Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ IGORA RADEVIĆA: Tužio direktora beranskog katastra zbog diskriminacije

Objavljeno prije

na

„Srbin sam po nacionalnosti, pravoslavne vjere. Pripadam Srpskoj pravoslavnoj crkvi i nijesam član nijedne političke partije. Završio sam Pravni fakultet u Podgorici i položio pravosudni ispit. U ovoj zemlji sam rođen, odrastao, školovao se i stečeno znanje i cijelog sebe želio da ugradim u opštu dobrobit i ljubav prema ovoj zemlji”, tako tridesettrogodišnji pravnik iz Berana Igor Radević piše državnim zvnaničnicima.

Ovaj mladi čovjek bez lažnog patriotizma priča da kada igra reprezentacija Crne Gore, zdušno navija za nju.

„Nijednim svojim gestom na poslu, nikada nisam ugrozio ničije pravo na nacionalnu pripadnost, niti vjersko ubjeđenje, niti sam ikada na poslu govorio o svojoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti”, kaže on.

Kao doskorašnji radnik beranskog katastra, Radević je ovih dana, nakon što je dobio otkaz, prinuđen da podnese krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu protiv načelnika Uprave za nekretnine PJ Berane Velibora Marjanovića, tereteći ga za, kako tvrdi, progon „na osnovu razlike u nacionalnosti i etičkom porijeklu”.

Njemu, naime, nije produžen Ugovor o djelu u ovoj državnoj instituciji u kojoj je kao pravnik, stručni konsulatant i predsjednik Komisije za izlaganje javnih podataka, radio preko tri godine, a on smatra da je tome „kumovao” lično načelnik Marjanović.

„Načelnik je od prvog dana dolaska na tu dužnost počeo da vrši progon i iskazuje netrpeljivost prema meni, kada je ušao u moju kancelariju i zahtijevao da je napustim zajedno sa ostalim članovima Komisije”, tvrdi Radević.

Prema njegovim riječima „vrhunac neprimjerenog, neprofesionalnog i nasilnog ponašanja” dogodio se u oktobru 2017. godine kada ga je Marjanović pitao čija je zastavica koja je bila u kancelariji na stolu „i koje države je ta zastava”.

„Odgovorio sam mu da sam zastavicu tu zatekao, ali da je sramota da on kao intelektualac ne zna da je to zastavica Knjaževine Crne Gore, koja je zakonom zaštićena. On je očigledno mislio da je to nekakva crkvena srpska zastava. Ipak je uklonio iz kancelarije. Ovaj postupak predstavlja ispoljavanje nacionalne i vjerske netrpeljivosti”, napisao je Radević u prijavi.

On tvrdi i da ga je načelnik maltretirao po osnovu njegovom Ustavom garantovanog prava na upotrebu ćiriličnog pisma.

„Koristim i latinično i ćirilično pismo. Kada sam mu dao pet rješenja na ćirilici, on mi je vratio i tražio da ih prekucam na latinici”, navodi Radević.

On ponašanje načelnika Marjanovića karakteriše kao „flagrantno kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom Crne Gore, nizom drugih podzakonskih akata, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama, kao i drugim opšteprihvaćenim međunarodnim dokumentima koji regulišu oblast ljudskih prava i sloboda, a čiji je Crna Gora potpisnik”.

„Kako se radi o sistematskom kontinuiranom progonu prema meni, od strane Marjanovića, zasnovanog na nacionalnoj i vjerskoj netrpeljivosti, te ličnom antagonizmu, iživljavanju i samovolji dotičnog, uz zloupotrebu službenog položaja, podnosim prijavu zbog krivičnog djela rasna i druga diskriminacija iz člana 443, stav 4 u vezi stava 1 KZ Crne Gore”, navodi se u prijavu koju je Radević prošlog petka predao ODT Berane.

On objašnjava da je istog dana kada je predao krivičnu prijavu napisao pisma premijeru Dušku Markoviću, ministrima finansija i ljudskih i manjinskih prava Darku Radunoviću i Mehmetu Zenki, kao i ombudsmanu Šućku Bakoviću i Mreži za razvoj nevladinog sektora (MANS). Pismo iste sadržine uputio je i predsjedniku Opštine Berane Dragoslavu Šćekiću.

U tim pismima traži da mu se omogući zaštita elementarnih ljudskih prava i sloboda koji su mu ugroženi.

Radević tvrdi da je lično načelnik beranskog katastra poslao nadležnima u Podgorici zahtjev da mu se ne produži Ugovor o djelu.

„Devetog januara doslovce mi je rekao – od sjutra ne dolazi na posao. Ne želim da komentarišem njegove profesionalne sposobnosti, ali je žalosno da on mene, koji sam za tri godine pokazao na poslu koliko znam i umijem, na početku karijere sputava na ovaj način, i to samo i isključivo zbog nacionalnih i vjerskih opredjeljenja”, tvrdi Radević.

Radević, takođe, dodaje da se na ovaj, kako kaže, posljednji korak, odlučio nakon što su ranija pisma direktoru Uprave za nekretnine i sve njegove žalbe nižim instancama naišle na „ćutanje administracije”.

Načelnik beranskog katastra Velibor Marjanović tvrdi, sa druge strane, da uopšte ne zna koje je nacionalnosti i etičkog porijekla Igor Radević.

„Ne znam i ne interesuje me. Ja na poslu nikoga ne omalovažavam, pa ni njega. Vodim računa o svom ponašanju prema saradnicima. Te optužbe kod mene izazivaju samo prezir”, odgovara Marjanović.

On dodaje da kancelarija načelnika Područne jedinice, Uprave za nekretnine, predstavlja državnu imovinu, i da u njoj mogu da stoje samo obilježja i simboli koji su zakonom propisani, te da, uz svo uvažavanje istorijskih činjenica, zastavici Knjaževine Crne Gore, nije mjesto u kancelariji državnog organa.

„Rješenja koja potpisujem su pisana i latiničnim i ćiriličnim pismom. O tome postoje dokazi u predmetima. Rješenja na koja se poziva I. Radević, i koja sam vratio da se urede, sadržala su dosta grešaka, koje su se odnosile na to da je uvod pisan ćirilicom, dispozitiv latinicom, obrazloženje ćirilicom. Radević nije ovlašćeno službeno lice za vođenje upravnog postupka. Postupak vodi po mom ovlašćenju, a ovlašćeno lice za potpisivanje rješenja u tom slučaju sam ja. Valjda mogu, kao lice koje odgovara za zakonitost rješenja, da odbijem da ga potpišem i tražim da se ispravi”, navodi Marjanović.

On kaže i da je Komisija za izlaganje, čiji je predsjednik bio Igor Radević, prestala sa radom krajem oktobra 2017. godine, a da je na njegov zahtjev sa njim potpisan Ugovor o djelu, na vremenski period od dva mjeseca (01.11-31.12.2017.god).

„Krajem decembra 2017.god. obratio sam se zahtjevom direktoru Uprave da se imenovanom ne produžava ugovor o djelu. Na kolegijumu, koji je održan dana 09. 01. 2018. godine, saopštio sam Radeviću da mu je Ugovor o djelu istekao 31. 12. 2017. god, da nema potrebe za njegovim angažovanjem, te da od sjutra ne dolazi na posao. Iz navedenog se može utvrditi da su tvrdnje Igora Radevića proizvoljne i netačne i odbacujem ih sa gnušanjem”, kaže načelnik Marjanović.

Radević tvrdi da niko zdrave pameti ne bi mogao da povjeruje u priču o navodnom miješanju ćirilice i latinice u jednom, a ne u pet rješenja.

„Ja sam napisao preko dvije hiljade rješenja. Od toga oko hiljadu i devesto latiničnim pismom. Da li neko može povjerovati da sam u jednom, a ne u pet rješenja koja sam dao Marjanoviću, mogao pomiješati pisma. Smiješan je njegov izgovor. To ćemo, uostalom, dokazivati u tužilaštvu sa svjedocima. I nije tačno da samo on potpisuje rješenja, već sam i ja potpisnik kao obrađivač. Valjda ja ne bih dozvolio sebi takvu nepismenost i blamažu”, kaže otpušteni pravnik.

On tvrdi da ga je načelnik iz neznanja čak navodio da radi nezakonito, što je on odbijao.

„Odakle njemu pravo da me kao komesar poziva u kancelariju i da me isleđuje. Mene u krajnjem zastava ne interesuje, jer sam je tu zatekao. On je mene isleđivao samo na bazi ličnog antagonizma i nacionalne i vjerske natrpeljivosti”, tvrdi Radević.

Da stvari budu apsurdnije, Radeviću su, nakon što je dobio otkaz, odnosno što mu nije produžen ugovor o djelu, neposredno pred odlazak ovog teksta u štampu, stigle kako kaže, najbolje moguće karakteristike od direktora Uprave za nekretnine Dragana Kovačevića. Kome se ranije obraćao sa prigovorima o šikaniranju i koji je do sada ćutao.

„Toliko o mojoj nepismenosti i neznanju”, zaključuje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo