Monako i Crna Gora počinju se stavljati u isti kontekst prije desetak godina, kao propagandni dodatni podsticaj za obnovu nezavisnosti. Tada je Milo Đukanović, sa ekipom, obećavao da će kroz par godina naša zemlja dostići standarde najrazvijenijih evropskih zemalja. Danas, ciljevi su ispunjeni – ako pitate premijera.
Đukanović je pred početak ove sezone, u razgovoru sa čelnicima opštine Herceg Novi izjavio da „mi danas ne pričamo o Crnoj Gori kao o prosječnoj destinaciji, nego destinaciji koja može da stane uz rame Monte Karlu ili San Tropeu”. Samo je, veli, potrebno da savladamo našu sumnjičavost i ograničenost.
Na posljednjem premijerskom ssatu rastiumačio je što je htio reći: „Po prirodnim potencijalima ne zaostajemo za tim destinacijama, dok je za ostalo potrebno znanje i vrijeme”. Dakle, u jako smo dobroj poziciji. Šteta što nam naš dominantno ispod prosječni mentalitet ne dopušta da to vidimo. Lider SDP-a Ranko Krivokapić je na tom premijerskom satu uzvratio da treba živjeti izvan realnosti i izgubiti kompas u politici, pa izjaviti ono što je Đukanović izjavio u Herceg Novom. Nivo naše razvijenosti, primijetio je Krivokapić, vraćen u 1987. godinu.
Đukanović je u međuvremenu oglasio da je crnogorska ekonomija najrazvijenija na Zapadnom Balkanu, kao i da je DPS tokom dvadesetpetogodišnje vladavine dinamično transformisao crnogorsko društvo i ekonomiju, dovodeći najmanje razvijenu republiku bivše Jugoslavije do veoma zavidnog položaja. Nije premijer jedini kojemu Crna Gora ima šmek Monaka. „Kao Monte Karlo sija Montenegro”, prvi je stih evergrina Kazino (2007.), srpske estradne megazvijezde Jelene Karleuše. Ako joj dosad nijeste vjerovali, poslije premijerovih uzleta -morate.
Zaista, u Crnoj Gori je otvoreno mnogo luksuznih kazina, izgrađen je veliki broj staklenih zgrada, a ni sa primjercima luksuznih automobila ne zaostajemo (cijene dostižu i pola miliona eura), za Monakom. Da ne spominjemo čuvenu Đukanovićevu – koliko komada mobilnih telefona prosječni stanovnik Crne Gore ima. Ali, statistika zna biti nezgodna. Prema izvještajima Svjetske banke, crnogorski bruto društveni proizvod (BDP) za prošlu godinu iznosio je oko četiri milijarde američkih dolara, oko pet hiljada američkih dolara po stanovniku. Prema istim podacima, BDP Monaka je bio oko šest milijardi američkih dolara, što je na oko 40 hiljada stanovnika – 170 hiljada eura po glavi. Dakle, prosječni radnik u Monaku zaradi 34 puta više od prosječnog Crnogorca, za godinu dana. Sitnica.
Crnogorski državni dug iznosi oko dvije milijarde i 800 miliona američkih dolara – oko 70 odsto BDP-a. Monako nema državni dug. Stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori je oko 17 odsto, a Monako, pored svojih stanovnika, zapošljava i oko 12 hiljada stranaca. Kad se sve sabere, ima 30 odsto više zaposlenih nego ukupno vlastitih građana. (Dobro ste pročitali). Monako ima 38 hiljada stanovnika, a u njemu je zapošljeno 50 hiljada ljudi.
Zbog praktično nepostojećih taksi na zaradu, Monako je prepun svjetski poznatih ličnosti poput glumca Rodžer Mura, vozača formule 1 Luisa Hamiltona, Dženson Batona, tenisera Novaka Đokovića, Karoline Voznjacki
No red je reći: poznate ličnosti koje su vlasnici crnogorskog pasoša daleko su interesantnije. Među njima su bivši tajlandski premijer, Taksin Šinavatra – čije je ime upisano u registar državljana Crne Gore u trenutku dok se protiv njega na Tajlandu vodio sudski postupak zbog korupcije i za kojim je bila izdata Interpolova potjernica, bivši palestinski ministar bezbjednosti Mohamed Dahlan – takođe u svojoj zemlji optužen za korupciju, pronevjere, čak i trovanje Jasera Arafata, zatim biznismeni poput finansijera marine Porto Montenegro u Tivtu Pitera Manka ili nasljednika poznate bankarske dinastije Nataniela Rotšilda. Tu je naravno i Petros Statis. Skroz naš.
Interesantno je i da se u Monte Karlu održava jedna od najpoznatijih trka Formule 1 – Velika nagrada Monaka. Mi jedva uspijevamo da sačuvamo tradiciju održavanja brdskih trka (da zanemarimo nekadašnju priču o gradnji staze za Formulu 1 na Ćemovskom polju).
Konstantno dodatno zaduživanje, loša privatizacija i investicije, jasni su pokazatelji stanja u našoj državi, tokom tranzicije kojoj kraja nema. Ne morate biti ekspert da biste vidjeli koliko je poslovnih prostora u gradu prazno, koji se biznisi otvaraju i koliko brzo se gase. Treba biti zamađijan propagandom režima pa ne uočiti razliku između malog broja bogatih poslušnika koji imaju sve, i mase koju su unesrećili.
Od Monaka nas dijele vjekovi. A premijeru hvala što nas sve češće (gorko) nasmije. Kao Monte Karlo sija Montenegro…
Filip Đ. KOVAČEVIĆ