Ove godine mogle bi propasti neviđene količine sijena koje je rodilo u izobilju, ali niko ne želi da ga kupuje ili čak uzima besplatno. Dok država sve to nijemo posmatra.
Na području takozvanih Gornjih sela, na beranskoj strani planine Bjelasice, ove godine mogle bi propasti neviđene količine sijena koje je rodilo u izobilju, ali niko ne želi da ga kupuje ili čak uzima besplatno. Istovjetna stvar se dešava i na drugim planinama sjevera, dok država sve to nijemo posmatra.
Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, ocijenio je da je ovo najbolja rodna godina, kada se o sijenu radi, u poslednje vrijeme.
„Stoke je sve manje u naših pet sela na području ove mjesne zajednice. Poneko za sebe završi i obezbijedi, ali ogromne količine će sasvim sigurno propasti jer niko nema računicu čak ni da ga besplatno uzima“ – kaže Raković.
Prema njegovim riječima cijena sijena ove godine je, zbog dobrog roda, najniža do sada, pa je teško izvesti računicu po kojoj bi neko imao koristi da ga kupuje i da kosi i balira, kada mu se na kraju bala sijena uhvati koliko i da je kupio pripremljenu. Ili, zapravo, još skuplje.
„Košenje po aru je do 1.50 euro. Baliranje, u balama deset ili dvadeset kilograma, 70 centi. Plašćenje i priprema za baliranje 40 centi. Onda troškovi transporta. Ko bi to radio, kada može za isti novac možda kupiti i gotovu balu sijena. Meni su rekli da se bala sijena ove godine prodaje svega za jedan euro, a eto, zvanična cijena je oko dva eura“ – kaže Raković.
On ističe da je sve manje mladih u selu, odnosno da je najveći broj njih ranije obezbijedio, kako je rekao, tjelesna oštećenja i socijale, i sada nemaju motiva da rade.
Mjesna zajednica Lubnice nekada je predstavljala najveći mjesni centar na teritoriji opštine Berane.
„Ovdje danas imamo svega 52 domaćinstva koja su tu i ljeti i zimi. Ostali kuće zatvorili, dođu ljeti da ih proluftiraju, i sve kraće ostaju. Ranije bi ostajali po čitav mjesec, sada ni deset dana“ – objašnjava Raković.
On dodaje da ovo selo kroz koje prolazi novi put od Berana do Kolašina, do sada nije vidjelo nikave koristi od toga, kao ni od šest malih hidroelektrana koje su napravljene na njihovim rijekama.
„Bojim se da će, umjesto bolje, biti sve gore. Osnovna škola ove godine bi mogla ostati bez prvaka, jer ima samo jedan, a i njega roditelji žele da upišu u grad“ – kaže Raković.
Predsjednik mjesne zajednice podsjeća da područno odjeljenje škole u selu Vuča, koje je prošle godine renovirano, imalo samo jednog učenika.
On ipak, kao najveći ovogodišnji problem, ističe to što će propasti velike količine sijena.
„Ljudi ga već pale i ovdje u selu, ne znaju šta bi sa njim. Za planinu i velika privatna imanja na planini i da ne pričamo. To je sve ostalo nepokošeno. To je ove godine tužno pogledati kada se izađe u planinu“ – kaže Raković.
Potpuno istovjetna priča može se čuti i sa drugih planinskih predjela na sjeveru, od Bijelog Polja do Plava.
Član Savjeta beranske Mjesne zajednice Šekular, Vesko Davidović, ponavlja što i njegov kolega i prijatelj iz Lubnica – domaćinstva i okućnice su nepokošene, jer je sve manji stočni fond. O planinskim prostranstvima da se i ne govori.
„Gore, od planine Mokre pa sve do Čakora i plavskih planina, sve je nepokošeno. Ne mogu da vjerujem da niko ne vidi ovaj krupni problem. Uskoro će jesen i za košenje će biti kasno“ – kaže Davidović.
Priča je ista. Omladine nema, košenje skupo. Onaj ko se i upusti u posao košenja i baliranja, nema taj proizvod kome da proda.
„Eto do čega su dovedena naša sela. Iz Šekulara silazimo u grad da kupimo mlijeko u tretrapaku. Sve je malobrojniji stočni fond, i na kraju neće biti više nikoga na planinama. Već i nema, nikli su neki takozvani eko katuni, a naši seoski katuni i mjesta gdje se tradicionlano izidizalo sa stokom su sve prazniji ili poptuno prazni. I kome onda trebaju trava i sijeno“ – pita Davidović.
Mještani u selima ispod Komova, na andrijevičkoj strani, prosto su ogorčeni. Neki od njih su uložili trud, pokosili i balirali sijeno. I sada balu, koja se kreće najčešće do petnaest kilograma, ne mogu prodati ni za jedan euro.
„Eno mi ispred kuće, sklonjeno da ne kisne, stotine i hiljade kilograma sijena. Kome da ga prodam“ – kaže jedan od njih.
Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, smatra da treba iskoristiti poslednje lijepe dane ljeta i da država interveniše kako bi se ovaj problem sanirao u mjeri u kojoj je to moguće.
„Bolje i da je država organizovala berbu sijena i baliranje, i da ga je stavila na prodaju ili izvezla. Sve je bolje nego da propada, kao što sada izgleda da će da se dogodi. Na kraju će to vlasnici velikih imanja na Bjelasici popaliti, pa će još biti i štete od požara“ – upozorava Raković.
On objašnjava da je novi put doveo vikendaše na Jelovicu i Bjelasicu, a od vikendaša lokalno stanovništvo nema koristi, osim onih rijetkih koji su registrovani za seoski turizam.
„Još jedna starija generacija, koja je još na selu, da biološki nestane, i selo će sasvim sigurno ostati potpuno pusto“ – kaže predsjednik MZ Lubnice, koja obuhvata šest podbjelasičkih sela na teritoriji opštine Berane.
Država kao da ovaj problem ne vidi. Upućeniji u situaciju na tržištu kažu da, recimo, Slovenija ove godine zbog vremenskih nepogoda ima manjak sijena i da bi sigurno uvezla sve što bi im mi ponudili. Ali, ko da im ponudi?
„Zašto država ne povede akciju i počne da otkupljuje sijeno da bi ga izvezla. Ako ništa drugo ove godine nije rodilo od voća na sjeveru, sijena ima u izobilju, kao nikada. I svi bi skočili da zarade novac. I što je najvažnije, ne bi ostalo nepokošeno“ – smatraju sagovornici Monitora.
Ako zimus zaškripi, država će, kao i svake godine, uvoziti skupu stočnu hranu. A livade na planinama ostaće nepokošene. Ili će sijeno kod nekih domaćina ostati u magacinima da propada.
Od hroničnig političkih borbi za pozicije, kao da ovaj ozbiljan problem niko nije ni registrovao. Ili je vidio i zatvorio oči.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice