Plan za gradnju hidroelektrana na Morači biće vraćen na popravni. Biće ponovljena i javna rasprava. Tokom prethodne, početkom ove godine, univerzitetski profesori, nezavisni analitičari, nevladini aktivisti, predstavnici crkve, mještani sela koja bi bila ugrožena potapanjem – iznijeli su niz primjedbi na Vladin dokument Detaljni prostorni plan za sliv Morače i na Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu (SEA).
Baš kao što je predvidio Monitor prije nekoliko mjeseci – radiće se nova dokumentacija s alternativnim rješenjem koje, prije svega, podrazumijeva nižu kotu brane Andrijevo.
U Ministarstvu uređenja prostora i zaštite životne sredine tvrde da alternativno rješenje ide još dalje ,,u dijelu koji se tiče zaštite životne sredine, posebno uticaja na manastir Morača, ali i zbog uklapanja u ekološko, kulturno, saobraćajno i drugo okruženje”.
JOŠ JEDAN KRUG: Čitav proces koji su iz Vlade slavodobitno najavljivali mjesecima, sada je usporen. Teško da će se obistiniti najave ministra ekonomije Branka Vujovića da bi do kraja godine trebalo da bude izabran prvorangirani ponuđač za izgradnju HE na Morači.
Umjesto toga – sada je pred Crnom Gorom još jedna runda rasprave o gradnji hidroelektrana na Morači. Nova javna rasprava će, kako zakon predviđa, trajati petnaest dana. Duplo kraće od one koja je proljetos održana. Kakav će biti njen rezultat – vidjećemo.
Iz Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine poručuju da su uvažili ,,jasno iskazan stav građana da treba koristiti hidropotencijale, ali i uvesti nova rješenje za Moraču”.
No, ono što je problematično u ovom trenutku jeste činjenica da su potrošene pare poreskih obveznika za plan koji je, ispostavilo se čak i za njegove naručioce i žestoke zagovarače, postao neprihvatljiv. Dobro je, svakako, što su se osvrnuli na primjedbe koje su dobili. Ali neke stvari su, samo da su htjeli, mogli i sami na vrijeme preduprijediti.
Sada će se raditi na alternativnom rješenju, nižem Andrijevu. Još u toku izrade dokumentacije o hidroelektranama mnogi su upozoravali da je obavezno unošenje alternativnih rješenja.
ALTERNATIVE NAKNADNO: Prije nekoliko mjeseci Marina Marković, nezavisna konsultantkinja za životnu sredinu, upozoravala je da se dobar SEA proces i procjene uticaja (Streteška procjena uticaja na životnu sredinu) neizostavno bavi razmatranjem alternativa. Izostanak razmatranja alternativnih opcija ogroman je nedostatak procesa, upozoravala je Marković, podsjećajući i da je Ministarstvo za ekonomski razvoj, kao nosilac projekta usvajanja Strategije razvoja energetike, svojevremeno, u potpunosti ignorisalo nalaze i preporuke, uključujući i razmatranje alternativa, tadašnje pilot SEA. Tada je prvi čovjek Ministarstva za ekonomski razvoj bio sadašnji ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine!
I iz nevladinog sektora uporno su tvrdili da je jedan od glavnih nedostataka plana za hidroelektrane upravo nedostatak alternativnih rješenja.
,,SEA ne daje alternativu za četiri hidroelektrane. Kao alternativno rješenje ponuđeno je ne raditi ništa. To nije alternativa”, objašnjavao je izvršni direktor NVO Green Home Darko Pajović.
PLAĆENI ZA NEZNANJE: To što su znali nezavisna konsultantkinja i nevladin aktivista morali su znati oni koji za to plaćeni – službenici pomenutih ministarstava. Ovako – potrošena je ogromna energija na rasprave i, što je mnogo važnije, novac na projekat koji u startu nije bio dobar i kompletan. I sliće se još para u Moraču. Sada nam treba nova dokumentacija, organizovanje novih javnih rasprava, vjerovatno i novih biltena, filmova, reklama da pokažu da je baš ovakav Vladin plan najbolje rješenje.
Da li je najnoviji potez vraćanja plana na popravni – istinsko povlačenje Vlade pod naletom brojnih, argumentovanih kritika na račun plana? Da li su odlučili da, ipak, poslušaju univerzitetske profesore i nevladin sektor i vrate plan na popravni? Ili je ovo samo još malo hvatanje zaleta pred konačnu bitku za još jednu investiciju u kojoj će voda ići na vodenicu stranog investitora i onih koji su mu omogućili da uđe u posao?
Ne treba zaboraviti ni nedavne ,,disonantne tonove” između ministra ekonomije Branka Vujovića i prvog čovjeka uređenja prostora i zaštite životne sredine Branimira Gvozdenovića.
Vujović je ustvrdio da se nije odustalo od prevođena voda Tare u Moraču. Gvozdenović je tvrdio suprotno. Do danas dvojica ministara, niti njihov šef, nijesu objasnili otkud tolike razlike. Reklo bi se – nepomirljive. No, izražavanje suprotnih stavova moglo bi biti samo još malo taktike pred velike odluke.
Prema tumačenju izvora Monitora, upućenog u čitavu priču o hidroelektranama na Morači, ovo bi mogla biti samo uvertira u potpuno odustajanje od ovakvog načina korišćenja sliva Morače. I prelazak na, izgleda nikada prežaljeno prevođenje Tare u Moraču.
,,Teško da bi bilo kojem investitoru bilo ekonomski isplativo raditi niže Andrijevo”, tvrdi naš izvor.
Priča bi dalje mogla ići u pravcu potpunog odustajanja od plana i alternativa koje će se sada raditi. A kao najsrećniji konačan ishod – energetski lobisti vide ogromnu snagu vode koja se pretače u kilovate struje a koju bi dobili prevođenjem voda Tare u Moraču.
Koliko su jaki i uticajni energetski lobiji – ne treba pojašnjavati.
Ovu rundu u priči o Morači dobili su svi oni koji su upozoravali Vladu da plan vrati na doradu. Sada ide najteži dio – konačno razrješenje pitanja – hoćemo li sačuvati javni interes i javno dobro.
Marijana BOJANIĆ