Povežite se sa nama

MONITORING

SLOBODA INFORMISANJA: Zakon je samo riječ

Objavljeno prije

10 godina

na

Tea-Gorjanc-nasa-fotka-14

Ponovo smo se ovih dana naslušali o slobodi izražavanja, pravu javnosti da zna, uvredi i kleveti, pravu na privatnost. Gdje ima slobode, to su ozbiljne teme, ovdje gotovo da prestaju biti riječi i postaju tek skupovi slova čiju sadržinu, prema svojoj mjeri i u skladu sa trenutnim potrebama određuje vlast.

Kao vrstu odgovora na kampanju Informera protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović, poslanice Snežana Jonica iz SNP-a, Azra Jasavić iz Pozitivne i Draginja Vuksanović iz SDP-a predložile su da se u Krivični zakonik vrate uvreda i kleveta. ,,Očigledno je da crnogorsko društvo nije bilo spremno za dekriminalizaciju klevete, pa je potrebno raditi na izgrađivanju etičkih i profesionalnih standarda u medijima”, napisale su u obrazloženju.

Vjerovatno ne znajući i u dobroj namjeri, crnogorske su poslanice zapravo kročile putem ruskog predsjednika Vadimira Putina koji je prije dvije godine potpisao zakone kojima se odredba o kleveti vratila u Krivični zakonik. Odsustvovala je samo godinu. U Hrvatskoj je odnedavno kažnjivo ,,sramoćenje” – krivično djelo prema kojem je kažnjivo i ako novinar napiše istinu.

Na branik dostignutih demokratskih standarda u Crnoj Gori automatski je stao ministar pravde Duško Marković. Dok je njega u ministarstvu, kleveta se vraćati neće. „Zbog toga što imamo probleme u primjeni, ne treba mijenjati dobra rješenja. Ja sam ranije rekao da moramo napraviti taj iskorak, ali to što je bilo opredjeljenje Vlade nijesu pratili drugi segmenti društva i druge institucije, a posebno medijska scena” ocijenio je Marković u izjavi Vijestima. Važno je znati dežurne krivce.

U raspravu su se uključili i zvani i nezvani. Kroz silna, i prepuna laži, razmatranja „ko je prvi počeo”, moglo se saznati samo ko je plaćen da zamagljuje granicu između zaštite privatnosti i prava javnosti da zna ili granicu između iznošenja porodičnih prilika i ukazivanja na nepotizam. Premda, to i nije neka vijest.

Inicijativa za vraćanje klevete ne može biti korisna prije svega zbog toga što relativizuje važnost demokratskih standarda. To što nijesu ni pipnuti, a kamoli dostignuti, sasvim je druga priča.

U Akciji za ljudska prava, organizaciji koja se najozbiljnije zalagala za ukidanje klevete, smatraju neracionalnim predlog da se kleveta i uvreda ponovo uvedu kao krivična djela zato što važeće građansko pravo sadrži dovoljno instrumenata da se obezbijedi zaštita prava ličnosti. ,,Iako, nažalost, posebno Informer objavljuje nedopuštene – nezakonite sadržaje, retrogradno vraćanje ovih krivičnih djela nije odgovarajuća i neophodna reakcija na to. Isto kao što neko novo strašno ubistvo ne može samo po sebi da opravda zahtjev za vraćanje smrtne kazne”, kažu u HRA.

Crna Gora je klevetu dekriminalizovala u junu 2011. I tada je primijećeno da većina postupaka protiv medija ionako nije bila vođena po krivičnim prijavama, već su novinari pred sudom najčešće morali da dokazuju da svojim tekstovima nijesu nekome narušili ugled ili zadali duševne bolove. Najčešće političarima i njima bližnjim.

Sredinom 2009. Vijesti, Monitor i Dan imali su da plate ukupno oko 13 miliona eura nadoknade „za klevete i duševne bolove”.

Monitor je po tom osnovu bio „dužan” oko 300.000 eura, dnevnik Vijesti oko 12 miliona, a Dan oko 300.000 eura. Sam premijer Milo Đukanović Vijesti je tužio tražeći odštetu od milon eura.

Bogata sudska praksa Evropskog suda i Evropske komisije za ljudska prava mogla bi, onome ko hoće, da posluži da relativno lako nauči kuda, uz razmatranje najtananijih detalja, idu važne granice između poštovanja prava na informisanje i kršenja nekih drugih prava. Kad se sa tim uporede, presude naših sudova savršeno pokazuju svoje sumorno lice. Tamo gdje je potreban najprecizniji laser, oni sjeku sjekirom.

Tako su, na primjer, po presudi Osnovnog suda u Podgorici, djelovi tekstova povodom napada na direktora Vijesti Željka Ivanovića i naročito njegove tvrdnje da iza napada stoji Đukanović i njegova biološka ili kriminalna familija imali za cilj da ,,na neargumentovan, brutalan i tendenciozan način” naruše Đukanovićev ugled i čast. To je, kazao je sud, kod tužioca prouzrokovalo trpljenje duševnih bolova najjačeg intenziteta ,,jer je tužilac izrazito uspješan čovjek koji odgovornu funkciju u nimalo popularnom periodu tranzicije kroz koji prolazi Crna Gora obavlja na pošten i savjestan način, vodeći računa o ugledu i dostojanstvu”. Nedostajalo je samo još da pečat suda bude u obliku srca sa likom Đukanovića u sredini.

Na drugoj strani, prema presudi Evropskog suda za ljudska prava, direktor jednog lista je nepravedno osuđen za klevetu zbog izraza koje je upotrijebio u uvodnom članku na račun kandidata na opštinskim izborima. Sud je kazao da su mišljenja koja je iznio podnosilac predstavke očigledno predstavljala sastavni dio političke debate koja se odnosila na pitanja od opšteg interesa. Po mišljenju Suda, sporni napisi su se mogli smatrati polemičkim, ali nisu predstavljali bezrazložan lični napad, pošto je autor dao objektivno objašnjenje za njih. Sud je, s tim u vezi, dodao da politički napad često prelazi na lični plan; to su rizici političke igre i otvorene rasprave o idejama, koji su svojstveni demokratskom društvu. “Izgleda da je na reakciju podnosioca predstavke uticao zajedljiv i provokativan stil njegovog protivnika. Ali, prenijevši pored spornog uvodnog članka i izvode iz članka svog protivnika, direktor lista je postupio u skladu sa pravilima novinarske profesije. On je time omogućio čitaocima da formiraju lično mišljenje, poredeći sporni uvodni članak sa izjavama osobe protiv koje je isti bio uperen”. Previše je tu detalja da bi ih naše sudije izučile.

Slučajeva naravno, ima raznih. Tako je Evropski sud kazao da su u pravu bili engleski sudovi kada su usvojili tužbu supermodela Naomi Kempbel zbog objavljivanja članka i fotografija o njenom odvikavanju od narkotika. „Mora biti uspostavljena ravnoteža između javnog interesa vezanog za objavljivanje fotografija gospođe Kempel i potrebe da se zaštiti njen privatni život. Sud je bio saglasan sa ocjenom engleskih sudova da, iako je postojao javni interes za objavljivanjem članka, jer je i sama gospođa Kempbel u javnosti zastupala aktivnosti protiv upotrebe narkotika, nije bilo javnog interesa za objavljivanjem fotografija koje su snimljene tajno kao posljedica praćenja”.

Onda kad su bili za zadržavanje klevete u Krivičnom zakoniku, predstavnici vlasti redovno su se pozivali na činjenicu da neke demokratske zemlje i dalje imaju zatvorske kazne za klevetu. Bili su u pravu. Evropski sud za ljudska prava je odbio da donese odluku da su zakoni o kleveti po definiciji kršenje prava na slobodu izražavanja. Iako skandinavske zemlje po mnogo čemu služe za primjer demokratičnosti, u Norveškoj bi, na primjer, ukoliko kleveće kraljevsku porodicu novinar mogao biti osuđen na pet godina zatvora. I pored toga niko i nikad nije rekao da Norveška ima problem sa slobodom štampe. Riječ je, jednostavno, o drugačijem društvu.

U ovom, našem, demokratski standardi redovno se koriste kako bi demokratija ostala na što nižem nivou. Kao kad Komisija za sprječavanje sukoba interesa zaključi da ne može da objavi imena funkcionera koji su prekršajno kažnjeni jer nijesu prijavili imovinu – zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Pravo javnog funkcionera da laže u svom izvještaju o imovini kod nas je osnovno i neotuđivo ljudsko pravo. Baš nikakvo čudo ovdje ne bi bila tužba protiv novinara koji objavi da je neki funkcioner zaposlio tri četvrtine familije, po osnovu iznošenja ličnih i porodičnih prilika. Nema propisa koji se ne može prilagoditi.

Jednostavno je i poznato: da li je jedno društvo demokratsko ili totalitarno nije nešto što se mjeri brojem i vrstom zakona, već načinom na koji se oni primjenjuju. Crna Gora je fini primjer nedemokratskog društva koje koristi metode slobode da ukine slobodu, što je savršeno jasan znak potpunog neuspjeha vladavine prava.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo