Penzioner iz Podgorice Čedomir Glodić, u ranim jutarnjim satima 21. maja 2010. godine, tokom privatne posjete Sarajevu, na ulici, doživio je infarkt. Poslije prijema u Hitnoj pomoći urgentno je prebačen u Klinički centar Univerziteta Sarajevo. Odmah je podvrgnut intervenciji, ugrađen mu je stent. Nakon pet dana doživio je kliničku smrt: pukom srećom, nakon reanimacije, preživio je. U Kliničkom centru ostao je do 4. juna. Od tada, evo – skoro četiri godine, Fond za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo zdravlja igraju ping-pong sa njegovim zahtjevom za refundiranje troškova liječenja u BiH.
Čak i za crnogorske institucionalne (ne)prilike, to je za ,,vjerovali ili ne”. Precizno: od 07. juna 2010. godine, kada je Glodić predao prvi zahtjev za refundaciju, pa do danas, nanizalo se 13 rješenja Fonda kojim se odbijaju zahtjevi za refundaciju troškova liječenja, kao i troškova transporta pacijenta na relaciji Sarajevo-Podgorica u iznosu od 8.743 eura. Dvanaest od 13 navedenih rješenja Fonda (na 13. se čeka izjašnjenje Ministarstva) Ministarstvo je poništilo i predmet vratilo na ponovni postupak. Ukupno: 25 rješenja! Predmet je dva puta stigao i do Upravnog suda.
Najsvježiji primjer. Rješenjem Ministarstva zdravlja od 06. 11. 2013. godine, poništeno je rješenje (jedanaesto po redu!) Fonda za zdravstveno osiguranje od 01. 08. 2013. godine, kojim je odbijen zahtjev Glodića za refundaciju troškova.
Obrazloženje Ministarstva: nalaz i mišljenje Fonda, na osnovu kojeg je donio odluku, nije mogao poslužiti kao valjani osnov za donošenje odluke.
Stoga je neophodno da se Prvostepena ljekarska komisija Fonda ponovo izjasni o osnovanosti zahtjeva žalioca da mu se prizna pravo na naknadu troškova, nakon čega će se u ponovnom postupku, uz uvažavanje primjedbi istaknutih u ovom rješenju, donijeti novo, na zakonu zasnovano rješenje.
Vraćeno je na ponovno odlučivanje. Ponovo je odlučeno: Fond, 22. 11. 2013. godine (broj: 8273/12) postupa po pomenutom rješenju Ministarstva zdravlja i opet, pozivajući se na Zakon o zdravstvenom osiguranju, pravilnike i Statut Fonda, odbija Glodićev zahtjev. Dvanaesti put.
Onda, u rješenju od 24. 01. 2014. godine (broj: 060-22/2014), Ministarstvo donosi rješenje kojim poništava narečenu odluku Fonda i predmet „vraća tom organu na ponovni postupak”. Takođe: dvanaesti put.
Pišu, između ostaloga: neophodno je da se Prvostepena ljekarska komisija ponovo izjasni o osnovanosti zahtjeva žalioca da mu se prizna pravo na refundaciju sredstava, budući da u nalazu i mišljenju nije navedeno da li je imenovani liječen kao hitan slučaj ili ne, kako je to i bilo naloženo ranijim rješenjem ministarstva, kao i što ista Komisija nije na jasan način objasnila zašto odbija zahtjev žalioca…
Fond je dobio najnovije rješenje Ministarstva, primio k znanju sve navedeno, pa, prije nekoliko dana, postupajući po rješenju Ministarstva, ponovo odbio zahtjev Čedomira Glodića. Trinaesti put! Sada se čeka odluka Ministarstva. Trinaesta.
Kada se pogleda u dokumenta, u koja je Monitor imao uvid, znakovito je: uvijek skoro ista priča, sa potpisom istih ljudi – odbijajuća rješenja Fonda, njih 13, potpisuje načelnica područne jedinice Podgorica Vjera Medojević (prvi čovjek Fonda je Kenan Hrapović), dok ih poništava Ministarstvo, sa potpisima Gordane Nikolić i, naravno, ministra Miodraga Radunovića. Ukrug: Medojević – Nikolić i Radunović, 25 puta.
Čedomir Glodić, za Monitor hipotetički pita – možda su Fond, Ministarstvo i Upravni sud u pravu, ali zašto se stalno pravno pobijaju? Nastavlja: ,,Zašto je potrebno ovaj slučaj odugovlačiti skoro četiri godine? Odgovor vidim samo u tome da slučaj treba odugovlačiti do moje smrti. Vjerujte, čini mi se da bi mi lakše bilo kada bi neko ko smatra da je nadležan, donio odluku, bez prava žalbe, da nemam pravo na nadoknadu koju tražim.”
Ipak, dodaje Glodić, duboko je ubijeđen da ima pravo na ono što traži: moralno i pravno. ,,Moralno: sva zdravstvena načela, a iz njih proizašle zakonske norme podređene su pacijentu. Pravno je uočljivo: strana koja osporava moj zahtjev stalno se poziva na one zakonske norme koje njoj odgovaraju, primjenjujući pravilo: ako nešto nijesi uzeo (oteo) odmah i ne sleduje te.”
No, navedene institucije ne igraju ping-pong sa svakim. Recimo ne sa predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom. Naprotiv: kada je ona u pitanju, i zakoni se krše. Pisali smo o tome prošlog septembra (Medenica ispravila leđa preko naše grbače; broj 1196): Medenica se prije nešto više od godinu podvrgla hirurškoj intervenciji zbog diskus hernije, u Švajcarskoj, o trošku crnogorskih građana, iako na to nije imala pravo, jer nije ispoštovala predviđene procedure! To joj je omogućilo Ministarstvo Miodraga Radunovića.
Zabilježili smo tada, bez demantija: Medeničina operacija u Švajcarskoj poreske obveznike koštala je, prema podacima do kojih je došao Monitor, oko 28.000 eura, dok se ta vrsta, najčešće rutinske intervencije, uspješno obavlja u Crnoj Gori, ali i Srbiji, po desetostruko nižoj cijeni!
Procedura za liječenje u inostranstvu je standardna: konzilijum ljekara daje predlog za liječenje u inostranstvu, zatim komisija Fonda zdravstva razmatra predlog, pa, potom, donosi rješenje kojim se odobrava ili ne odobrava liječenje u inostranstvu, što podrazumijeva i pokrivanje troškova liječenja.
Predsjednica Vrhovnog suda, pisali smo, zaobišla je svu navedenu proceduru i, po sopstvenoj inicijativi, obavila operaciju u Švajcarskoj, da bi se tek nakon završene hirurške intervencije obratila Fondu zdravstva za nadoknadu troškova liječenja.
Rješavajući po zahtjevu, Fond je, kao prvostepeni organ, donio rješenje kojim je odbio njen zahtjev. No, iako je drastično prekršila proceduru, nezadovoljna odlukom Fonda, Medenica se obratila Komisiji Ministarstva zdravlja kao drugostepenom organu. Ministarstvo poništava odluku Fonda i donosi rješenje kojim mu nalaže da predsjednici Vrhovnog suda isplati sve troškove boravka i liječenja u Švajcarskoj. Fond postupa po naređenju, i isplaćuje novac.
Bilans: Medenica se – nezakonito, o trošku građana i po desetostruko većoj cijeni – zbog diskus hernije operiše u Švajcarskoj, dok sa penzionerom Čedomirom Glodićem, koji je bio klinički mrtav, institucije – Fond i Ministarstvo – četiri godine igraju ping-pong.
Crnogorska pravda i crnogorsko zdravstvo.
Marko MILAČIĆ