Povežite se sa nama

Izdvojeno

SKI CENTAR LOKVE KOD BERANA: Zapostavljeni potencijal                  

Objavljeno prije

na

Novi vlasnici ski centra Lokve bore se protiv pokušaja da se izbriše gumicom istorija decenijama najpopularnijeg turističkog ski centra na sjeveru Crne Gore. Ne traže ni milione ni privilegije, samo da im se pruži logistika i uklone birokratske barijere

 

Ski centar Lokve kod Berana, jedan od najstarijih ski centara u Crnoj Gori, proteklih godina bio je nepravedno zapostavljen, iako je u daleko boljoj poziciji od novih koje je prethodna vlast forisirala ulažući milione eura. Nalazi se na planini Cmiljevici, na nadmorskoj visini od 1.350 do 1.700 metara. Hotel Lokve je odmah pored magistralnog puta za Rožaje, na četrnaestom kilometru od Berana. Ovaj ski centar je svoj procvat doživljavao osamdesetih godina, kada je predstavljao otkriveni biser za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli i čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Dejan Guberinić, jedan od vlasnika koji su ga kupili prije četiri godine, očekuje da mu nove vlasti i resorno ministartsvo poklone dužnu pažnju u rješavanju elementarnih uslova za ulaganja i razvoj.

„Ne tražimo mi, niti smo tražili, novčanu pomoć. Samo da se ispoštuje Zakon o skijalištima i da nam država omogući da možemo nesmetano da tokom ljeta i jeseni pripremamo staze za skijašku sezonu” – kaže Guberinić.

On objašnjava da je tim zakonom jasno precizirano kako se uređuju staze i koliko mora od uspinjače biti udaljeno rastinje.

„Mi smo bili u situaciji da nas privatni vlasnici zemljišta tuže zbog posječene smrče na stazi, pa čak i niskog rastinja. Mi ne tražimo da neko oduzme sadašnjim vlasnicima zemlju niti da je nama pokloni, ali da se stlaze proglase javnim dobrom, i da tokom sezone možemo nesmetano da ih ekspoatišemo. Ako to ne pripremimo tokom ljeta i jeseni, staze se zimi ne mogu koristiti” – kaže Guberinić.

Prema njegovim riječima, o odnosu države prema skijalištu u Beranama najbolje govori podatak da bivši ministar turizma za četiri godine, od kada su oni kupili ovaj ski centar, nikada nije došao da ih obiđe, niti se udostojio da im odgovori na bilo koji dopis koji su slali.

„I ne samo to. Nego je bivši predsjednik Vlade Duško Marković jednom prilikom izjavio kako ski centar Lokve nema perspektivu. Nas je to povrijedilo, ali su nam bili jasni njegovi motivi da tako nešto kaže. Čovjek se jednostavno zalagao za skijalište u svom rodnom gradu” – kaže Guberinić.

Ski centar Lokve je uspijevao da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu, kada je postao smještaj za izbjeglice. Zatim je uslijedila nesrećna i pljačkaška privatizacija, pa onda sumnjivi investotori. Konačno, kada je prije četiri godine došao u ruke braće Guberinić i kada su se rodile nade da mu se može vratiti stari sjaj i značaj na turističkoj mapi, stara Vlada se prema Beranama ponašala kao maćeha.

Pod neformalnim izgovorom da treba ulagati u ski centre preko dvije hiljade metara nadmorske visine, planirani su i izdvajani milioni za opštine koje su pod kontrolom Demokratske partije socijalista i njenih političkih satelita.

Ski centar Lokve ima značajne prednosti u odnosu na druge zimske centre, prije svega zbog svog mjesta, odmah uz magistralni put Berane–Rožaje, i dalje prema Srbiji, koji nikada nije zatvoren za saobraćaj. Do njega se iz Berana stiže za petnaest minuta, koliko je potrebno i iz pravca Rožaja.

