Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: UREĐENJE I VALORIZACIJA SPOMENIKA NOBA-A: Čuvati sebe od zaborava

Objavljeno prije

na

Ekspertima Polimskog muzeja iz Berana odobren je projekat uređenja najznačajnijih spomenika kulture na sjeveru Crne Gore, među kojima je i trinaest spomenika iz perioda Drugog svjetskog rata, odnosno NOB-a. Najveći broj tih spomenika tek je prošle godine proglašen kulturnim dobrom, dok je za spomenik na brdu Jasikovac iznad Berana, koji predstavlja arhitektonsko djelo Bogdana Bogdanovića, u toku postupak uvrštenja u arhiv spomenika kulture.

Tako će osim onih koji predstavljaju drevne vrijednosti kao što su Manastir Svete Trojice u Pljevljima, crkva Svetog Nikole u Bijelom Polju, Careva džamija u Plavu, Ganića kula u Rožajama, Ostaci crkve u Šćepan Polju u Plužinama i Kuća Balića u Gusinju, konačno na red doći i spomenici novije istorije.

„Ministartsvo kulture je odobrilo preko milion eura za konzervatoske radove na zaštićenim kulturnim dobrima u Crnoj Gori. To su uglavnom spomenici NOB-a i revolucije i mi smo prihvatili da radimo sve spomenike na sjeveru – u Gusinju, Andrijevici, Petnjici, Bijelom Polju, Mojkovcu. Uzeli smo i niz spomenika koji se nalaze na teritoriji Pljevalja, Šavnika i Žabljaka. Čim budu sredstva odobrena, mi počinjemo taj posao koji ćemo završiti tokom ove sezone, za dva do tri mjeseca. Za spomenike na sjeveru opredijeljeno je oko 150 hiljada eura”, kaže za Monitor arheolog Predrag Lutovac.

On objašnjava da je ovaj poduhvat logičan nastavak projekta koji je započet prošle godine, u okviru kojeg se već radi na uređenju spomen- kompleksa na Jasikovcu u Beranama.

„Projekat koji podrazumijeva potpunu valorizaciju spomen kompleksa Jasikovac prestavlja prenesenu djelatnost iz prošle godine. Ministarstvo je ranije Polimskom muzeju odobrilo sredstva za pet projekata zaštite kulturnih dobara na prostoru opština Berane, Bijelo Polje i Rožaje, sa ciljem da se sprovedu određena istraživanja i da se pokrene postupak da oni uđu u arhivu kulturne baštine”, kaže Lutovac.

Ugledni stručnjak objašnjava da se radi o arheološkim lokalitetima i spomenicima za koje se znalo da postoje, ali do sada nijesu tretirani kao kulturna dobra.

„Sada su odobrena sredstva da se pokrene postupak istraživanja i njihove valorizacije. Jedan od tih spomenika je spomenik na Jasikovcu koji je radio poznati arhitekta Bogdan Bogdanović”, kaže Lutovac.

Prema njegovim riječima na osnovu dokumentacije iz prošle godine, kada je vršena revalorizacija zaštićenih spomenika kulture, utvrđeno je da je na Jasikovcu do sada bila zaštićena samo jedna spomen-ploča sa natpisom da je na tom mjestu strijeljano devet rodoljuba.

„Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Bogdan Bogdanović je napravio veliki spomen-kompleks koji ni dan danas nije ušao u zaštićene spomenike kulture. S obzirom da smo u prošloj godini imali dosta aktivnosti odlučili smo da rad na spomeniku prebacimo za ovu godinu i ovih dana počinje njegova rekonstrukcija”, objašnjava Lutovac.

On napominje da je od dobijenih osamnaest hiljada eura ekipa koja radi na restauraciji dužna da napravi konzervatorski projekat koji podrazumijeva snimanje postojećeg stanja kako bi se našla mjera kako da se spomenik vrati u prvobitno stanje.

„Od njegovog podizanja niko nije vodio računa o njemu. Bio je ispisan grafitima i mi smo tokom prošle godine vršili čišćenje kamenih blokova. Glavni dio spomenika je obrastao lišajevima. Sada ga tretiramo kao zaštićeni spomenik kulture, jer smo postupak za dobijanje tog statusa pokrenuli još prošle godine i više ne možemo da čekamo. Krajnje je vrijeme da se počne zaštita”, smatra Lutovac.

On kaže da arheolozi i stručnjaci za restauracije i konzervacije imaju dogovor sa lokalnom upravom u Beranama, tako da se neće zadržati samo na spomeniku od desetak hektara površine. „Proširićemo projekat i na uređenje šumske, odnosno parkovske površine od 24 hektara, i pristupićemo uređenju i zaštiti čitavog Jasikovca. Namjera nam je da ovo mjesto pretvorimo u pravo izletište Berana”

Projakat će obuhvatiti uređenje asfaltnih i popločanih površina, zatim da se čitav kompleks ogradi, da se na strani gdje se izlazi kolima formira parkiralište, da se staze osvijetle, da se dovede voda do spomenika radi njegovog održavanja, kao i da se napravi video nadzor.

„Iz Opštine Berane su obećali pomoć u smislu razređivanja drveća u parkovskoj površini. To podrazumijeva i promjenu detaljnog urbanističkog plana, jer je nelogično da imate spomenički kompleks od 24 hektara, a da nemate gdje da popijete kafu. Dobra ideja je da se tamo gdje bi bio parking izgradi jedna bašta i vidikovac, tako da kada neko dođe ima gdje da proba neko nacionalno jelo ili samo popije kafu”, objašnjava Lutovac.

On kaže da ovih dana kreće samo postupak čišćenja spomeničkog dijela bez hemikalije, odnosno fizičko čišćenje spomenika, koje će biti završeno za dvadesetak dana.

„Do tada će biti gotov projekat koji će da razradi ostale stavke koje ne ulaze u ovu odobrenu sumu, ali će nam projekat pokazati koliko je potrebno da se to sve završi i dobijemo jedno pravo kulturno dobro Berana”, kaže arheolog Lutovac.

Među spomenicima NOB-a koji su već proglašeni kulturnim dobrom i sada čekaju na konzervatorske poslove i uređenje su Spomen ploča i Petnjici, Spomen ploča u u mjestu Veliki krš u Andrijevici, Spomen grobnica na planini Kape kaludarske Berane, Spomenik palim borcima u Bijelom Polju, Spomen ploča u mjestu Dolje u opštini Plav, Partizansko groblje u Mojkovcu, Spomen česma Bobovo u Pljevljima, Titova pećina Obala Tare u Plužinama, Spomen česma Pitomine i Bosače u blizini Crnog jezera na Žabljaku, Spomenik palim borcima u Mojkovcu i Spomen česma u Šavniku. Projektom je obuhvaćen i Spomenik palim borcima 1914. do 1918. u Kolašinu.

Za mnoge od ovih spomenika koji su konačno proglašeni kulturnim dobrom većina mladih nikada nije čula. Svakako da je među spomenicima NOB-a koji će biti istraženi, konzervirani i revalorizovani, na sjeveru najmonumentalniji onaj u Beranama na Jasikovcu. Teško je povjerovati da neko nije čuo za to sveto mjesto, ali nije nevjerovatno da ima čak i stanovnika Berana koji ga posmatraju iz iskrivljene vizure. Prekrajanje istorije je na djelu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA  U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka 2020. godine šest pritvorenika oduzelo je sebi život u zatvoru u Spužu. Supruga Baranina Nenada Novovića, koji je 23. februara oduzeo sebi život u tom zatvoru, tvrdi da Uprava i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da to spriječe. Insistira da se sprovede detaljna istraga

 

 

Istraga o tome kako je 33.godišnji Baranin Nenad Novović 23. februara u spuškom zatvoru oduzeo sebi život  dok se nalazio u ćeliji koja je pod video nadzorom i dalje traje. Dok istražiteli ispituju da li u ovom slučaju ima propusta službenika zatvorskog obezbjeđenja,  Novovićeva supruga Kristina tvrdi da Uprava zatvora i zatvorski ljekari nijesu preduzeli ništa da spriječe samoubistvo. Kaže i da su ignorisali molbe da njenog supruga, koji je imao mentalnih problema, adekvatno liječe.

„Moj suprug je bio u teškom mentalnom stanju i ja sam više puta molila nadležne da mu pruže odgovarajuću medicinsku pomoć- ali moje molbe su ignorisane. Umjesto liječenja i zaštite, ostavljen je u jednokrevetnoj ćeliji, uprkos jasnim pokazateljima da je ugrožen. Njegov život ostao je u rukama institucija, a njihov nemar i nehumanost su ga koštali istog“, kaže ona.

Pojašnjava da su prvi put cimeri iz zatvorske ćelije primijetili da je Nenadu narušeno mentalno i fizičko stanje u aprilu prošle godine, te da su tada prvi put i tražili da ga posjeti stručno lice.

“Tada je prvi put psihijatar Nenada posjetio i zvao na razgovor. Saznanja su da je taj razgovor trajao minut i po i da je doktorica procijenila da je u pitanju sportista, što i jeste, moj suprug jeste bio sportista i dobar momak, ali i kroz posjete, kao i  momci koji su provodili sa njim 24 časa, vidjelo se da nešto nije u redu“, kaže ona. .

Objašnjava  da je nakon toga njen suprug promijenio sobu, ali da njegovi problemi nijesu prestali.

„Nenad  nije htio da izađe iz kreveta, nije htio da komunicira sa ljudima. Znam da je došlo i do sukoba u toj sobi. To psihičko stanje  kod njega ispoljavalo se vjerovatno kroz neki vid agresije, kaže Kristina Novović koja ističe da su ljekari bili upoznati da mu je potrebna pomoć te da zna da je i njen suprug sam tražio psihijatra jer je bio svjestan da mu je neophodno liječenje.

„Nemam uvid u te izvještaje,  odnosno šta je dobio od terapije. Međutim očigledno da terapija nije bila adekvatna čim je došlo do ovoga i očigledno i razgovori sa psihijatrom nijesu urodili plodom“, tvrdi Nenadova  supruga.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIRN:  ZLOČIN U BUKOVICI: Dugo čekanje na pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon tri decenije ratni zločini u Bukovici kod Pljevalja i dalje bez pravnog epiloga, porodice žrtava i civilni aktivisti nezadovoljni reakcijom pravosuđa

 

 

Nikad mi neće jasno biti zašto je moj otac ubijen. Bilo mu je pogrešno ime po svemu sudeći“, kaže Vilha Đogo iz Bukovice kod Pljevalja koja danas živi u Mostaru.

Vilha Đogo je rođena u Crnoj Gori i bila je svjedok torture koju su od 1992. do 1995. paravojne, vojne i policijske formacije sprovodile na teritoriji Bukovice kod Pljevalja. U to vrijeme živjela je u selu Tvrdakovići u bukovičkom kraju.

Njenog oca Džefera Đoga (57)  15. juna 1993. godine ubio je pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) Majoš Vrećo na putu ka selu Potkruše kod Pljevalja. Pripadnici VRS Vrećo i Dragomir Krvavac, obojica iz Bukovice, fizički su maltretirali Đoga a onda mu naredili da legne potrbuške, nakon čega mu je Vrećo iz neposredne blizine ispalio tri metka u glavu. Tijelo pedesetsedmogodišnjeg Džafera Đoga kasnije je pronađeno prekriveno granjem.

Bukovica je planinsko područje u opštini Pljevlja uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom i obuhvata 37 sela, a tokom rata u Bosni i Hercegovini u bukovičkom kraju boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, policije Crne Gore i pripadnika paravojnih formacija.

Oni su, prema svjedočenjima stanovnika Bukovice koja su prikupili nevladine organizacije za ljudska prava, od 1992. do 1995. godine sprovodili kampanju mučenja, pljačke i zlostavljanja bukovičkih Bošnjaka.

Vilha Đogo podsjeća da se njihova porodična kuća nalazila na putu ka Foči u BiH, kao i da je na tom području bila locirana vojska.

„Policija nam je dva puta pretresala kuću. Oba puta je policija došla od prvog komšije pravoslavca. Moja i njihova majka su pili kafu. Ključ od kuće su ostavljali kod nas. I nakon 20 dana pošto je otac ubijen, neki ljudi su došli kod njih puštali muziku i pucali u vis“, tvrdi.

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana od 1992. do 1995. na teritoriji Bukovice ubijeno je šest osoba: Džafer Đogo, Hajro Muslić (75) i njegov sin Ejub Muslić (28), Latif Bungur (87), Hilmo Drkenda (70)  i Bijela Džaka (70) dok su Himzo Stovrag (65) i Hamed Bavčić (76) izvršili samoubistvo zbog posljedica torture. Desetine stanovnika bukovičkih sela bili su fizički zlostavljani, 11 je oteto i odvedeno u Čajniče u BiH,  90 porodica je protjerano, a većina domaćinstva opljačkana.

Majoš Vrećo je jedini pripadnik vojnih i policijskih formacija koji je osuđen zbog zločina u Bukovici. Osnovni sud u Bijelom Polju osudio je Vreća na 4 i po godine zatvora, da bi Viši sud u Bijelom Polju u novembru 1994. preinačio kaznu na 14 godina. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović amnestirao je Vreća u decembru 2001. godine.

Dragomir Krvavac oslobođen je zbog neuračunljivosti, a ubistvo Džafera Đoga nije okarakterisano kao ratni zločin već kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i zbog nacionalne mržnje.

„Nisam zadovoljna sa istragom o ubistvu moga oca. Sva istraga se svela na izvršioca ubistva, a saučesnici i oni koji su nagovarali da ga ubiju i koji su bili prisutni prilikom ubistva su oslobođeni“, tvrdi Vilha Đogo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA LJUBIŠE MRDAKA I PLJAČKE POŠTE U NIKŠIĆU: Ubijanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sud i tužilaštvo prebacuju odgovornost za oslobađajuću presudu jedni na druge, supruga ubijenog Ljubiše Mrdaka saopštila je da su ovakvom presudom Ljubišu ubili drugi put

 

 

Oslobađajuća presuda za pljačku nikšićke pošte i ubistvo Ljubiše Mrdaka, koju je u utorak donio sudija podgoričkog Višeg suda Veljko Radovanović izazvala je burne reakcije i kritike na račuin bezbjednosnog i pravosudnog sistema Crne Gore. Zbog ovog djela se sudilo Mitru Kneževiću, Stojanu Albijaniću, Nemanji Miljkoviću, Petru Zolaku, Srđanu Svjetlanoviću, Davidu Banjcu i Stefanu Regojeviću, koji su nakon izricanja prvostepene presude pušteni iz spuškog zatvora.

Iz obrazloženja presude sudije Radovanovića,  zaključuje se  da je istraga traljavo vođena, te da tokom istražnog postupka nijesu prikupljeni dokazi kojima bi se potvrdilo ono što je tužilaštvo tvrdilo – da su optuženi 20.novembra 2021.godine u Nikšiću počinili razbojništvo tokom kojeg su ubili radnika obezbjeđenja Pošte, Ljubišu Mrdaka.

Sudija je naveo da je sud doveden pred svršen čin i da je zbog ovakve optužnice morao sud da preuzme ulogu istražnog organa.

„ Na neki način je sudsko vijeće stavljeno pred svršen čin jer je moralo da sudi na osnovu ovakve optužnice. Morao je sud da vodi istragu. Saslušano je na više desetina svjedoka, pregledano je na desetine sati video snimaka“, saopštio je sudija Radovanović. .

On je kazao da se iz optužnice nije moglo utvrditi ni ko je ispalio smrtonosne hitce u Mrdaka.

„Stoji činjenica da je sud imao mogućnost da utvrdi pojedinačnu odgovornost optuženih što je i pokušao, preuzimajući istražnu ulogu, ali ni jedan od svjedoka nije mogao da prepozna optužene. Sud je imao u vidu sve dokaze podnesene od strane tužilaštva i navode odbrane. Sud smatra da se krivično pravna odgovornost nije mogla utvrditi na jasan i nedvosmislen način“,  kazao je između ostalog Radovanović u obrazloženju presude, navodeći propuste tužilačke istrage koja je, kako smatra, dovela do ovakve optužnice.

U obrazloženju oslobađajuće odluke sudija Radovanović je dodao i da su u pojedinim segmentima tvrdnje Višeg državnog tužilaštva ostale na nivou osnova sumnje a u nekim na nivou indicije ili čak ni na tome.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara
ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo