Još jedan projekat Duška Kneževića, crnogorskog tajkuna, srušio se kao kula od karata. A na svjetlo dana isplivali dugovi koje je Knežević gurao ispod crvenog tepiha, pokušavajući u javnosti da zadrži sliku uspješnog biznismena prekookenaskih gabarita.
Televizija Atlas, iza koje stoje dvije Kneževićeve kompanije – Atlas grupa i Atlas invest, uvedena je u stečaj. Ispostavilo se da su dugovanja televizije poprilična. Ukupan dug RTV Atlas nakon uvođenja stečaja iznosi oko tri miliona eura od čega se radnicima duguje 800.000 eura, utvrđeno je na prvom ročištu u Privrednom sudu.
Kako je sopštio stečajni upravnik, radnicima se duguju plate od maja 2016. godine. Osim radnika najveći povjerioci RTV Atlas su upravo Kneževićeva Atlas grupa sa 1.227.000 eura i Poreska uprava kojoj televizija duguje 882.000 eura. Radnici će tražiti, saopštili su, da se ispita kako je otuđena imovina televizije, budući da je stečajni upravnik izjavio da RTV Atlas nema imovine i da su potraživanja gotovo nenaplativa.
Kneževiću, u javnosti poznatom kao „Milovom tajkunu”, već neko vrijeme ne ide baš kao u američkom filmu, kako je volio da prikaže sebe i svoje kompanije. Bivši američki predsjednik Bil Klinton je prije više godina Kneževiću uručio „sertifikat” za projekat ,,privatno-javnog partnerstva u Meljinama”. Zvučalo je holivudski, a završilo se kao domaći film: dugovi, nepoštovanje privatizacionog ugovora, koji je vlast, iako je sve tolerisala gotovo deceniju, naprasno odlučila da raskine prošle godine, što se tumačilo gubitkom Kneževićevog dotadašnjeg statusa omiljenog Đukanovićevog tajkuna.
Jedan od razloga za raskid ugovora bio je taj što je Atlas grupa od predviđenih 119 miliona u kompleks bolnice investirala samo tri. Takođe, iako to nije bilo dozvoljeno privatizacionim ugovorom, Knežević je imovinu bolnice založio za milionske kredite.
„Zbog finasijskih problema i nebrige vlasnika, odnosno neispunjavanja ugovorom propisanih obaveza, danas je ugrožen opstanak Bolnice u Meljinama”, kazao je u julu prošle godine tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, koji je inače bio direktor bolnice u okviru Atlas grupe pet godina. ,,Atlas grupa je najvjerovatnije kupila 50 hiljada kvadrata na pjeni od mora sa mogućnošću da gradi hotele i apartmane i najvjerovatnije računala da će finasijski benefiti od ovih drugih sadržaja biti toliko dohodovni da se trošak funkcionisanja Bolnice ne bi doveo u pitanje. Obzirom da nisu ništa u to uložili, sam ugovor ne može napraviti očuvanje Bolnice”, nastavio je ministar. Atlas grupa je tada najavila tužbu Vladi zbog raskida ugovora. Oni su Ministartsvo zdravlja i bivši menadžment bolnice optužili za probleme u poslovanju.
Vlasnik Atlas grupe nije više u milosti gospodara, kažu zli jezici. Da su veze sa politikom presudne za biznis na brdovitom Balkanu, nije sporio ni sam Knežević. „Vlast i biznis su međuzavisni partneri čiji odnosi bitno određuju prosperitet jednog društva. Moji odnosi sa vlašću su uvijek korektni i profesionalni”, kazao je u intervjuu Vijestima u januaru ove godine, uz napomenu da je imao značajnu političku podršku.
„U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je neposredno prije nego što mu je još jedna kompanija pošla u stečaj.
A nije da mu fali kompanija. Poslovno carstvo Kneževića, bar kada je riječ o broju firmi i poslova koje kontroliše, pozamašno je. Prema evidenciji Privrednog suda, Knežević se vodi kao osnivač pet kompanija – Atlas grupa, Atlas invest, Atlas Fin, Univerzitet Mediteran i Jadranski sajam Budva.
On, međutim, preko tih pet kompanija kontroliše preko 18 predzeća koja se bave različitim djelatnostima, od hotelijerstva do proizvodnje električne energije. Neka od njih su hoteli Princes u baru, Rekreaturs u Buvi, Mimoza u Herceg Novom, te Fabrika vode Lipovo, Gorica Park. Pojedine Kneževićeve kompanije, nerijetko su, međutim blokirane zbog dugovanja u posljednjih par godina.
Kao posao koji je Kneževića navodno konačno koštao blagonaklonosti bivšeg premijera, nerijetko se navodi izgradnja Atlas capital centra, sadašnje Capital plaze, impozantnog podgoričkog zdanja. U izgradnju Atlas centra Knežević je ušao skupa sa investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prštalo je od slikanja sa Đukanovićem na gradilištu sa kog se očekivalo uskoro da izraste jedna od najvrjednijih investicija kako su je predstavljali. No, posao se otegao, a Knežević na kraju, godinama kasnije, izguran iz kombinacije. I pored brojnih spekulacija da se način poslovanja Kneževića nije dopalo stranim investotorima, to nikada nije potvrđeno. Ambasadorka UAE u Crnoj Gori Hafsa Al Ulama to je i demantovala. „Dokaz da je sve u vrlo dobrim odnosima između partnera je i činjenica da je Altas banka otvorila svoj ogranak ovdje (Capital plaza) a sjedište će im biti u našem poslovnom tornju”, izjavila je. Ipak, da od tada Kneževiću ne ide sjajno, evidentno je. Kao i da ima sve manje fotografija sa bivšim premijerom Đukanovićem. Da Kneževićev brod tone komentarisalo se i nakon što ga je napustio Mihailo Banjević, do tada jedan od najvažnijih ljudi u njegovoj imperiji, a inače čovjek koji je vodio važne investicije i poslove u zemlji. Dok dobro ide. Mnogi su tada povukli paralelu sa urušavanjem još jedne imperije Đukanovićevog drugog bliskog tajkuna, Dragana Brkovića, čiji se pad, dugovi, stečaj u kompanijama i ostalo, poklopa takođe sa Banjevićevom ostavkom.
Kako god, dok su se Đukanoviću i Kneževiću putevi ukrštali vlasniku Atlas centra bolje je išlo. Najsvježija priča u kojoj su obojicu spominjali je afera Telekom, kada je američka Komisija za hartije od vrijednosti utvrdila da je mito od 7,3 miliona eura, prilikom privatizacije nekadašnje državne kompanije, pošao u ruke crnogorskih zvaničnika i „sestre jednog Vladinog funkcionera”, preko lažnih konsultantskih ugovora. Vijesti su objavile da se u dokumentima SEC Đukanovićevo ime navodi kao adresa na koju je mito poslat. A jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Tragovi do njega ipak postoje.
Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem.
Uz to Fiesta je dugo imala problematičan ugovor sa RTCG. Javni servis je godinama Fiesti isplaćivao sumu od 850.000 do milion eura za prenos satelitskog signala RTCG. Tokom 2010. godine Fiesta prekida emitovanje nakon što je tadašnji direktior RTCG Branko Vojičić utvrdio da je Fiesta omogućila emitovanje satelitskog signala privatnoj Atlas televiziji Duška Kneževića.
Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta. Takođe, poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.
„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić.
Iako je više puta sa različitih adresa zahtjevano da tužilaštvo ispita taj posao, to se nije desilo. Izgleda da Kneževićeve veze s vrhom, iako labavije nego prije, nijesu baš potpuno pokidane. Vidjećemo hoće li se ispitati stečaj RTV Atlas kako traže radnici.
Možda se još pamti ona prva storija Kneževića i bivšeg premijera. Knežević, koji je tvrdio da je ,,prvi milion” zaradio uvozom robe široke potrošnje, imenovan je za predsjednika Atlas banke kad je osnovana u Beogradu daleke 1995. Banka je 2005. prodata grčkoj Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Kapital investu Mila Đukanovića. Tim kreditom Đukanović je, prema medijskim napisima, postao i zakoniti akcionar bratovljeve Prve banke.
Prvi milion, nije mala stvar.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
ANKETA4 sedmice