Povežite se sa nama

FOKUS

Skupoća bez pokrića

Objavljeno prije

na

Napisati priču o izgledima za nastupajuču turističku sezonu i o stanju turističke privrede u Crnoj Gori nije nimalo lak posao. Teško je naći sagovornika među stručnjacima i dobrim poznavaocima prilika u vodećoj privrednoj grani Crne Gore. Poznata imena među onima koji su činili crnogorsku turističku elitu osamdesetih, ne žele svoje stavove da iznose u javnost uz obrazloženje da to nema nikakvog smisla ni efekta jer se svaka kritika ovdje doživljava kao napad na državu i njene zvaničnike. Da nikog u ovoj državi ionako nije briga za turizam, njihova je zajednička ocjena. I opaska kako turizam u Crnoj Gori nije više privredna grana nego politika u kojoj caruju anonimusi, bez iskustva i obrazovanja, novopečeni upravitelji tuđih hotela. S burazerskom privatizacijom hotela i ugostiteljskih objekata otišlo je sve što je u domaćem turizmu vrijedilo. Hoteli su razdijeljeni domaćim tajkunima. Urušio se čitav sistem organizovanog turističkog prometa. Otišli su vrsni turistički radnici, inostrani gosti, veliki turoperatori.

BEZ STRANACA: Da je najjača crnogorska izvozna grana doživjela poptpuni kolaps najbolje svjedoče brojke na koje ukazuje sagovornik Monitora, jedan iz plejade poznatih iz zlatnih vremena domaćeg turizma.
U Crnoj Gori se, po njegovom mišljenju razvija strategija razvoja turizma bez stranaca, što je neprihvatljivo.
Do 1989. turisti iz evropskih zemalja činili su 94 odsto inostranog prometa na nivou nekadašnjeg Montenegroturista koji je objedinjavao hotelsku industriju Crne Gore.
Njemci, na koje je domaći turizam bio oslonjen, učestvovali su sa 43 procenta, Britanci sa 20 odsto, Skandinavci sa 11, gosti iz zemalja Beneluksa sa devet, Italijani sa dva odsto i Rusi i ostali u manjem broju.
Ovaj promet ostvarivan je preko najvećih svjetskih turoperatora. Ljetovališta Crnogorskog primorja zauzimala su naslovnice njihovih kataloga.
U ligi velikih organizatora putovanja, koji su u prodaji imali i po 1.000 hotela iz čitavog svijeta, Sveti Stefan, Miločer, Avala i Palas bili su često među prvih 10 na listi. I dobijali brojne nagrade. Takvu poziciju zauzimali su zahvaljujući kvalitetu usluge i ukupnog proizvoda.
Danas je Crna Gora izbačena iz kataloga vodećih evropskih putničkih agencija. U ukupnoj svjetskoj turističkoj razmjeni Evropa učestvuje sa 43 odsto. Tužna je činjenica da od Evrope Crna Gora dobija svega dva odsto te razmjene.
Prema podacima Monstata, tokom 2008. godine na turiste iz zemalja članica Evropske unije odnosi se 12,66 odsto turističkog prometa.
Njemački turisti, koji su decenijama bili naši najznačajniji gosti, bilježe zanemarljivih 1,97 odsto, Britanci su pali na jedan procenat, Skandinavaca, Holanđana i Belgijanaca u izvještaju – nema!
Zanimljivo je da su i ruski turisti, kojima se crnogorski turizam okrenuo svom svojom snagom, ostvarili svega 12,89 odsto noćenja. Turisti iz Ukrajine oko 2,60 odsto!
Evropljane su zamijenili novi stranci, bivši domaći posjetioci iz zemalja eks Jugoslavije. Sada su nam strani turisti gosti iz Srbije, Makedonije, BiH, Slovenije.
U masu stranih posjetilaca, koje marljivo bilježi Nacionalna turistička organizacija, ulazi i armija građevinaca, zidara, keramičara i molera mahom iz BiH i Srbije, koji rade na Crnogorskom primorju i ostvaruju zavidan broj noćenja. Tu su i izletnici. Svaki stranac koji ulazi u Crnu Goru na jednodnevni izlet, u kojoj ne potroši gotovo ništa i ne ostvari ni jedno noćenje, povećava stavku inostranog prometa.
PREVISOKE CIJENE: Prognoze za nastupajuću sezonu još su mračnije. Na inostranom tržištu Crna Gora gubi bitku zbog visokih cijena smještaja i usluga. Po ocjeni mnogih, nijesu u pitanju samo efekti ekonomske krize nego ukupno ponašanje u zemlji koja nije mnogo učinila na prilagođavanju turističkog proizvoda uslovima ekonomske recesije u svijetu.
Država nije ništa učinila da riješi hronične nevolje turističke privrede. Nestašica vode i struje tokom ljeta i dalje je zagarantovana. Strani mediji upozoravaju svoje građane na loše puteve koji vode do primorja, na nezadovoljavajući servis i visoke cijene koje ga prate.
Strancima smeta tzv „ekološki porez” koji se naplaćuje prilikom ulaza u zemlju u kojoj od ekologije ne vide gotovo ništa. Priroda je zapuštena, more zagađeno, ceste uske i pune rupa a smeće se vidi na svakom koraku.
Crna Gora je stekla imidž preskupe zemlje u kojoj turista za svoj novac ne dobija ono što je uplatio. Uprkos dogovoru u Ministarstvu turizma, kojim su se hotelijeri obavezali da snize cijene svojih usluga za 20-30 odsto, to se nije dogodilo. Većina njih opredijelila se za uvođenje gratis dana i sličnih bonusa.
Predsezona je obilježena demonstrativnim napuštanjem hotela Belvi u Bečićima grupe stranih turista zbog izvođenja građevinskih radova u neposrednoj blizini hotela.
Specifičnost naše turističke ponude svakako je odmor u sjenci teških građevinskih mašina raspoređenih na gradilištima duž obale od Avale do Zavale.
Iako je građevinska sezona okončana 1. maja, radovi na izgradnji hotela Avala, tržnog centra Trejdjunika, vila na Zavali i solitera pored, ne prestaju do duboko u noć. U pitanju su objekti iza čije gradnje stoje najuticajniji političari i kontroverzni biznismeni. Ne mare oni za ishod turističke sezone i za nezadovoljstvo turista.
Opštinska vlast kao i da ne postoji. Nema takvu moć da radove obustavi.
Dok naši rastjeruju i ono malo stranaca koji dođu, komšije Hrvati vode pravu bitku za spas ovogodišnje sezone. Prva mjera iz akcionog plana hrvatske Vlade za turizam bila je privremena suspenzija viznog režima za tržište Ukrajine i Rusije.
Ukidanjem viza i uvođenjem direktnog leta Kijev-Zagreb očekuje se dolazak dvostruko više turista na hrvatsko more nego lani. Mjera hrvatske Vlade izazvala je veliki interes u tamošnjim medijima i kod ruskih i ukrajinskih turoperatora.
SLABA PRODAJA: Uz prateće spuštanje cijena smještaja i usluga, Hrvatska se u tim zemljama prodaje „kao luda”, dok Crna Gora ne ide nikako, kažu u jednoj od domaćih turističkih agencija.
U usporedbi s Hrvatskom, Grčkom i Turskom, cijene u Crnoj Gori su pretjerane, ocjena je mnogih turističkih poslenika.
Malo je turističkih zemalja koje imaju tako složen program, dobru strategiju razvoja turizma koja se uopšte ne primjenjuje, kaže naš upućeni sagovornik, uz uslov anonimnosti. Crna Gora ima Master plan za razvoj turističke privrede, stabilnu političku situaciju, ima euro, jaku valutu, nacionalnu aviokompaniju i dobre bezbjednosne prilike.
Ali sve to ne korenspondira s onim što se dešava u zemlji. Master plan je stavio akcenat na poboljšanje strukture smještajnih kapaciteta u korist povećenja broja hotelskih kreveta na račun onih u privatnom smještaju. Na rješavanje vodosnabdijevanja, putne infrastrukture, očuvanje prirodnih resursa uz morsku obalu.
Ništa od toga nije ostvareno.
Hoteli se ne grade. Svaka najavljena investicija u praksi je izmanipulisana. Milionska ulaganja, o kojima su mediji iscrpno izvještavali, u gradnju hotela sa zavidnim brojem zvjezdica i uvođenje hotelskih lanaca poput Hajata, Kempinskog, Hiltona, Šeratona, Four sezon i sličnih, bila su samo maska. U gotovo svakom slučaju i na svakoj izvikanoj lokaciji radilo se o gradnji stanova za tržište, takozvanih turističkih apartmana i renta vila.

Riječ je o najnižem obliku turističke privrede. Stanove kupuje običan svijet putem kredita, koji je s aspekta turizma najgori konzument. Rezultat je nestajanje prirodnih ljepota zbog kojih su turisti dolazili i gužva u ljetovalištima i na plažama, u kojima nema gostiju s organizovanog turističkog tržišta.
Crna Gora je napadnuta vrstom gradnje koja odbija strane investicije. Nema, zapravo, ni jednog ozbiljnog stranog investitora zainteresovnog za gradnju hotela na našem primorju.
U Crnoj Gori nezvanično ima oko 400.000 turističkih ležajeva. Hoteli raspolažu s oko 40.000 kreveta. Zemlja u kojoj se najviše govori o elitnom turizmu i visokoplatežnim gostima raspolaže sa svega par hiljada kreveta visoke kategorije. Sve ostalo je prosjek zbog kojeg se gubi utakmica s boljim i spremnijim turističkim zemljama.

Branka PLAMENAC

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo