Odluči li se na uklanjanje Dodika i eventualno još ponekog s vrha RS, međunarodna zajednica bi se oslonila na međunarodne potencijale, one koji su već stacionirani u BiH, moguće i na dodatne snage koje bi za tu svrhu naknadno angažirala

MONITOR: Skupština RS je donijela zakone kojim se entitet obavezuje da u RS neće sprovoditi odluke Ustavnog suda BiH  i da neće objavljivati odluke Visokog predstavnika. Nakon što je Kristijan Šmit poništio te zakone, Milorad Dodik kaže da to  neće uticati na institucije RS. Koliko će ovo uticati na život građanstva u RS i funkcionisanje institucija u Sarajevu?

KUKIĆ:  Ne radi se o sukobu Banja Luke i Sarajeva nego o udaru Milorada Dodika na ustavni poredak i državu BiH. Istina, Dodik se pokušava sakriti iza Narodne skupštine RS, ali je svima, i u BiH i u centrima svjetske moći, jasno da je Narodna skupština tek paravan , a Dodik onaj kome se udar stvarno ima „zahvaliti“.S druge strane, u ovom momentu je teško reći u kom pravcu će se ovaj Dodikov juriš na državu i njezine institucije razvijati. Puno toga ovisi od svjetskih centara moći, Washingtona i Bruxellesa, prije svega. Ostanu li oni samo na verbalnoj osudi, a upravo to čine zadnjih desetak godina, Dodik bi to mogao shvatiti kao zeleno svjetlo za nastavak svojih akcija destrukcije BiH-onih koje je, uostalom, nedavno i najavio – da će na prostoru RS zabraniti djelovanje SIPA-e, Tužiteljstva i Suda BiH, a u konačnici i da će organizirati referendum o budućnosti RS-a. Ceh takvih avantura će, upusti li se Dodik u njih, platiti svi građani BiH, oni koji žive u RS-u posebice. Njemačka je, uostalom, stopirala sve svoje projekte u ovom dijelu zemlje, ovih dana EK je za BiH odobrila oko 300 miliona eura, ali je iz toga izuzela RS itd. Sve to će na svojim leđima osjetiti građani, a ne Dodik i njemu slični.

MONITOR: Kristijan Šmit je upozorio političke aktere da su „sve opcije na stolu“. Donio je i izmjene Krivičnog zakona BiH, tako da će narušavanje ustavnog poretka biti kažnjivo zatvorom, a postoji i mogućnost smjene. Koliko bi daleko Šmit mogao da ide u primjeni bonskih ovlašćenja ?

KUKIĆ: Osobno sam, vjerujem i većina bosanskohercegovačkih građana, očekivao da će visoki predstavnik posegnuti za bonskim ovlastima i postupiti na način kao njegovi prethodnici Petritsch i Ashdown početkom dvijehiljaditih – da će smijeniti Dodika i zabraniti mu političko djelovanje. On to, međutim, nije učinio, a da će se to dogoditi moglo se pretpostaviti jer je na obraćanje novinarima, povodom odluka koje je donio, kasnio puni sat vremena što je dalo naslutiti da se do zadnjeg časa nije znalo što će učiniti. Sklon sam vjerovati da je gospodin Schmidt bio spreman na carski rez ali da je u tome onemogućen od nekih članova Vijeća za implementaciju mira baš kao što je, i opet u vezi s Dodikom, 2007. godine onemogućen bio Christian Schwarz-Schilling. No, ne isključujem da bi se takav rasplet mogao dogoditi, čak i u bližoj budućnosti.

MONITOR:  Jednom se to desilo: VP Karlos Vestendorp 1999. godine je smijenio predsjednika RS Nikolu Poplašena?

KUKIĆ: Takav scenarij uopće ne treba isključiti. Nije, naime, nemoguće da je i kod opredjeljivanja za najnovije odluke Visokom predstavniku sugerirano da s radikalnim pristupom ne ide u prvom koraku nego da postupi na način na koji je postupio, a da, ne dadu li te mjere rezultata, naknadno učini ono što se mora – da Milorada Dodika skloni iz političkog života. Ako se radi o tome, siguran sam da na slijedeću mjeru nećemo dugo čekati, barem po onome što nakon Schmidtovih odluka najavljuje predsjednik RS. A ponovit ću, na prostoru RS je najavio zabranu djelovanja SIPA-e, Tužiteljstva i Suda BiH, čak i referendum o secesiji RS od BiH.

MONITOR: Ako bi Visoki predstavnik i odlučio da realizuje svoje prijetnje smjenom, da li bi smjena Milorada Dodika bila sprovodiva?

KUKIĆ: Svakako. Ne vjerujem, doduše, da bi to bilo moguće domaćim instrumentima pravne države jer su oni pod punom kontrolom centara političke moći. Dodik, recimo, ima punu kontrolu nad entitetskom policijom, nad dijelom vojnog potencijala također, da ne nabrajam. A to, onda, znači da bi oslanjanje na domaće snage najvjerojatnije dovelo do unutarnjih sukoba i pitanje je gdje bi sve to završilo. Ali, ne dvojim da je to jasno i međunarodnoj zajednici, što god pod njom podrazumijevali, i da bi se ona, odluči li se na uklanjanje Dodika i eventualno još ponekog s vrha RS, oslonila na međunarodne potencijale, one koji su već stacionirani u BiH, moguće i na dodatne snage koje bi za tu svrhu naknadno angažirala.

MONITOR: Jelena Trivić koja je, po nekima, pobjedila Dodika na izborima, nije pokazala nimalo blagonakloniji odnos prema institucijama države. Kao i Dodik, i ona ima potrebu da stalno izjavljuje da joj je bliskost sa Beogradom, na prvom mjestu. SDS koji takođe kritikuje Dodika, samo je tek nešto „razumniji“ kada s radi o položaju RS unutar BiH. Šta bi se promijenilo odlaskom Dodika?

KUKIĆ: Istina je da se takav sud može nametnuti ako čitavu priču reduciramo na samo jednu dimenziju. No, ona je puno kompleksnija. Prisjetimo se, uostalom, vremena Paddy Ashdowna na mjestu Visokog predstavnika, koji je u svom mandatu smijenio čak 59 funkcionera iz RS. Učinak tih smjena se, hoću reći, ne završava samo na smjenama nego znači i poruku svima ostalima što ih u slučaju sličnog djelovanja i same čeka. S druge strane, te smjene utječu i na promjenu socijalne klime u široj zajednici, pojačavaju kritički odnos prema destruktivnom djelovanju, ali i povećavaju sklonost prema univerzalnim vrijednostima za koje se kaže da pripadaju evropskim vrijednostima. Budite sigurni da ti učinci ne bi izostali i u slučaju pokazivanja „crvenog kartona“ Dodiku i najbližim mu suradnicima.

MONITOR: Čović traži da se svi politički akteri u BiH vrate na 14 reformskih uslova Brisela. Da li je moguće ispuniti te zahtjeve u ovim okolnostima?

KUKIĆ: U uvjetima dominacije etnonacionalističke paradigme definitivno ne. I ne radi se tu samo o političkim vratolomijama Milorada Dodika i njegova političkog kruga. Naprotiv, ništa manje od evropskih zahtjeva ne odudaraju ni druge etnonacionalističke oligarhije. Dragan Čović i HDZ, recimo, za račun nacionalističke logike potpuno isključuju vrijednosti građanskoga društva. Prisjetimo se samo presuda Suda u Strasbourgu i nespremnosti da se one implementiraju, ili nedavnog upiranja u Dodikova kola u vezi s Ustavnim sudom, masu drugih primjera kočenja stabilizacije BiH. U barem istoj mjeri se, na koncu, to isto može reći i za SDA i bošnjačke nacionaliste uopće. Uz to što svaki sudski proces za kriminal i korupciju ljudima iz vrha SDA kvalificiraju kao napad na bošnjački narod, što građanski princip pokušavaju iskoristiti kao instrument majorizacije, u najnovije vrijeme njihovi ideolozi idu tako daleko da razvijaju tezu o BiH kao mononacionalnoj državi bosanske nacije unutar koje Bošnjaci, Srbi i Hrvati egzistiraju samo kao zasebne religijske grupe itd.

MONITOR: Dodik se ovih dana pored uobičajenih invektiva o Visokom predstavniku, hvalio  povećanjem broja međunarodnih prijatelja RS, uz primjedbu da su neprijatelji ostali isti-dvije ambasade u Sarajevu (američka i britanska). Dodik je i ranije podvlačio da ga nervira ponašanje diplomata tih ambasada, odvajajući ih od politike zemalja koje one u Sarajevu predstavljaju. Kako razumjeti ovakve spoljnopolitičke stavove ?

KUKIĆ: Istina, Dodik je dosta vremena dvojnom retorikom pokušavao praviti razliku između službenih stavova SAD i Ujedinjenog Kraljevstva i politika njihovih diplomata u BiH. Što je time htio ,samo on zna. Pretpostavljam da mu je to služilo za stvaranje identičnog uvjerenja kod građana srpske nacionalnosti, prvenstveno onih iz RS-a, moguće i dijela građana Srbije, a isključiti ne treba-naprotiv, i šibicarski pokušaj izazivanja jaza između službenih politika dviju zemalja i njihovih diplomatskih predstavništava u BiH. Kad je, međutim, shvatio da ta logika ne prolazi, jer su SAD i UK preozbiljne zemlje da bi se takvo nesuglasje i teorijski moglo pretpostaviti, započeo je, sve naglašenije tražiti spas u Moskvi i Putinu, s otvorenim optužbama i politike i vlada dviju zemalja. Koliko će mu to biti slamka spasa ostaje za vidjeti. Bojim se, međutim, da je u tom zaokretu-a radikalni zaokreti nisu ništa neobično za laktaškog „vožda“, igrao na pogrešne karte.

MONITOR: Dodik tvrdi da Šmit pokušava da smijeni vlast u RS i Srbiji.  Najavljuje na jesen referendum o statusu RS. Koliko politička sudbina Milorada Dodika zavisi i od politike „srpskog“ i „ruskog“ svijeta?

KUKIĆ: Mislim da najnovijim konstrukcijama o istodobnoj zavjeri Zapada i protiv RS i protiv Srbije, Dodik pokušava uvesti i Vučića u otvoreni sukob s Washingtonom i Bruxellesom. Podsjećam na njegovu nedavnu izjavu da je RS spremna riješiti pitanje Kosova ali da očekuje od Srbije da tada potpomogne RS-u u njezinoj želji da se odvoji od BiH i pridruži matici. Daleko od toga da isto ne želi i prvi čovjek Srbije. Uostalom, to je smisao „srpskog sveta“, ne samo u odnosu na BiH nego i u odnosu na Crnu Goru i Kosovo, u drugoj fazi možda i u odnosu na Hrvatsku i Makedoniju. Ali otvoreno svrstavanje uz taj projekt bi doveo do trenutne izolacije Srbije, a značilo bi i radikalan pad moći njezina predsjednika među građanima vlastite zemlje. Stoga ne vjerujem da takva Dodikova politika može rezultirati razumijevanjem i otvorenom potporom srbijanskog vrha. Sasvim suprotno, ona može biti samo uzrok njegova dodatnog izoliranja i od službenog Beograda. I to će mu se, živi bili pa vidjeli, u konačnici i dogoditi.

Čovićev ples po žici

MONITOR: Dragan Čović, lider HDZ, kritikovao je najnovije Dodikove poteze i izjave kao „neprihvatljive i nepromišljene“ i pozvao na „ustavni sklad“. Čović je, duže veliku podršku za „ hrvatsko pitanje“ u BiH, imao od Dodika. Ima onih koji ovu otvorenu kritiku Čovića tumače da on Dodika „pušta niz vodu“ jer je Šmit  efikasniji u ispravljanju nepravdi prema bosanskim Hrvatima?

KUKIĆ: Nisam siguran da se radi o Čovićevom „puštanju niz vodu“ njegova dugogodišnjeg partnera u destruiranju BiH kako države i društva. Ali, ne isključujem da je po srijedi neka vrsta „plesa po žici“ kojim Čović pokušava očuvati svoje odnose s Dodikom, a istodobno,  barem dijelom, i barem formalno, udovoljiti pritiscima pod kojima se sam nalazi, onima iz Washingtona i Bruxellesa, ali i onima iz Zagreba koji su posljedica pritisaka, kojima je hrvatska vlast, premijer Plenković prije svega, izložena, iz sjedišta EU posebice. Što će od ta dva scenarija u budućnosti prevladati vrlo je upitno i ovisi od toga hoće li se i sam Čović naći pod udarom pravne države zbog onoga što je zadnjih dvadesetak godina činio, a što se svugdje u svijetu tretira na isti način – kao kriminal zbog kojeg se mora odgovarati.

Nastasja RADOVIĆ