Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