Ovaj ski centar za sada je opremljen žičarom dvosjedežnicom koja se na vrhu nastavlja sa dva ski lifta, ukupnog kapaciteta hiljadu skijaša na sat. Dužina postojećih staza je oko pet kilometara. Novi vlasnici imaju mogućnosti da šire kapacitete i otvaraju nove ski staze i uspinjače, ako se posao u koji su ušli pokaže rentabilnim.

Osamdestih godina prošlog vijeka ovaj ski centar nije bio daleko ni ljubiteljima bijelih sportova iz susjedne Srbije. Stizale su ovdje kolone automobila i iz Novog Pazara i Kraljeva s jedne i iz Prijepolja s druge strane.

Poslije toga se očigledno našao daleko od očiju i srca bivših vlasti koje su forsirale razvoj opština pod svojim patronatom.

„Mi ne želimo nikavu političku priču ovdje da pravimo. Samo da se profesionalno bavimo ovim poslom. Ali, kako objasniti da neko ulaže milione eura u skijalište Kolašin 1600, a naša staza, gdje smo planirali, ako sve bude kako treba, da produžimo novu uspinjaču, izlazi na skoro dvije hiljade metara, ili da budemo precizni, na 1.970 metara nadmorske visine“ – kaže Vlasnik ski centra Lokve.

Guberinići, iako nijesu stimulisani ni na koji način, ovih dana otvaraju skijališta za ljubitelje bijelih sportova. Oni su predali zahtjev za izdavanje dozvole za rad i svaki dan očekuju odgovor.

Sa rekonstrukcijom hotela Lokve stvari, s druge strane, ne stoje tako dobro i nije se daleko odmaklo. Bivša administracija je, kako kažu, ovaj hotel, mada nije u funkciji, svrstala u posebnu kategoriju sa godišnjim porezom od 27.000 eura.

„Kada to podijelimo na dvanaest mjeseci, mi taj novac ne možemo da zaradimo. Tražili smo od bivšeg ministra da nas oslobodi tog poreza da ne bismo došli u situaciju da hotel prodajemo, ali nam nikada nije odgovorio“ – kaže Guberinić.

Braća Guberinić, od kojih je jedan preduzetnik u Švajcarskoj, su samo za plate izdvojili oko 200 hiljada eura. „Umjesto da budemo stimulisani, Ministartstvo turizma nam nametne nekakav poseban porez na hotel koji je navodno od posebnog turističkog značaja, a koji mi još nijesmo rekonstruisali” – priča Guberinić.

On ističe da nema ništa protiv toga da se uloži u Rožaje šesnaest miliona eura, kako je najavljeno, samo da nova Vlada pusti njih da rade bez barijera.

„Pozivamo novog resornog ministra da kada dođe u Berane, ne zaobiđe naš ski centar. Da se uvjeri kakav resurs predstavlja ova planina, sa prilazom sa magistralnog puta” – kaže Guberinić.

Novi vlasnici ski centra Lokve bore se protiv pokušaja da se izbriše gumicom istorija decenijama najpopularnijeg turističkog ski centra na sjeveru Crne Gore. Ne traže ni milione ni privilegije, samo da im se pruži logistika i uklone birokratske barijere.

Tufik SOFTIĆ 

Komentari

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i komemoracija Mojkovačke bitke poslužila za novo političarenje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Premijer Spajić Vučevića nije pozvao u Mojkovac, niti se vidio sa njim dok je bio u Crnoj Gori

 

Obilježen  je dan mojkovačke opštine koji pada na Božić po julijanskom kalendaru i koji se poklopio sa komemoracijom Mojkovačke bitke (6-7 januara 1916.) iz Prvog svjetskog rata. Tada je oko 6500 slabo naoružanih i opremljenih vojnika kraljevske crnogorske vojske pod zapovjednikom generalom Jankom Vukotićem zaustavilo prodor tri puta brojnije austro-ugarske vojske generala Vilhelma von Rajnera. Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i ova komemoracija poslužila za novo političarenje i poentiranje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Prisutni su bili i NSD-ov predsjednik opštine Mojkovac Vesko Delić, predsjednik Skupštine opštine Marko Janketić i Marko Kovačević, javnosti poznati Mandićev nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića.

Mandić je istakao da “želimo da gradimo budućnost Mojkovca, Crne Gore i boljih odnosa sa bratskom Srbijom sa kojom smo sto godina bili u istoj državi”. U tih “100 godina nismo imali ni najmanjih sukoba ni nesporazuma” izjavio je, ne trepnuvši. Potom je napomenuo da u našoj zemlji “živi više od trećine građana koji su Srbi, isti narod kao i u Srbiji, većina građana govori srpskim jezikom a to su važne niti koje nas povezuju“. Onda se Mandić okrenuo pohvalama gradonačelniku (kojim osim partijske pripadnosti i tvrdnje da je Srbin nema nikakvu drugu zvaničnu biografiju) rekavši da je Delić “izložio važne projekte a nadam se da će ovo o čemu smo pričali biti podržano od strane Vlade Republike Srbije“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

ANKETA

MONITOROVA ANKETA: Odgovornost, suočavanje, društveni dijalog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Šta nakon ponovljenog zločina na Cetinju?

 

RADOJE CEROVIĆ, KLINIČKI PSIHOLOG
Uzroci duboko u socioekonomskom raslojavanju i identitetskom cijepanju

Ovo masovno ubistvo nije izolovani slučaj, već dio šireg trenda povećanja nasilja u Crnoj Gori. Podaci ukazuju na to da su uzroci ovakvih fenomena duboko ukorijenjeni u “socioekonomskom raslojavanju”, ali i “identitetskom cijepanju”. To izaziva nagli rast jaza i nepovjerenja izmedju socijalnih klasa, ali i identitetskih jedinica (vjera, nacija i političkih opredjeljenja).

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA
Društvo bez utvrđene odgovornosti, kada tad će uništiti sebe

Kada jednom pokušamo da sakrijemo tragove zločina, tragovi se otisnu iznova. Negirali smo devedesetih zločine učinjene u ime svih nas. Obje politike koje su od višestranačja u Crnoj Gori negirale su i zatirale tragove. Te politike imaju sada rezultat u ponovljenom nasilju na Cetinju. Žrtve pokazuju da je poricanje uzaludno a da je užas neizreciv.

 

BOŽIDAR IVANOVIĆ, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR
Političke turbulencije koje traju decenijama

Svaki tragičan događaj mora se ozbiljno shvatiti i učiniti sve da se ne bi ponovio. To nije urađeno poslije zločina 2022. g. i tek sad se traži krivac. Generalno gledano krive su političke turbulencije koje se kod nas odvijaju već više decenija…

 

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Potrebno je mnogo više od ad hoc mjera

Prije svega želim da izrazim saosjećanje sa porodicama nastradalih i sa građanima i građankama Cetinja, koji su u dvije i po godine doživjeli dva masovna ubistva.  Posledice zločina ovakvih razmjera iziskuju empatično i mudro liderstvo i preuzimanje političke odgovornosti ne samo za stanje u sektoru bezbjednosti nego i za evidentni kolaps institucija…

 

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Treba hladne glave identifikovati probleme

Teško je bilo sto reći nakon ovakve tragedije. Što god da se kaže nedovoljno je, pogrešno…Jednostavno ovakvi događaji ostavljaju u čuđenju, zbunjenosti, konfuziji. Da probam, svjestan nedorečenosti stava…

 

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Društveni dijalog ili dezintegracija

Iako je paradoksalno, smatram da odgovara istini to da je lakše “prepisati” šta treba raditi nego kako naše društvo “nagovoriti” da to radi. Toliko smo, kao cjelina, pogrešno nasađeni, razvučeni sitnim partijskim interesima koji preko svojih mreža utiču na javnost da je teško gledati na bilo koji događaj van partijskih naočara. Ako pak i pogledamo, kako prevazići njihove interese i nametnuti temu? To je pitanje koje bih postavio prije onog šta treba uraditi, pitanje “kako”? Na žalost, ne vidim odgovor, zahvat političke klase je toliko sveobuhvatan, i materijalno i medijski i zakonski…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo