Povežite se sa nama

Izdvojeno

SKI CENTAR LOKVE: U funkciji i pored barijera

Objavljeno prije

na

Dejan Guberinić, jedan od vlasnika koji su ovaj ski centar, za koji su Beranci posebno vezani, kupili prije više godina, kazao je Monitoru da su odlučili da ove godine, uprkos neriješenim administrativnim barijerama, stave skijališta u funkciju

 

Skijališta Ski centra Lokve kod Berana poslije tri godine pauze, biće spremna za skijašku sezonu, ukoliko vremenske prilike budu išle na ruku i bijelog pokrivača bude u dovoljnim količinama. Tako je pokazana spremnost vlasnika da ne odustaju od ovog skijališta, što je u jednom trenutku bilo dovedeno u pitanje.

Dejan Guberinić, jedan od vlasnika koji su ovaj ski centar, za koji su Beranci posebno vezani, kupili prije više godina, kazao je Monitoru da su odlučili da ove godine, uprkos neriješenim administrativnim barijerama, stave skijališta u funkciju.

„Mnogo građana nas zove i interesuje se hoće li ovo popularno skijalište raditi. Pošto Hotel Lokve još nismo u potpunosti rekonstruisali, imamo odličnu saradnju sa ugostiteljima koji su na Lokvama izgradili solidne kapacitete, tako da ćemo pokušati da svima izađemo u susret i da ove sezone radimo“ – kaže Guberinić.

On  dodaje da će u funkciji biti žičara dvosjedežnica i glavna staza, ski lift na stazi u poznatijoj pod nazivom Skrivena, kao i bebi lift.

„Odradili smo sve pripreme. Dugo smo brat i ja razmišljali i odlučili smo da poslije tri godine pauze, stavimo skijališta u funkciju. Prije dvije godine kada je bilo snijega u izobilju, zbog administrativnih prepreka nismo željeli da radimo. Sada osjećamo spremnost da se ti problemi prevaziđu, i ako bude snijega, skijališta će sigurno raditi“ – priča Guberinić.

Očekuju da se uporedo sa skijaškom sezonom konačno rješavaju i  administrativne barijere. Odnosno,da im resorno ministarstvo i Direkcija za nekretnine  omoguće takozvano upisivanje službenosti na parcelama, kako ne bi morali da čekaju i pojedinačno skupljaju saglasnosti za pripremu staza od dvadesetak vlasnika zemljišta na kojima se nalaze skijaške staze.

Dejan Guberinić kaže da od sudbine skijališta zavise i dalji radovi na rekonstrukciji istoimenog hotela, koji idu nešto sporijom dinamikom: “Negdje se, da li slučajno, zagubila papirologija vezana za ovo skijalište, i ono trenutno kao da ne postoji. Naravno da se postavlja pitanje kako je to moguće, i kako ga je bilo moguće izgraditi u vrijeme SFRJ a da sada nema dokumentacije“.

Njega i brata je obradovala je činjenica da su ušli u trag dokumentaciji iz vremena kada je podignut kredit, da bi se isplatili vlasnici zemljišta.

„Ono što ja intimno vjerujem je da je ta dokumentacija negdje „izgubljena“, ali sam isto tako siguran da postoje negdje, u nekim arhivima i katastraskim knjigama, tragovi o tome da su vlasnici zemljišta isplaćeni, a onda su u onom haosu koji je nastupio ponovo prepisivali na sebe. Nešto od dokumentacije u međuvremenu smo našli“ – otkriva Guberinić.

Poslije deceniju i po propadanja Ski centar Lokve sa istoimenim hotelom, koji je nekada radio u sklopu najboljeg hotelsko turističkog preduzeća u regionu, HTP „Berane“,  kupili su braća Guberinić iz Berana, sa velikim planovima za njegovu i zimsku i ljetnju valorizaciju. Najstariji brata, Dragan vlasnik je neke vrste domova za stare u Švajcarskoj, i jedne godine je dovodio Švajcarce ovdje.

Oni su tada biti oduševljeni Lokvama, Cmiljevicom i njenim prirodnim ljepotama. Upravo je tada napravljen plan da centar zimi radi kao skijalište, a ljeti kao planinsko odmaralište gdje bi Dragan organizovano dovodio ture stranih turista starije dobi.

Ovaj ski centar nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana.

Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka i to je bilo vrijeme pravog procvata. Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu, kada su u hotel smještene izbjeglice. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.

Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana sa velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme »Euroturist GMBH« nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Ski centra »Lokve« je poslije toga, 2006. godine, još jednom promijenio vlasnika, izvjesnog Rusa Alena Alikova, ali ni on nije ispunio bajkolika obećanja.

Lokalpatriotski vezani za Berane i ovo skijalište, Guberinići su, tako, u startu imali velike planove, ali su se pojavili problemi sa vlasnicima zemljišta na kojima se nalaze staze. Oni ističu da ne žele nikom da uskrate pravo na imovinu, samo traže da država po Zakonu o skijalištima upiše službenost nad tim stazama, da bi oni zimi migli da ih koriste.

Monitor je pisao ljetos o tome kako je skijašku stazu u Skrivenoj kupio privatnik, koji je potom isparcelisao i namjeravao prodaje za vikendice, ili da sam izgradi vikend naselje. Pored staze koja je tu postojala još iz vremena kada su pored Žabljaka, skijaške staze postojale još jedino na Turjaku kod Rožaja, i Lokve kao najatraktivnija lokacija za ovaj region.

Ski centar Lokve ima značajne prednosti u odnosu na druge zimske centre, prije svega zbog svog mjesta, odmah uz magistralni put Berane – Rožaje, i dalje prema Srbiji, koji nikada nije zatvoren za saobraćaj. Do njega se iz Berana stiže za petnaest minuta, koliko je potrebno i iz pravca Rožaja.

Ovaj ski centar za sada je opremljen žičarom dvosjedežnicom koja se na vrhu nastavlja sa dva ski lifta, ukupnog kapaciteta hiljadu skijaša na sat. Dužina postojećih staza je oko pet kilometara. Novi vlasnici imaju mogućnosti da šire kapacitete i otvaraju nove ski staze i uspinjače, ako se posao u koji su ušli pokaže rentabilnim i riješe administrativne barijere.

Ono što je najbitnije braća Guberinić iz Berana hotel Lokve i istoimeni ski centar nijesu, kako tvrde, uzeli za preporodaju, kao što su to činili kupci prije njih. Njihovi planovi za turističku valorizaciju planine Cmiljevice djeluju ubjedljivo i nijesu nerealni.

U međuvremenu je značajan broj stanovnika Berana izgradio čitavo vikend naselje na vrhu Lokvi, uz planove i za dalju gradnju. Tu su i neki dobri ugostiteljski objekti, a njihovi vlasnici su ove godine, za čišćenje puta koji je do vrha asfaltiran, kupili za sebe ratrakt. Pored velikih projekata, kao što je Bjelasica, oni zajedničkim snagama pokušavaju da sačuvaju i ski centar Lokve.

                                                                      Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s crnogorskim ambasadorima, od Ukrajine  preko Evrope do SAD.  Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa EU

 

 

Vlada Crne Gore je preko Ministarstva vanjskih poslova (MVP) i ministra Ervina Ibrahimovića krajem februara pozvala maltene sve ambasadore u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) da hitno dođu na konsultacije. Početak konsultacija je određen za 6. mart. Mnogi su se tada uplašili reprize opoziva od 15. novembra 2024., kada je Vlada smijenila tri ambasadora.

Prema informacijama Monitora, premijer Milojko Spajić je imao nekoliko odvojenih sastanaka s ambasadorima od Ukrajine (Borjanka Simićević) preko Evrope do SAD-a (Jovan Mirković). Ispostavilo se da je strah ambasadora bio neopravdan. Premijer je, prema nekoliko neformalnih izvora u Vladi, izložio novu političku realnost nakon dolaska Donalda Trampa na čelo SAD-a i odnosima sa Evropskom Unijom (EU), te odnosima između ključnih evropskih zemalja. Spajić je dao upute ambasadorima da nastave nedvosmileno podržavati EU i članstvo Crne Gore u tom bloku. Istovremeno je tražio da se uzdrže od kritike prema SAD-u i novoj administraciji i da se ne upuštaju u bilo kakve komentare trenutnih razmimoilaženja između SAD-a i evropskih saveznika.

Odmjereni stav Crne Gore se ubrzo vidio 11. marta na sastanku najviših evropskih vojnih zvaničnika u Parizu, gdje se razgovaralo o modalitetima podrške Ukrajini nakon američke najave obustave vojne pomoći. Na sastanak nije pozvana Amerika jer su Evropljani željeli pokazati da sami mogu biti veliki dio sigurnosnog okvira u slučaju primirja između Ukrajine i Rusije. Nakon što je agencija AP javila da su Crna Gora i Hrvatska jedine evropske članice NATO-a koje nisu odgovorile na poziv za sastanak u Parizu, savjetnik premijera za bezbjednost i odbranu Todor Goranović je za Radio Slobodna Evropa (RFE) potvrdio učešće Crne Gore na sastanku. Ipak, poslat je samo zamjenik vojnog predstavnika pri NATO komandi u Briselu jer je „načelnik Generalštaba Zoran Lazarević …u službenoj posjeti Bugarskoj“.

Diplomatske (ne)aktivnosti s druge strane Atlantika sadašnjeg ambasadora Mirkovića kod nekih funkcionera vladajuće koalicije izazivaju nezadovoljstvo i čak otvorenu ljutnju. Jedan od povoda je bio sastanak s američkim zvaničnicima sredinom februara u Vašingtonu kada je ambasador navodno izjavio da bi gubitak vlasti Aleksandra Vučića vjerovatno oslabio neke od njegovih crnogorskih marioneta. Detalje razgovora nije bilo moguće nezavisno potvrditi. Iako nije direktno pomenuo bivši Demokratski front (DF), izvještaj(i) ambasade ka Podgorici je naljutio koalicione partnere koji su se prepoznali u pomenutoj kvalifikaciji. To je navodno pogoršalo tinjajući antagonizam između djelova srpskog bloka i premijerovog Pokreta Evropa sad (PES). Jedan funkcioner DF-a je komentarisao da je to dovoljan razlog za opoziv jer su i oni podržali takvo kadrovsko rješenje u Vašingtonu.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Formalno, Crna Gora je u prednosti u odnosu na Albaniju. No, očigledna je sve snažnija podrška Brisela Albaniji, koju je komesarka Marta Kos nazvala i mogućom sljedećom članicom EU.  Ima još signala da je Crna Gora dobila ozbiljnu konkurenciju: Evropski parlament je umjesto u Podgorici otvorio kancelariju u Tirani, a Albanija nas je preduhitrila i u korišćenju sredstava iz programa Plana rasta

 

 

Nakon što je sredinom marta stigla vijest da Evropski parlament (EP) otvara kancelariju u Tirani umjesto u Podgorici, kod kuće je stidljivo aktuelizovana priča o tome gubi li Crna Gora titulu lidera u regionu. O tome za sada govore samo opozicija i civilni sektor, dok Vlada ćuti.

Iz EP su saopštili da je otvaranje kancelarije u Tirani dio strateškog plana o proširenju EU i da će Albanija  biti „ključna kontakt tačka“ sa Zapadnim Balkanom. „ Odluka o konkretnom gradu i mjestu uslijedila je nakon tehničke procjene dostupnosti.  Ali, naravno, status odgovarajuće zemlje kandidata za članstvo u EU je takođe imao pozitivan impuls”, saopštio je  izvjestilac Evropskog parlamenta za Albaniju Andreas Šider.

Crnogorske vlasti najavljivale su da bi Podgorica mogla biti izabrana za kancelariju EP na Zapadnom Balkanu, a incijativu je formalizovao predsjednik Jakov Milatović u decembru 2024. Iako se činilo da je stvar gotova, na kraju je izabrana Tirana.  Kao jedno od obrazloženja odluke,  evropski zvaničnici ističu bolju saobraćajnu povezanost Tirane. Ipak, očito je da Brisel polagano mijenja i retoriku o tome koja bi balkanska zemlja mogla biti 28. članica EU.

“Nastavi li ovako, Albanija bi do 2027. mogla postati sledeća članica EU”, saopštila je evropska komesarka za proširenje Marta Kos, tokom posjete Albaniji sredinom mjeseca. “Albanija je napravila izuzetan progres. Naravno, ostaje još dosta posla i dublje reforme su neophodne. Svakako, nastavi li ovim tempom, onda je sigurno da bi sve moglo biti završeno do 2027. godine i krenuti naprijed što je brže moguće. Želim da čestitam albanskim građanima na dostignućima do sada, a uz nastavak takve posvećenosti i tempa, nadam se kako EU više ne bi imala 27 članica već 28, sa Albanijom koja bi nam se pridružila”, saopštila je ona.

Ta ocjena Marte Kos, podstakla je u  Crnoj Gori i razgovor na temu gubi li Crna Gora status lidera u regionu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a

 

 

MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?

ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.

MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?

ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.

Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.

MONITOR: Kako vidite  političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da  arbitriraju o  pitanjima od  javnog interesa?

ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.

Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo