Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ DRAGANA SAMARDŽIĆA, NAČELNIKA GENERALŠTABA VOJSKE CRNE GORE: Admiral za rasprodaje

Objavljeno prije

na

Načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore admirala Dragana Samardžića mediji su ovih dana “pozvali na raport” zbog sitnice: službeni automobil koristi i vikendom i parkira ga na nedozvoljenim mjestima u Tivtu. No u admiralovoj profesionalnoj biografiji nalazi se mnogo ozbiljnijih stavki zbog kojih bi trebalo da izađe na raport javnosti.

Prije svega upitno je da li Samardžić legalno troši mandat načelnika Generalštaba VCG?

“Savjet za odbranu i bezbjednost dopušta da Samardžić već skoro godinu i po nelegalno obavlja dužnost, sa koje daje i logističku podršku Vladi u namjeri da rasproda preostale vrijedne vojne zemljišne komplekse”, objavile su Vijesti u maju.

Vijestima je više civilnih i vojnih pravnika potvrdilo da admiral Samardžić više od godinu nezakonito komanduje oružanim snagama Crne Gore. Oni smatraju da je Samardžiću petogodišnji mandat, predviđen Zakonom o Vojsci Crne Gore, istekao 6. februara 2014. godine i da se od tada protivzakonito nalazi na toj visokoj funkciji.

Samardžić je na poziciju prvog čovjeka VCG postavljen 6. februara 2008, kada je Savjet za odbranu o bezbjednost razriješio dužnosti dotadašnjeg načelnika generala Jovana Lakčevića.

“Profesionalno vojno lice može da obavlja istu komandnu dužnost najduže pet godina. Izuzetno, zbog potreba službe, trajanje dužnosti… može se produžiti do godinu dana”, piše u Zakonu o VCG.

Iz Ministarstva odbrane objasnili su da je “stanje legalno”.

Prema istom zakonu načelnik Generalštaba treba da se prvenstveno pitanjima vezanim za ustrojstvo, obuku, razvoj i opremanje vojske, te njenu operativnu upotrebu. Nijedan član ne propisuje njegovo angažovanje na prodaji državne imovine i izboru “strateških partnera” Vlade kojima će se prodati ili dati u zakup aktraktivne nekretnine. Samardžić to godinama radi. Time se bavio kao pomoćnik ministra odbrane (2006 – 2008), a potom i kao načelnik Generalštaba pošto ga je Vlada imenovala za člana Tenderske komisije za valorizaciju bivše vojne imovine, a od prije tri godine član je Tenderske komisije za turizam. Član je i Radnog tima Vlade za pregovore sa Oraskomom oko zakupa tvrđave Mamula.

Samardžić je završio jugoslovensku vojnu akademiju i sva komadno-štabna usavršavanja. U generala je promovisan odlukama donijetim u Beogradu za vrijeme SRJ. Filip Vujanović je 9. juna 2006. kontraadmirala Samardžića vanredno unaprijedio u viceadmirala.

Karijera mu je ispunjena vanrednim unapređenjima. Mediji su objavili da se Samardžić istakao kao oficir 18. mornaričke brigade raketnih čamaca i topovnjača Jugoslovenske narodne armije tokom borbenih dejstava u Hrvatskoj. Od ratne 1992, kada je nagrađen činom poručnika bojnog broda, unaprijedili su ga šest puta – od toga čak pet puta vanredno. Nakon referenduma, privremeno je skinuo uniformu i postao, kao civil, pomoćnik ministru odbrane Boru Vučiniću za materijalne resurse.

Uniformu je opet obukao kada je 2008. postavljen za vršioca dužnosti načelnika Generalštaba VCG. Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić bio je uzdržan prilikom glasanja za Samardžića zbog njegovog navodnog učestvovanja u ratnim operacijama početkom devedesetih u Hrvatskoj.

Komentarišući postavljenje Samardžića za načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Blagoje Grahovac, general u penziji, izjavio je za Radio Slobodna Evropa: “Ne bih o njemu mnogo komentarisao osim da od prvog dana pripada Ratnoj mornarici i psihološki, i politički i vojnički, a Ratna mornarica je nešto čega bi Crna Gora prvo trebala da se oslobodi jer iza nje su vrlo ružna iskustva, a to je sve ono što je danas ružno sjećanje na odnos između Crne Gore i Hrvatske… Ako je negdje lustracija potrebna to je kadar iz Ratne mornarice”.

Samardžić je od avgusta 2010. u Odboru direktora firme

Montenegro Difence Industry (MDI) iz Podgorice, koja je u stoprocentnom vlasništvu Vlade. Načelnik Generalštaba tako odlučuje koje će naoružanje i vojnu opremu VCG prodati, a istovremeno je u rukovodstvu firme koja tu robu liferuje. Školski primjer koruptivnog sukoba interesa. O tome je Monitor detaljno pisao.

Angažman u MDI nije jedina kontroverzna činjenica u karijeri aktuelnog načelnika Generalštaba.

Brodovi i naoružanje Ratne mornarice tokom Samardžićevog meteorskog napredovanja rasprodati su ili ruinirani. Samardžić je od 2006, kao zamjenik načelnika GŠ, a potom i kao načelnik, učestvovao u donošenju odluka o desetkovanju operativnih resursa VCG. Trinaest plovila prodato je za male pare. Raketna fregata i tri velike podmornice prodati su za svega milion eura. Slično se desilo i sa nekoliko raketnih čamaca Osa -1. Sa svih crnogorskih ratnih brodova su skinuti, prodati, uništeni ili lagerovani do uništenja raketni sistemi…

Od 2006. do 2013. godine na VCG je potrošeno preko 200 miliona eura iz državnog budžeta, a nije nabavljen ni jedan novi borbeni sistem. Međutim, novca nije falilo za najveću investiciju u Mornaricu – za remont luksuzne jahte Jadranka, koju je 1976. naručio Tito. Sada Jadrankom plove članovi Savjeta za odbranu i bezbjednost. Upućeni tvrde da jahta potroši 1.000 litara goriva za par sati „protokolarne” plovidbe. Njom se raspolaže uz Samardžićevo odobrenje.

Uništena je ili jeftino rasprodata artiljerija, ukupno oko 1.000 cijevi. Tenkovski bataljon, koji je imao 60 srednjih pancera od po 40 tona, izrezan je istopljen. Tim povodom na jednoj društvenoj mreži našao se i ovaj komentar: “Za predani rad i nesebični doprinos uništenju Mornarice CG – Vječno zahvalna topionica čelika Željezare Nikšić”.

Šest jurišnih aviona G-4 (N-62), čiji upotrebni rok ističe tek poslije 2020. godine, sa kompletnom opremom, poklonjeni su Srbiji prije pet godina. Hrvatskoj su jeftino prodati transportni helikopteri Mi-8, a Srbiji poklonjeni 346.000 eura knjigovodstveno vrijedni rezervni djelovi za njih.

Tako je VCG pretrpjela gubitke u naoružanju i opremi kao da je Crna Gora učestvovala u kakavom ratu.

Igor Lukšić je, kao ministar finansija, godinama tolerisao nezakonitosti utvrđene revizijom da ministar odbrane Boro Vučinić i Samardžić, kao njegov zamjenik, ne evidentiraju prihode Ministarstva odbrane u Glavnoj knjizi Trezora Ministarstva finansija, već na posebne račune u bankama, gdje su samo oni imali deponovane potpise. Ironijom sudbine Lukšić je 2004. bio podređen Samardžiću, načelniku štaba mornaričkog korpusa, dok je služio „civilni vojni rok” u osnovnoj školi u Baru i istovremeno bio ministar finansija!

Kao premijer Lukšić je branio Samardžića kada je prozivan zašto mu je dato 200.000 eura za stan u luksuznom kompleksu u Tivtu. Samardžić je imao troiposobni stan u Beogradu. Službujući u Kumboru u svom beogradskom stanu držao je podstanare, priznao je u intervjuu Radio Tivtu. Potom je ispričao da su mu ga 2008. oduzeli, jer ga nije otkupio. U blizini tog tivatskog stana Samardžić na nedozvoljenom mjestu parkira službeno vozilo.

Prema imovinskom kartonu, Samardžić ima platu 1.008,4 eura, a prima još 75,6 eura naknade za odvojeni život. Kao član Savjeta za članstvo u NATO admiral mjesečno zarađuje još 251 euro, a dodatnih 200 dobija kao član Tenderske komisije za turizam.

Prije tri godine Vijesti su objavile da Samardžić potčinjene optužuje za „podrivanje sistema” i propituje „kako ih nije sramota”. Tada su analitičari procjenjivali da su Samardžiću odbrojani dani na dužnosti načelnika GŠ zbog toga što je u VCG izgubio autoritet i nije preporučljivo da sa takvim načelnikom Generalštaba Crna Gora čeka poziv za punopravno članstvo u NATO.

Analitičari su loše prognozirali. Previdjeli su da ovoj vlasti najviše odgovaraju njoj slični.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo