sa eksplozijom ispod nekog vozila kao sada”, kaže Pejović.
On podsjeća da je Zakon o ANB donesen 2005. godine, ali bez potrebnih podzakonskih akata i pravilnika koji definišu način rada i preciziraju ovlašćenja generalnog inspektora ANB-a.
,,Time je generalni inspektor onemogućen da radi zakonito, profesionalno i efikasno. Zato je logično pitanje o kakvoj se onda kontroli radi. Nemam namjeru da se posebno bavim razlozima koji su motivisali Obrada Stanišića da mene pomene komentarišući Izvještaj direktora ANB za 2016. godinu, a da ne pomene aktuelnog generalnog inspektora čiji je izvještaj i sastavni dio izvještaja usvajanog na Odboru, što dovoljno govori koliko ozbiljno doživljava tu funkciju. I laiku se nameće utisak da je Stanišić svjestan nepovjerenja koje građani opravdano imaju u rad organa bezbjednosti. Zato je pokušao jeftinom političkom manipulacijom da bar da neku težinu zaključcima Odbora”, kaže Pejović.
U Staniševićevom slučaju ona slavna filozofska maksima glasi: Izmišljam, dakle postojim.
Možda Stanišiću i ne treba zamjeriti što je izjavio to što je izjavio, jer je od sredine devedesetih, kada je kao nastavnik srpskohrvatskog jezika u Loparama (BiH) stigao u Mojkovac, izmijenjao brojna partijska zaduženja pa prosto još nije stigao da savlada i lekcije o odbrani i bezbjednosti.
Povratkom u rodni Mojkovac jedno vrijeme radio je kao prosvjetni inspektor a nakon AB revolucije pliva u političkim vodama. Prvo kao predsjednik Skupštine opštine kada je naslijedio Duška Markovića. Dvije godine kasnije za Markovićem je stigao u Podgoricu. Poslije decenije provedene u ministarstvima inostranih poslova i za zaštitu životne sredine i uređenja prostora, karijeru nastavlja u DPS-u, u kojem je odmah zapažen kao bespogovorno lojalan lideru. Kako tada tako i danas.
Kao poslanik zapamćen je po oponašanju Mila Đukanovića. Pogotovo kad je trebalo napasti kolege iz opozicije.
A i fizički na njih nasrnuti. Kao što je to učinio krajem 2014. godine u skupštinskoj sali. Tada je poslanika Socijalističke narodne partije Velizara Kaluđerovića, tokom rasprave o slanju crnogorskih vojnika u misiju u Avganistanu, uličarski vrijeđao. Kada mu je Kaluđerović rekao da prestane da dobacuje, Stanišić mu je uzvratio: ,,Ustani, splačino jedna”. Fizički obračun između njih spriječili su ostali poslanici.
A imao je od koga da nauči kako se vrijeđaju opozicioni poslanici. Njegov šef je nešto ranije nazvao poslanika Dritana Abazovića – bitangom! Uz to, Stanišić je shvatio da se satanizovanjem opozicije napreduje u stranci, pa se tom gimnastikom bavi kad mu se god ukaže prilika.
U ljeto 2013. godine optužio je poslanika Demokratskog fronta Koču Pavlovića da je kao predsjednik Anketnog odbora za rasvjetljavanje afere Snimak zloupotrijebio položaj i pečat tog odbora.
,,Mada je i prvi put zloupotrijebio svoj položaj kada je, bez znanja ostalih članova Anketnog odbora, poslao zahtjev za dostavljanje informacija na preko 500 adresa, Pavlović drsko nastavlja da radi upravo ono za što uporno pokušava da optuži DPS – bez bilo čije saglasnosti koristi ime i pečat Anketnog odbora, tražeći informacije na koje, prema zakonu, nema pravo”, izdeklamovao je Stanišić.
Pavlović je na to odgovorio da je Stanišić, njegov kolega iz Anketnog odbora, opet neozbiljan i neinformisan: ,,Da je elementarno ozbiljan, poslanik Stanišić bi u Arhivi Skupštine pogledao i vidio da sam dostavio 105 zahtjeva za dostavljanje informacija, a ne 500 kako on tvrdi”.
Stanišić je tada tvrdio da je afera Snimak konstruisana bez osnova. Legendarna je i njegova izjava povodom te afere ,,Partija kojoj pripadam nikad nije donijela odluke koje se kose sa zakonima”.
I kad smo kod afere Snimak najnovija vijest glasi: pravosnažno osuđeni u aferi Snimak Joka Đačić i Sead Vesnić i dalje su na rukovodećim pozicijama u opštini Pljevlja! Svoje i Stanišićeve partijske drugove iz DPS-a štiti gradonačelnik Mirko Đačić, koji je nedavno nepravosnažno osuđen zbog toga što je prijetio ubistvom svom partijskom drugu Žarku Vukoviću.
Kada je krajem februara ove godine Dritan Abazović kazao da je Milo Đukanović, iako više nije premijer, osoba od koje u Crnoj Gori i dalje sve zavisi, koja sve pokreće ili sve zaustavlja, Stanišić je reagovao biranim riječima. ,,To su potpune nebuloze. Ti, koji hoće da zarobe Crnu Goru i da zarobe sve institucije u državi Crnoj Gori, imputiraju to DPS-u i predsjedniku Đukanoviću. To mogu samo oni kojima niti je stalo do demokratije niti do države Crne Gore. I koji ne priznaju ni Vladu ni Skupštinu, ni tužilaštvo, ni sudove. Na bilo koju instituciju sistema Demokratska partija socijalista nema uticaja, niti ima namjeru”.
Obratite pažnju na njegovu tvrdnju iz posljednje rečenice. Uzgred, Stanišić se, kažu upućeni, više boji Đukanovića nego što su se svojevremeno u njegovom zavičaju plašili pomračenja Sunca.
Stanišić je pokazao da nema respekta ni prema damama kada po svaku cijenu treba braniti partijske drugove. Prije dvije godine, za vrijeme rasprave na Odboru za antikorupciju o tajnom računu Svetozara Marovića u švajcarskoj filijali HSBC, žestoko se obrušio na Vanju Ćalović, direktoricu MANS-a.
Kao zamjenik predsjednika Odbora Stanišić je Vanju Ćalović, koja je prisustvovala sjednici, optužio da manipuliše netačnim podacima i da njena NVO pokušava da to skupštinsko tijelo pretvori u svoju ekspozituru. Začinio je tvrdnjom da se u dopisu te organizacije, u dijelu koji se odnosi na slučaj Marović, radi o insinuacijama i podmetanju.
Šta li Stanišić danas misli o Maroviću?
Krajem januara ove godine, Stanišić se kao predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu hvalio da je ,,bezbjednosna situacija u Crnoj Gori stabilna” i da je ,,država Crna Gora odlučna i dovoljno jaka da se suprotstavi kriminalcima i privede ih pravdi”.
Možda stvarno opozicija izmišlja učestala ubistva, eksplozije, organizovani kriminal, korupciju…
Za svoj trud, prema podacima iz njegovog imovinskog kartona, Stanišić mjesečno prima 2.000 eura. Ima stan, vikendicu, livadu, pašnjak… Mnogi mu sa društvenih mreža preporučuju da pričuva livade i pašnjake. Zlu ne trebalo.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice