Dok iščekuje nastavak suđenja za šverc cigareta (22. decembar, Italija, Bari) – koje je nakon tri godine dugih preliminarnih saslušanja počelo februara 2013. godine – Dušanka Jeknić-Pešić, istaknuta figura sa optužnice o međunarodnoj organizovanoj kriminalnoj grupi, napreduje. Promovisana je za direktoricu Generalnog direktorata za ekonomsku diplomatiju (i kulturnu saradnju), pri Minsitarstvu vanjskih poslova. Namještenje je obavljeno tiho, tek se u imovinskom kartonu pojavila nova funkcija. Valjda se u dijelu ekonomije – dok je bila šefica trgovinske misije – dobro pokazala u Milanu, kao konekcija crnogorskih i italijanskih lica sa optužnice, bolje: Đukanovićeva osoba za vezu.
Jeknić-Pešić je do decembra 2014, bila član borda direktora Budvanske rivijere. Prije toga bila je i direktorica predstavništva Nacionalne turističke organizacije u Sloveniji. Još ranije, nakon što je naprasno nestala iz Milana (izbjegavši da se, jula 2003. godine, u svom stanu sretne sa istraživačima iz italijanske Direkcije za antimafiju, koji su sa te lokacije otišli punih ruku spornih nalaza: telefonski imenici, dokumenta, fotografije…), poslata je takođe u Ljubljanu, gdje je bila prva savjetnica ambasadora Branka Perovića.
Lejdi Keš – kako su je prozvali milanski trgovci, zbog gotovinskog plaćanja u najskupljim buticima – uspon je počela s proljeća 1997. godine. Tada u Milanu, i počinje njena rola u švercerskom (Đukanović i ekipa mu tepaju: tranzitnom) duvanskom poslu, koji je intezivno trajao od 1994. do 2001. godine. Đuzepe Šelzi, tužilac koji je pokrenuo istragu (2011. godine iz tužilaštva u Bariju odlazi u Generalno tužilaštvo, nasleđuje ga tužiteljka Eugenija Pontisulja, a nju, nedavno, tužilac Karmelo Riko) ostavio je iza sebe gomilu dokaznog materijala o ulozi Jeknić-Pešić u kriminogenom kartelu.
Šelzijeva optužnica (u kojoj su i Veselin Barović, Branko Vujošević, Branislav Mićunović; Miroslav Ivanišević u odvojenom postupku oslobođen optužbi; ime Mila Đukanovića, prvog na listi, arhivirano zbog imuniteta ) je poput scenarija za Kum. Jeknić-Pešić, na osnovu prisluškivanih razgovora, imala je kontakt sa gotovo svim akterima duvanskog posla. Pričala je sa: Đukanovićem, njegovim tjelohraniteljem Zoranom Jovanovićem, Duškom Markovićem, Acom Đukanovićem, Veselinom Barovićem…
Inspektori su 2003. godine, ustanovili da je imala kontakte i sa stranim faktorom. Telefonski je bila na vezi sa izvjesnim Klementeom Biondijem. Taj čovjek bio je na liniji sa Rencom Galfetijem (advokat) i mafijašem Frankom dela Toreom. Šelzi, između ostaloga, notira u optužnici da su Jeknić-Pešić, Dela Toro, Biondi i Galfeti do 3. aprila 2001. ,,uz saglasnost Mila Đukanovića” izmijenili dokaznu dokumentaciju protiv Dela Torea u namjeri da opravdaju više sumnjivih finansijskih transakcija.
Šelzi piše i da je Pešićeva povremeno uzimala veće sume novca od Dela Torea. Zapisuje i da je kao njegova klijentkinja dobila audi A4 za koji je Dela Tore platio 44,6 miliona lira (1997. godine). Živjela je luksuzno, čak i za italijanske prilike, a kamoli ovdašnje, tada pod sankcijama(!): odsijedala u predsjedničkom apartmanu luksuznog hotela Principe di Savoja…
Direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac za naš list kaže da njeno imenovanje na novu funkciju ne predstavlja posebno iznenađenje imajući u vidu apsolutni nedostatak smislenih kriterijuma za odabir kadra koji će predstavljati zemlju.
,,Još su svježa sjećanja na imenovanje bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše za ambasadora u Sloveniji, u momentu dok Specijalno tužilaštvo vodi istragu protiv njega zbog slučaja Carine i sumnje da je budžet Podgorice oštećen za blizu 11 miliona eura. Slična je situacija i sa bivšim ministrom zdravlja Miodragom Radunovićem koji je ‘iz ličnih razloga’ podnio ostavku nakon smrti jedne od beba koje su se inficirale u bjelopoljskoj bolnici, da bi se nedugo nakon toga obreo na poziciji savjetnika premijera.”
Milovac kaže da je to dio principa kojim se rukovode visoki državni funkcioneri – „Sve za fotelju, fotelju nizašta”. „Upravo je to održanje na pozicijama za mnoge od njih i suštinsko pitanje fizičke slobode, a tome najbolje mogu da svjedoči prvo premijer Đukanović, ali i njegovi prvi saradnici Marović, Branimir Gvozdenović, Vujica Lazović, Marković i njima slični koji se već godinama sumnjiče za teška krivična djela, a koji se na slobodi nalaze ne zbog nedostatka dokaza, već prije svega zbog ogromnog političkog uticaja na tužilaštvo i policiju koji im njihove državne i političke funkcije omogućavaju.”
S druge strane, premijer demonstrira da se lojalnih saradnika teško odriče, bez obzira na količinu prljavog veša. Tako, navodi Milovac, pored pomenutih, dobar primjer je i Veselin Veljović, uz koga se vezuju brojne afere, a koji je novu funkciju ponovo našao u bezbjednosnom sektoru.
„Takođe, i pored činjenice da se ministar Petar Ivanović sumnjiči da je bio u komunikaciji sa članovima kriminalne organizacije narko bosa Darka Šarića, premijer nije uradio bilo šta po tom pitanju kako bi otklonio sumnje da njegova Vlada ima i više nego aktivne veze sa organizovanim kriminalom”.
„Bilo bi zanimljivo pročitati obrazloženje Ministarstva za imenovanje Jeknić, kao i šta je to nju preporučilo na novu državnu funkciju, nakon svih kontraverzi. Nema sumnje da je Jeknićeve, kao svi pomenuti javni funkcioneri, novu šansu zaslužila zbog dosadašnjeg rada i načina na koji je obavljala svoju ulogu u sistemu kojim upravlja Đukanović. Nema dokaza da je to bilo u javnom interesu. Ono za što postoje dokazi jeste da Đukanović ovakvim ‘zapošljavanjem’ učvršćuje svoju poziciju, nastavljajući da zarobljava institucije koje bi trebalo da služe građanima, a ne lično njemu i ekipi poltrona i kriminalaca koji mu gravitiraju,”
kaže Milovac. Sudbina (ili: majka i supruga?) je čudo: i porodica Jeknić Pešić se obrela u diplomatiji. Kćerka Ksenija Popović, 2006. godine odlazi u Madrid kao prvi sekretar u ambasadi Srbije i Crne Gore, da bi nakon referenduma postala diplomata u Ministarstvu vanjskih poslova. Nakon toga zatičemo je na poziciji prvog sekretara u ambasadi u Rimu. Ksenijin otac, Petar Popović, trenutno je ambasador Crne Gore u Grčkoj. Što bi kazao jedan naš diplomata: impresivna dijalektika nepotizma.
Đukanovićeva oficirka veze ne brine. Na sve optužbe kaže da je „potpuno mirna”. Ko ne bi bio kada je u hladovini Vođe, koji kontroliše sve (institucije).
,,Ekonomska diplomatija” – korumpirana rasprodaja crnogorskih bogatstava
,,Sadašnje Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore nije ništa drugo nego kriminogena jazbina za kadrove i kadrovkinje koji su od Crne Gore napravili privatnu državu služeći interesima jednog čovjeka i jedne familije. Bez obzira na lažnu i lažljivu evropsku retoriku kojom obasipaju ‘partnere’ iz Brisela i Vašingtona, oni su svi zajedno saradnici u dugogodišnjem zločinačkom poduhvatu protiv demokratije, vladavine prava, ljudskih sloboda i socijalne pravde u Crnoj Gori”, kaže za Monitor profesor UCG Filip Kovačević.
,,Crnogorska diplomatija je vođena od strane onih kojima je na prvom mjestu bilo staranje za političko ‘zdravlje’ Mila Đukanovića, a tek onda za sve ostalo što se podrazumijeva pod javnim interesom crnogorskih građana i građanki. Posljedice takvih diplomatskih vratolomija su vrlo vidljive i iznutra i iz vani, pa kredibilni stručnjaci za međunarodne odnose javno opisuju Crnu Goru kao ‘mafijašku državu’.
Zbog toga uopšte ne iznenađuje informacija da izvjesna Dušanka Jeknić-Pešić, totalni anonimus u svijetu diplomatije, ali zato jedna od glavnih aktera međunarodnog kriminalnog poduhvata šverca cigareta, obavlja funkciju direktorice Direktorata za ekonomsku diplomatiju i kulturnu saradnju. Jer što je postojeća crnogorska ‘ekonomska diplomatija’ nego bezočno korumpirana rasprodaja crnogorskih prirodnih i privrednih bogatstava, a ‘kulturna saradnja’ papagajsko ponavljanje klišea iz NATO-vskih propagandnih pamfleta?”
Marko MILAČIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice