Povežite se sa nama

MONITORING

Skandal za skandalom

Objavljeno prije

15 godina

na

Priča o seksu, laži, italijanskoj mafiji, milionima pakovanja Marlboro cigareta i profitu od milijardu dolara, u čijem su središtu Crna Gora i njen premijer Milo Đukanović, postaje svakim danom sve duža. Najnoviji prilog namjeri da se razmrsi klupko jedne od najvećih švercerskih operacija posljednjih godina u Evropi, je obavljivanje transkripta svjedočenja, sada pokojnog vlasnika zagrebačkog Nacionala Iva Pukanića o švercu cigareta, pred tužilaštvom u Trstu 2002. godine. Pukanić je u Trst došao na zahtjev Đuzepea Šelzija, zaduženog za istragu o velikom lancu šverca cigareta, zbog koga je od sredine 1990-ih pa do 2002. italijanski budžet oštećen za stotine miliona eura. Nacional je 2001. pisao o „poslovnoj” hobotnici koja je kontrolisala duvansko tržište vrijedno milijarde dolara. Seriju Nacionalovih tekstova je povezivala jedna stvar: trag novca vodio je do crnogorske vrhuške. U Bariju je Đukanović osumnjičen za mafijaško udruživanje, a uz njega Branko Vujošević, Veselin Barović, Dušanka Jeknić-Pešić, Miroslav Ivanišević, Branislav-Brano Mićunović, Stanko Subotić i Andrija Drašković, te sedmorica italijanskih državljana.
Kada je nedavno u sudu u Bariju otvoreno ročište u kom bi sudija Roza Kalija di Pinto trebalo da odluči da li će odobriti suđenje za krijumčarenje cigareta optuženima, na njemu nije bilo Đukanovićevog imena. Sudija za preliminarnu istragu arhivirao je Đukanovićev predmet jer ga štiti diplomatski imunitet.

Prema transkriptu, Pukanić je Šelziju najviše govorio o informacijama koje je dobio od Ratka Kneževića, nekadašnjeg bliskog saradnika i kuma Mila Đukanovića, od hrvatske pjevačice Alke Vujice koja je početkom 2000-tih često gostovala u Crnoj Gori, i od nekadašnjeg ambasadora SAD po Balkanu Vilijema Montgomerija.

Vujica je ispričala da je često boravila na Svetom Stefanu „kod svog prijatelja. … Ondje se može naći cijela elita Crne Gore”. Prijatelj joj je Stanko Subotić. ,,Naravno, tamo je bio i Đukanović”. Vujicina priča o bahanalijama u vili neodoljivo liči na svojevremeno svjedočenje Moldavke S.Č. o istom mjestu, ambijentu i likovima. Taj slučaj s kraja 2002. godine tresao je Crnu Goru, ali nikada nije doživio sudski epilog.

Do zaključivanja ovog broja Monitora, niko od aktera pomenutih u transkriptu svjedočenja Iva Pukanića nije se oglasio. Pukanić je tvrdio da je nekoliko ljudi pokušalo da preduprijedi pisanje Nacionala o duvanskoj mafiji. U tom se kontekstu pominje režiser Veljko Bulajić. Prema Pukanićevom svjedočenju, Bulajić ga je je zvao telefonom a onda se pojavio u redakciji: ,,Zaustavi taj članak, neće ti biti žao, Milo zna cijeniti kad je netko korektan prema njemu.”

Pukaniću se tim povodom obraćao i Miro Laco, veteran Domovinskog rata, a danas funkcioner Socijaldemokratske partije. Laco je zajedno sa Mirkom Ljubičićem prenio poruku koju su dobili „iz crnogorskih bezbjednosnih krugova o milionskoj ponudi” za Pukanića da ne piše o „balkanskoj duvanskoj mafiji.”

Jedna ponuda iz Crne Gore je, prema svjedočenju Pukanića, stigla od Željka Šelendića. ,,On mi je rekao da su mi moji crnogorski prijatelji, koji žive u Monaku, ponudili pet milijuna maraka (za njega) ne bih li u tom trenutku prestao pisati protiv Đukanovića i da bi mi bilo bolje prihvatiti novac nego ga odbiti”.

Posebno je zanimljiva uloga Vilijema Montgomerija, tadašnjeg američkog ambasadora u Beogradu. On je u ležernoj atmosferi, na teniskim terenima zagrebačkog hotela Interkontinental, Pukaniću dobacio ocjenu o Đukanoviću: ,,Na žalost, možda smo malo prekasno shvatili kakav je tip kriminalca postao.” Pukanić je iznio i da je Montgomeri precizirao tu svoju procjenu. ,,Znali smo da je bio umiješan u stvari krijumčarenja, ali mislili smo da će se on zadovoljiti sa pet-deset milijuna dolara u džepu, ali po onome što mi znamo, na svojim računima diljem svijeta ima 130 milijuna dolara.”

U intervjuu zagrebačkom Jutarnjem listu, datom nakon ubistva Iva Pukanića i Nika Franića, crnogorski premijer je kazao kako mu je u vrijeme objavljivanja tekstova u Nacionalu Montgomeri rekao: „Gledam vas u oči i govorim da sa tim napisima nemam veze.” Montgomeri više nije ambasador i imao bi šta reći na temu balkanske duvanske mafije i ulozi američkih službi u prisluškivanju tajnih razgovora.

Veoma je važan vremenski kontekst u kojem je objavljen transkript Pukanićevog svjedočenja. Pukanić je tužiocu ispričao da mu je poslije članaka u Nacionalu ondašnji hrvatski ministar unutarnjih poslova Šime Lučin u januaru 2002. rekao, da se na njega priprema atentat.

Pukanić tvrdi da je saznao da informacija potiče od slovenačke tajne službe, službe koja je snimila da je „kriminalna grupa Crnogoraca iz Ljubljane, tj. netko iz te grupe razgovarao s nekim iz crnogorskih službi, uglavnom narudžba, naredba da me ubiju stigla je iz Crne Gore i morala se izvršiti do 1. veljače.” Narednih mjesec i po Pukanić je tvrdi bio pod policijskom zaštitom 24 sata na dan.

U martu iste godine, Pukanića je pozvao savjetnik za nacionalnu bezbjednost predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića koji ga je informisao „da su dobili informacije od njemačkih kolega… da su tajne službe države Crne Gore naručile moje ubojstvo od osoba iz Njemačke.”. Ove podatke danas je veoma lako provjeriti. Mesić može da ih potvrdi ili demantuje.
Pukanić je, po svjedočenju, ponovo bio pod zaštitom mjesec i po, a onda je na njegov zahtjev ona opozvana.

Dosadašnja istraga je pokazala da je u ubistvu Pukanića i Franića učestvovala moćna mafijaška organizacija iz raznih republika bivše Jugoslavije. Zasad, glavni osumnjičeni je Beograđanin Sreten Jocić. Hrvatski su mediji u nekoliko navrata objavili da je naručilac navodno Cane Subotić, kao jedan od lidera balkanske duvanske mafije. Subotićevi advokati su do demantovali.

Transkripti Pukanićevog svjedočenja nijesu jedino mjesto gdje se kao negativni junak pominje crnogorski premijer. Američki televizijski mreža Ej-Bi-Si (ABC) je ovih dana objavila da je u centru jednog velikog švercerskih poduhvata u Evropi tokom 1990-tih bio šef jedne od najmanjih, ali i najljepših evropskih zemalja – Crne Gore.

ABC je svom auditorijumu dočarala tekstove o švercu cigaretama preko Crne Gore i tvrdnjama da crnogorski premijer Đukanović i njegova najuža familija raspolažu milionskim bogatstvom.
Jedan tekst objavljen je u italijanskom političkom magazinu Espreso, drugi je proizvod Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.
Oba teksta je prenio vašingtonski Centar za javni integritet (CPI).

Pokušaji Đukonovića i njegove ekipe da omalovaže istraživačke tekstove posvećene poslovima familije propali su. Autori istraživanja ubjedljivo su pokazali da iza svih detalja iznijetih u izvještaju stoje ozbiljni dokumenti.

Transkripte svjedočenja Iva Pukanića objavio je i podgorički dnevnik Dan. Podudarilo se baš u isto vrijeme kad je Milo Đukanović u parlamentu diktirao svoju novu Vladu. Crna Gora ćuti. Kao oduzeta.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

ZORAN ĆOĆO  BEĆIROVIĆ, OSVAJANJE MOĆI: Nasilniku vlast daje mahove

Objavljeno prije

2 dana

na

22 Novembra, 2024

Objavio:

Kako je Zoran Bećirović postao toliko važan, bogat i, izgledalo je do prošlog ponedjeljka, nedodirljiv? Potraga za tim odgovorom vraća nas više od dvije decenije unazad. Počinje u Moskvi, nastavlja se u Budvi pa doseže, preko Kolašina, do obronaka Bjelasice. Konstanta u priči je Milo Đukanović

 

 

Nakon nedavnog, verbalnog i fizičkog, napada na novinarku Pobjede Anu Raičković, kontroverzni kolašinski biznismen Zoran Bećirović nalazi se u pritvoru, skupa sa Mladenom Mijatovićem. Njegovi poslovi ne stoje. Država nastavlja da ih pomaže.

U  predloženom zakonu o budžetu za narednu godinu, u dijelu kapitalnog budžeta, imamo najavu više planiranih državnih investicija u poslove koji se direktno dotiču i Bećirovićevih poslovnih interesa na Bjelasici. Za izgradnju garaže za potrebe skijališta Kolašin 1450 i 1600, koja se gradi u podnožju Bećirovićevog skijališta (Ski centar Kolašin 1450), na zemlji koju je država otkupila od njega, nakon što je on postao njen vlasnik u sumnjivom stečajnom postupku (vidjeti dalje u tekstu), država će naredne godine uložiti milion, deset hiljada i jedan euro (podatak iz prijedloga zakona o budžetu za 2025: 1,010,001.00 eura).

Dodatno, izgradnja hidrotehničke infrastrukture za potrebe Ski centra Kolašin 1600 i Kolašin 1450 sa osnježavanjem  mogla bi nas koštati 2.000.001eura. Pod uslovom da se prethodno riješi spor sa mještanima koji se protive ideji da, potencijalno, ostanu bez vode da bi skijališta sa njihovih izvorišta punila akumulacije za vještačko osnježivanje staza. Na popisu kapitalnih investicija koji će se realizovati naredne godine nalazi se i projekat “glavni kolektor i fekalna kanalizacija Ski centar Kolašin 1400” vrijedan pola miliona eura. Okruglo.

Ima još. Opština Kolašin i kompanije Ski rizort Kolašin 1450 i 1600 (Bećirović je suvlasnik u obije) potpisali su ljetos Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi sa komunalnim opremanjem građevinskog zemljišta na lokacijama u neposrednoj blizini dva skijališta. Suština Ugovora, objašnjavaju verzirani, je ta da Bećirović gradi infrastrukturu koju je trebalo da finansira i izgradi Opština, a da zauzvrat bude oslobođen plaćanje komunalnih naknada za planirane objekte na Bjelasici. Prema važećim planskim dokumentima tamo će se graditi oko 50 hotela i nekoliko desetina vila, a Bećirović se  pomenutim Ugovorom zaštitio i od eventualnog povećanja cijene komunalija u budućnosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANSKI IZBORNI MARATON: Treći put bog (ne)pomaže

Objavljeno prije

2 dana

na

22 Novembra, 2024

Objavio:

Građani Budve na biračkim mjestima nisu kaznili vinovnike političke krize u svom gradu, odgovorne za nefunkcionalnu administraciju, blokirane institucije, komunalni haos, saobraćajni kolaps, koketiranje sa kriminalom, atmosferu straha i prostakluka svake vrste

 

 

Ni ponovljeni lokalni izbori u Budvi, po svemu sudeći, neće doprinijeti prevazilaženju dramatične političke krize koja potresa ovaj grad u poslednje dvije godine. Na proteklom izjašnjavanju preko 19.000 Budvana sa pravom glasa, u nedjelju 17. oktobra, za izbor odbornika , nije se desio obrt koji bi razriješio pat poziciju sa prethodnih izbora odrzanih u maju ove godine.

U maju je vladajuća koalicija u Budvi izašla na izbore u dvije kolone. Nadmetale su se dvije grupacije, nastale iz jedistvenog Demokratskog fronta, lidera Mila Božovića:  lista Za budućnost Budve koju je predvodio Mladen Mikielj, direktor JP Morsko dobro i lista Za naš grad, na čelu sa Nikolom Jovanovićem, tadašnjim predsjednikom SO Budva. Osvojile su  po 9 mandata. Imale su kvalifikovanu većinu od 33 odbornička mjesta, potrebnu za formiranje vlasti, ali se tokom dvomjesečnih pregovora nisu mogli dogovoriti oko podjele vlasti, niti napraviti samostalne koalicije sa drugim strankama koje su izašle na izbore. Pregovori ove dvije grupacije bili su mučni, obilovali su najprizemnijim međusobnim  optužbama i uvredama, ostavivši daleko ispod radara brigu za funkcionisanje grada tokom turističke sezone. Jedino rješenje bilo je ponavljanje izbora.

Na novembarskim izborima rezultati su se, kao preslikani, poklopili sa onima iz maja. Lista Mladena Mikielja je osvojila najveći broj glasova birača, 2.979 koji su donijeli istih 9 mandata. Lista koju predvodi Nikola Jovanović, dobila je povjerenje 2.907 gradjana Budve i ponovo 9 odborničkih mjesta.

Treća po snazi politička partija u Budvi Demokratska partija socijalista ponovila je majski rezultat od 7 mandata, sa nešto više glasova birača. Četvrta od osam prijavljenih lista, izborne koalicije Demokrata Crne Gore i Pokreta Evropa Sad –PES, koju je predvodila Dragana Kažanegra Stanišić, jedina žena na budvanskoj izbornoj utrci, osvojila je 3 odbornička mjesta i zabilježila dupli pad u roku od samo 6 mjeseci.

Ni preostale dvije liste nisu značajno promijenile skor iz maja. SDP u koaliciji sa SD i LP, nosilac liste Petar Odžić,  osvojio je mandat više:  umjesto jednog sada raspolaže sa dva.  URA sa Blažom Rađenovićem, jedva je zadržala svoj uobičajeni jedan mandat.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi

Objavljeno prije

1 sedmica

na

15 Novembra, 2024

Objavio:

Osim što je pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice, još neobičnije su  međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nisu u njihovoj naležnosti. I od kojih zemlja baš i nema neku korist, a košta nas papreno.  Doduše i kod kuće nas koštaju

 

 

Ko je ovih dana zalutao na sajt Vlade Milojka Spajića, imao je razloga da se makar blago začudi.  U odjeljku Kalendar aktivnosti,  u kojoj Vlada najavljuje događaje za ovu i narednu sedmicu,  mahom su službena putovanja ministara/ki i njihovih delegacija.  Doduše, u Kalendaru se našla i rijetka unutrašnja aktivnost izvršne vlasti – ministar poljoprivrede Vladimir Joković uručio je 11. novembra 11 snjegočistača za sjever Crne Gore.  Bar je neko u zemlji.Ne samo zbog vremenskih nepogoda, nego i zbog predstojećih izbora u Budvi.

Jasno, premijer, potpredsjednici i ministri moraju da putuju i vode međunarodne aktivnosti.No, pomalo neobično da je dobar dio vlade van zemlje ove i naredne sedmice. Još neobičnije su međunarodne aktivnosti koje su ministri navodno morali obaviti, posjećujući čak i konferencije na teme koje nijesu u njihovoj naležnosti. Iod kojih zemlja baši nema neku korist, a košta nas papreno. Doduše i kod kuće nas koštaju, a korist za zemlju je počesto upitna.

Prema kalendaru aktivnosti, ministar za urbanizam i prostorno planiranje Slaven Radunovićće u novembru biti odsutan iz zemlje deset dana, od 14. do 24. novembra.  Iz Ženeve, u kojoj će biti dva dana, odletjet će  u Baku. Na sedam dana.

Radunović će u Ženevi već biti kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Odlazi na Forum Kran Montana, koji je ove godine posvećen temi globalne bezbjednosti. Šta će minnistar urbanizma na konferenciji o bezbjednosti i je li to bio baš naš najbolji odabir, nije obrazloženo u Predlogu platforme koju je Radunović priložio kad se kandidovao za put. U vrlo oskudnom obrazloženju navodi se  tema Foruma, a ne i svrha Radunovićevog prisustva.

“Teme koje će se na ovom skupu obrađivati pokrivaju oblasti geostrategije, upravljanja međunarodnim poslovima u cilju borbe protiv terorizma, bezbjednosni problemi koji vrše uticaj na javni prostor, pomorski aspekti globalne bezbjednosti, finansije/bankarstvo i sajber bezbjednost, energetska sigurnost, zdravstvena bezbjednost, bezbjednost životne sredine, bezbjednost hrane, rudarstvo kao komponenta ekonomske sigurnosti, bezbjednost kritične infrastrukture…”,, stoji u Predlogu.  Teško da će Radunović imati šta da kaže na temu recimo sajber bezbjednosti, obzirom da u Ministartsvu imaju tehničkih problema čak i sa faksom,  kad treba odgovoriti na pitanja javnosti. Možda ovo “bezbjednost kritične infrastrukture”.

U Ženevi je sa ministrom Radunovićem i Andrej Orlandić, v.d. generalnog direktora Direktorata za strateške odnose i komunikacije.  “Troškovi članova delegacije procjenjuju se na 5.867,50EUR”, navodi se u Predlogu. I padaju na račun Ministarstva, odnosno građana.

Radunović je jedini procijenio koliko će nas koštati ovaj njegov službeni put. Za razliku, u ostalim novembarskim predlozima platformi putovanja, takvih podataka – nema.  Sigurno je, međutim, da će građane Boga oca koštati odlazak naše četrnaestočlane delegacije u Baku.

Delegacija Vlade putuje 17. novembra na  29. Konferenciju Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama. Njih 14. Osim ministra ekologije Damjana Ćulafića i Radunovića, u Baku idu i ministarka turizma Simonida Kordić i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić.

Spisak onih koji ih prate je podugačak. Sve u svemu: dva državna sekretara ministarstva turizma, po jedan iz drugih ministarstava, pravni savjetnici, piarovi, koordinatori, samostalni savjetnici…Koliko će ovo masovno putovanje koštati građane, posebno je pitanje, na koje za sada nema odgovora. U Platformi se samo navodi da će troškovi puta pasti na teret ova četiri ministarstva.

Interesantno je, takođe, da se detaljno preciziraju aktivnosti troje ministara/ki – sa kim će se susresti, kojim će panelima prisustvovati i slično,  dok u slučaju ministarke Nišić,  pisac Platforme pokazuje posebnu kreativnost. Osim što nema podataka o tome šta će tačno ministarka raditi u Bakuu, konstatuje se: „Ova posjeta predstavlja korak ka osiguravanju da Crna Gora bude dio globalnih napora u stvaranju radne snage spremne za izazove klimatskih promjena i razvoja tržišta rada usklađenog sa ciljevima održivog razvoja”.  Baš.

Nije tu kraj novembarskim putovanjima. Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministar pravde Bojan Božović, istog su dana, 10. novembra, napustili zemlju. Svako svojim putem.

Ministar Božović, sa dvojicom direktora direktorata, u Budimpšetu na  međunarodnu konferenciju pod nazivom Pravna konkurentnost – instrument prava za konkurentniju Evropu. Zvanično pojašnjenje: “Konferencija ima za cilj da analizira dva odlučujuća aspekta pravne konkurentnosti, a to su unaprijeđeno zakonodavstvo i deregulacija, te odnos novih tehnologija i građanskog prava”.  Zvuči interesantno.

Ministar će se  tom prilikom “na marginama događaja“, sastati sa  ministrom pravde Mađarske, Bencom Tuzsonom i ministrom evropskih poslova Mađarske, Jánosem Bókom.“ Sastanci će biti dobra prilika za razmjenu mišljenja sa zvaničnicima evropskih institucija i drugim partnerima, koji će biti od značaja za osiguranje dalje podrške pregovaračkom procesu Crne Gore s EU“,  navodi se. Šta će raditi dva direktora direktorata ne piše. Ni koliko nas  koštaju.

Ministarka Jakšić Stojanovć odlazi u Italiju da potpiše  Sporazum o naučnoj saradnji između  Ministarstva  i Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije (CNR). U Platformi se navodi da smo takav sporazum  potpisali u julu  2013. godine u Podgorici.“Od 2015. godine, zaključno sa 2020. godinom realizovano je 16 projekata”, navodi se. I taj je put o trošku građana, ali možda donese neku dobrobit.

U Budimpešti će se ukrstiti putevi ministra pravde i minstra policije Danila Šaranovića, koji je 12. novembra na VII Ministarskoj konferenciji Budimpešta procesa.

“ Učešće na konferenciji je prilika da se  razmijene mišljenja i iskustva u oblasti migracione politike, i trenutne situacije po pitanju migratornih tokova,” navodi se u Šaranovićevoj Platformi.  Ministru su u Budimpešti srpske vlasti saopštile i da ubica Alija Balijagić, bjegunac za kojim se duže od dvije sedmce bezuspješno traga,  trenutno “migrira” iz Srbije nazad u Crnu Goru. Sad zna.

Ministar odbrane Dragan Krapović biće u radnoj posjeti državi Mejn od 18 do 24. novembra na međunarodnom bezbjednosnom forumu Halifax.

Kad ovaj broj Monitora bude na kioscima, većina ministara biće kod kuće. Vratio se i premijer Spajić iz Bahreina. Gdje je potpisao „Memorandum o razumijevanju između Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore i Fonda rada (Tamkeen) Kraljevine Bahrein”. Morao je neko. Ministarka je bila u Italiji. U Spajićevoj Patformi navodi se i da je premijer predstavnicima Bahreina predstavio “aktivnosti Crne Gore na planu evropskih integracija”. Na pravu adresu.

S premijerom su bili i Branko Krvavac, njegov šef kabineta, Milena Milović, savjetnica za ekonomsku politiku i Jovana Bojović, savjetnica  i rukovoditeljka službe za odnose s javnošću. Koliko nas je koštao Bahrein, opet – ne znamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo