Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ KINO BAŠTA U ULCINJU: Izgubljeni milioni

Objavljeno prije

na

Sredinom januara ove godine potpredsjednik opštine Ulcinj Safet Beci uputio je javni apel da se hitno formira komisija koja bi, u što kraćem roku, utvrdila činjenice i radnje opštinskih organa i Javnog preduzeća Centar za kulturu u slučaju Kino bašta i sa time upoznala javnost. Predložio je takođe da se ovo pitanje aktuelizuje i u lokalnom parlamentu.

„Kao potpredsjednik Opštine ne mogu nijemo, zatvorenih očiju i pognute glave da posmatram kako se stvari odvijaju. Stoga pozivam sve kolege, ali i građane, da zajednički uložimo napore kako bi odbranili javni interes i opštinsku imovinu od neodgovornih pojedinaca ili direktora, kao i promijenimo dosadašnju praksu da zarad ličnog ili partijskog interesa ne preduzimamo radnje u opštem interesu”, rekao je on.

Becija nije imao ko da čuje. Posljedice su ubrzo svima postale jasne. Jer, već je tada bilo jasno da je imovina u srcu Pristana, vrijedna preko milion eura, nepovratno izgubljena za opštinu Ulcinj štetnim činjenjem i nečinjenjem upravo njenih organa i institucija koje je ona osnovala.

Naime, punih 11 sezona, od 2005. godine, bivša Kino bašta, kako se navodi u presudi Vrhovnog suda, „se izdaje kao privremena lokacija za ugostiteljske djelatnosti i na njoj nema trajnih objekata”. Ili kako stoji u prvom ugovoru od 31. marta 2005. godine, Centar za kulturu je zaključio ugovor o izdavanju u zakup tog prostora „radi obavljanja estradno-koncertne i ugostiteljske djelatnosti!?”.

Zbog tog razloga, godinu dana kasnije, nasljednici porodice nekadašnjeg poznatog brodovlasnika i bankara Lala Zubera, kojima je ta parcela oduzeta prije šest decenija, podnijeli su Komisiji za povraćaj i obeštećenje u Baru zahtjev za povraćaj.

Spor je ušao u pravne okvire, ali je JP Centar za kulturu nastavio staru praksu. Krenule su i afere. Još početkom 2012. godine lokalna vlast je od strane suda upozorena da objekat Kino bašte treba da oslobodi od inventara, te da se zakupcu, zabranjuje da izvodi radove na tom objektu.

Tadašnji i sadašnji direktor Centra za kulturu Nailj Draga, visoki funkcioner Nove demokratske snage – Forca, je potvrdio medijima da postoji presuda i da je, kako je kazao, tu stvar čista”. „Bivši zakupac mora napustiti objekat i to će se sprovesti”, rekao je on.

Ali, iako je sve bilo čisto, sudska odluka nije sprovedena, već je istom zakupcu Vedatu Ljamoviću iz Ulcinja, ponovo izdata Kino bašta, đe je on držao noćni klub Fama! Komisiji za povraćaj i obeštećenje nije ništa preostalo nego da krajem 2013. godine usvoji zahtjev nasljednika Zubera.

Upravo su u tom periodu iz Sindikata Centra za kulturu javno optužili poslovodstvo svoje kuće za nezakonitosti u poslovanju. Naveli su da je objekat na Pristanu te sezone, 2013, izdat za devet hiljada, iako je, kako su istakli, postojala i ponuda od 22 hiljade eura.

Na reakciju državnih organa nije se dugo čekalo. Policija je Osnovnom državnom tužiocu u Ulcinju krajem februara naredne godine podnijela krivičnu prijavu protiv direktora Drage zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo „zloupotreba službenog položaja”. „Osnovano se sumnja da je Draga protivzakonito izdavao Kino salu, koja se nalazi na Maloj plaži, Vedatu Ljamoviću, ne uvažavajući zahtjev za zakup Almira Alovića, čime je Javnom preduzeću nanio štetu od 11 hiljada eura”, navodi se u prijavi i ukazuje da je ,,na sjednici Upravnog odbora tog Javnog preduzeća odlučeno da se prostor na Pristanu da u zakup Ljamoviću na period od 01. jula do 30. oktobra 2013, iako on nije podnio zahtjev za zakup Kino bašte u vrijeme odlučivanja, već je to učinio nekoliko dana kasnije.”

“U tu lokaciju sam uložio 200 hiljada eura, pa je bilo logično da je meni izdaju”, rekao je Ljamović dodajući da je u cijeli slučaj prste umiješala politika.

Iz godine u godinu, prilikom usvajanja izvještaja o radu JP Centar za kulturu u lokalnom parlamentu odbornici opozicije su ukazivali da se taj objekat mora privesti namjeni. Redovno je odgovor iz te institucije bio da se čeka planska dokumentacija i da se planira da Kino bašta postane Ljetnja pozornica.

No, i nakon donošenja Detaljnog-urbanističkog plana za Pristan, Ljetnja bašta se opet izdavala, pa čak i ove godine! Naime, Vrhovni sud Crne Gore donio je 9. aprila konačnu presudu u ovom slučaju, a poslovodstvo JP Centar za kulturu objavilo je sredinom maja javni poziv za davanje pod zakup tri objekta, među kojima je bila i Kino bašta!

„Neki opštinski funkcioneri su, zbog ličnih interesa, učinili sve da Opština izgubi taj spor. Imali su i sugestije sudova da to ne rade. Neko će zbog toga morati da odgovara”, kaže lider opozicione Demokratske unije Albanaca Mehmed Zenka.

I predsjednik opštine Fatmir Đeka smatra da svako mora da snosi odgovornost zbog onoga što je radio ili nije radio da se vrijedno zemljište privede namjeni.

A, već je gotovo izvjesno da će uz 676 kvadrata koji su vraćeni nasljednicima Lala Zubera, biti vraćeno još oko dvije hiljade kvadrata, na istom prostoru, po istoj osnovi, porodici Milošević. To znači da će opština Ulcinj ostati bez imovine vrijedne oko šest miliona eura, na najljepšem dijelu svoje teritorije! Približno toliki je i njen godišnji budžet.

A samo prošle godine opština je zbog izgubljenih sudskih sporova morala da plati oko 1,3 miliona eura. Ta praksa se nastavlja i ove godine.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo