Resorni ministar je predočio kako novi zakon predviđa 50 slučajeva u kojima se ugovor o radnom odnosu može raskinuti „po skraćenoj proceduri“, bez disciplinskog postupka
U svoj ovoj gužvi nastaloj oko imovinsko-pravnih nesuglasica DPS i SPC nekima je, možda, i promaklo da smo, voljom vladajuće većine, dobili novi Zakon o radu. Preciznije, njegovu devetu verziju od 2008. godine.
Kako smo već i navikli u sinđinom parlamentu, za vladin prijedlog glasali su samo poslanici vladajuće većine. “Glasao je 41 poslanik. Svi su glasali za, pa objavljujem da je Skupština usvojila Prijedlog zakona o radu”, presabrao se, među kletvama i molitvama, predsjednik parlamenta Ivan Brajović.
Prethodno je resorni ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić poslanicima pojasnio kako su osnovni ciljevi novog Zakona, pored ostalog, i „povećanje fleksibilnosti na tržištu rada, efikasnije suzbijanje sive ekonomije, dodatna humanizacija procesa rada i liječenje tranzicionih ožiljaka“. Čini se, ipak, kako je iz neduge rasprave bilo poprilično teško razumjeti šta je tačno predlagač podrazumijevao pod pojmom „tranzicioni ožiljci“. A još teže uvidjeti kako to ministar predlaže da ih liječimo. Pošto toj bolesti, bez poštenih izbora, lijeka nema.
Zato je pomenutu „fleksibilnost na tržištu rada“ bilo mnogo lakše objasniti.
Poštujući provjereno pravilo štapa i šargarepe ministar nam je prvo predočio kako je u novom Zakonu novina da se radni odnos zasniva na neodređeno vrijeme. „To je nova intencija ovog Zakona – zapošljavanje na stabilnim osnovama, što je norma koja podržava dostojanstveni rad”, obradovao nas je Purišić. A onda nam predstavio još jednu „značajnu novinu“ u novom Zakonu o radu.
Ta novina predviđa da rad na određeno vrijeme od sada može trajati 36 mjeseci, dok je u prethodnom zakonu bio ograničen na 24 mjeseca. Istina, 36 nije manje od 24 ali to je jedan, kako rekoše promoteri zakona, „primjer kompromisnog rješenja“. O ćemu je, krajem avgusta u Pobjedi, opširnije govorila koordinatorka radne grupe za izradu nacrta zakona o radu Vesna Simović Zvicer.
„Po sada važećem rješenju, ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključitivati do 24 mjeseca, ali ne postoje nikakva ograničenja u pogledu angažovanja zaposlenih preko agancija za privremeno ustupanje zaposlenih tako da je angažovanje zaposlenih preko agencija u najvećem slučaju služilo kao instrument za neograničeno zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme“, objašnjavala je Simović Zvicer. „ Osim ograničenja za agencije, predvidjeli smo još neka, pa tako zaposleni može biti angažovan kod jednog poslodavca preko agencije najduže 24 mjeseca, a sa druge strane, ne može biti angažovan preko agencije ukoliko je kod tog poslodavca već bio u radnom odnosu duže od 24 mjeseca”.
U želji da bolje razumijemo navedeni citat, dodatna obavještenja potražili smo na internetu. I nijesmo ih našli. Ali, umjesto toga, sada smo „u posjedu saznanja„ da je koordinatorka radne grupe za izradu nacrta zakona o radu ite kako kvalifikovana za taj posao. Pošto je, prema njenom imovinskom kartonu, tokom 2018. primala zaradu od: Univerziteta Crne Gore (1.200 eura), Sudskog savjeta (612), Agencije za mirno rješavanje radnih sporova (350), Crnogorskog olimpijskog komiteta (od septembra, 300), Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu (od juna, 153) i Socijalnog savjeta (100 eura). Govorimo o mjesečnim iznosima. Uz to je, kao članica Komisija za testiranje, napredovanje i trajno dobrovoljno raspoređivanje zaradila još 2,5 hiljada. U tri isplate.
Simović Zvicer je 2018. prihodovala još 4.000 eura na ime ekspertskih usluga, mada nije navedeno od koga. Konačno, u isto vrijeme kada je u Skupštini usvojen Zakon o radu, Vesna Simović Zvicer izabrana je za predsjednicu Sudskog savjeta, na mjesto Mladena Vukčevića koji je prošle nedjelje podnio ostavku, podsjećajući političku elitu da već dvije godine nije u stanju da izabere nove članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. „Cijenim da je isteklo primjereno vrijeme privremenosti mog mandata”, naveo je Vukčević u obrazloženju ostavke. Kratko, precizno i jasno.
Ali, Zakon o radu. Jedna od novina u novom zakonu je da poslodavci više neće moći da sile zaposlene da mu unaprijed potpišu sporazum o raskidu ugovora (bez datuma). A druga da im takav sporazum, možda, i neće trebati pošto nam je ministar predočio kako novi zakon predviđa 50 slučajeva u kojima se radni odnos može raskinuti „po skraćenoj proceduri“, bez disciplinskog postupka!?
Ministar je, konačno, naglasio kako je novi Zakon napravljen po volji dobrih radnika i odgovornih poslodavaca. Šta bi to moglo da znači, možda nam pokaže i sledeći primjer: dok novogodišnji broj Monitora stigne do svojih čitalaca, u Skupštini već može biti završena rasprava o predlogu zakona kojim se Montenegroerlajns jednokratno pomaže sa 155 miliona eura. Dobar dio tog novca otići će za plaćanje poreza i doprinosa koje nacionalna aviokompanija svojim radnicima duguje od svog osnivanja do danas. Gotovo četvrt vijeka.
Toliko o državi kao o „odgovornom poslodavcu“. A, kako se ono kaže: gdje si – takav si. I tu Zakoni ne pomažu. Sem izbornih.
Individualni otkaz
Član 172 novog Zakona propisuje kako poslodavac može – bez disciplinskog postupka – da otkaže ugovor zaposlenom „ako za to postoji opravdani razlog“. Pa se navodi dio njih:
– zbog neostvarivanja rezultata rada koji su utvrđeni kolektivnim ugovorom, aktom poslodavca ili ugovorom o radu
– ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca zbog: povrede propisa o zaštiti i zdravlju na radu; dolaska na posao pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, opijanja u toku rada ili upotrebe psihoaktivnih supstanci, uz odbijanje odgovarajućeg testa radi utvrđivanja tih činjenica od strane ovlašćenog lica; neopravdanog izostajanja sa posla tri ili više radnih dana uzastopno, odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku 12 mjeseci; zloupotrebe službenog položaja na osnovu pravnosnažne sudske presude ili prekoračenje ovlašćenja; odavanja poslovne tajne utvrđene aktom poslodavca; nasilničkog, nedoličnog ili uvredljivog ponašanja prema strankama ili zaposlenim; učinjenog krivičnog djela na radu ili u vezi sa radom; upotrebe i raspolaganja službenim automobilom, mašinom i oruđem za rad suprotno aktu poslodavca sa kojim je zaposleni prethodno upoznat;
– ako je prilikom zasnivanja radnog odnosa ili raspoređivanja na drugo radno mjesto dao neistinite podatke
– ako odbije da zaključi aneks ugovora o radu o raspoređivanju na drugi posao
– ako odbije da zaključi aneks ugovora o radu o premještaju na radno mjesto udaljeno do 60 kilometara i(li) smanjenje plate
– ako je zloupotrijebio pravo na odsustvo zbog privremene spriječenosti za rad, odnosno ako u roku od tri dana od dana izdavanja ne dostavi potvrdu doktora poslodavcu, lično ili preko drugog lica, odnosno ako u roku od pet dana od dana izdavanja ne dostavi izvještaj o privremenoj spriječenosti za rad;
– ako se bez opravdanog razloga ne vrati na posao u roku od dva radna dana po završetku neplaćenog odsustva, odnosno, u roku od 15 dana od dana prestanka razloga zbog kojeg su mirovala prava i obaveze iz rada;
– zbog kolektivnog otpuštanja kod poslodavca
– u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice