Veliki broj oronulih i napuštenih seoskih školskih objekata diljem sjevera, građenih u vrijeme bivše Jugoslavije ili ranije, svjedoče o odumiranju ove najsiromašnije crnogorske regije i neumitnom odlivu stanovništva.
Zubu vremena odavno je prepuštena i školska zgrada u šekularskom selu Ćetkovići, udaljenom od Berana petnaest kilometara.
Mještani podsjećaju da se ovaj objekat iz godine u godinu sve više urušava, iako je u njemu nastavu nekad pohađalo i do pedeset đaka.
„Školski objekat u Ćetkovićima nekada je bio pun učenika. U toj zgradi bio je i stan za učitelja, dok je njen prizemni dio korišten za okupljanja i razne aktivnosti mještana. Međutim, kako su godine prolazile, narod je sve više odlazio. Ništa nije urađeno što bi omogućilo stvaranje boljih uslova za život u Šekularu”, kaže mještanin Blagoje Šarić.
Prema njegovim riječima, tu su ostali još samo najuporniji, iako i oni svjesni da će ovo selo ubrzo ostati pusto i da će umjesto učeničke graje, zagospodariti ledena tišina.
„Uporedo s iseljavanjem, urušavala se i školska zgrada, da bi ubrzo bila zatvorena. Poslije svega ostale su samo zidine nekadašnje škole i sjećanja onih koji su tu sticali prva znanja”, kaže ovaj čovjek.
Da sela i u andrijevičkoj opštini ostaju bez stanovnika svjedoči oronula školska zgrada u Kutima. I ova škola udaljena je od varoši svega desetak, petnaest kilometara. A kao da je na kraju svijeta.
Mještani kažu da su migracije i stalni odliv stanovništva učinili da i ovaj objekat, koji je nekad imao trideset učenika, bude prepušten propadanju.
„Opadanje broja učenika završilo se na kraju zatvaranjem škole. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada, koja se urušava, svjedočeći o ne tako davnim i srećnim vremenima”, pričaju mještani sela Kuti.
Nekadašnji školski objekti urušavaju se i u drugim andrijevačkim selima, iako je poznato da se u Potkomovlju posebna pažnja pridavala obrazovanju i da tragovi prosvjetiteljstva na ovom prostoru datiraju još iz četrnaestog vijeka.
„Jedan od starih zapisa govori da je u drevnom manastiru u Košutićima pronađen zapis, prvi takve vrste na našim širim prostorima. Nedaleko od ovog manastira u kući Miškovića na Savrdaku 1860. godine osnovana je škola nazvana kasnije Vasojevićka univerza, u kojoj su prva slova naučili poznati crnogorski glavari iz ovih krajeva”, podsjećaju neki od Andrijevčana.
Takozvana univerza radila je sve do osnivanja škole u Andrijevici, odigravši značajnu ulogu u opismenjavanju naroda ovog kraja.
Kako tvrde poznavaoci prilika, tradiciju ove obrazovne ustanove nastavila je kasnije osnovna škola u Konjusima, koja je u selima Jošanica, Đuliće, Cecuni i Kuti imala svoja područna odjeljenja.
Škola je prije nekoliko decenija brojala blizu 400 učenika da bi se, kako je vrijeme odmicalo, zbog sve snažnije migracije stanovništva i pada nataliteta, taj broj drastično smanjivao.
Škola u Konjusima, iako s malim brojem učenika, i dalje radi, ali su u međuvremenu zatvorena njena područna odjeljenja u Jošanici i Cecunima, kao i u Kutima, čija zgrada se urušava.
„Naša sela su pretvorena u mjesta iz kojih narod konstantno odlazi, a vrlo rijetko se vraća. Država, i pored brojnih najava, nije stvorila uslove koji bi podstakli mlade ljude da formiraju porodice i ostanu u mjestu svog rođenja”, tvrde mještani ovog kraja.
Podaci iz posljednjeg popisa govore da u andrijevičkoj opštini živi 5.117 stanovnika, što je 580 manje nego 2003. godine, ili dvostruko manje nego1953. godine. Pretpostavlja se da je ta brojka od posljednjeg popisa do danas i dodatno znatno umanjena.
Depopulacija stanovništva posebno je izražena na seoskom području. Zabrinavajuća situacija je i u samom gradskom jezgru, gdje su se vlasnici na desetine kuća i stanova odavno odselili u neke druge krajeve.
Tako su čitavi predjeli u slivu rijeka Lima i Zlorečice pretvoreni u prostor gdje uglavnom žive staračka domaćinstva. U nekim selima sjevera ima više zatvorenih kuća nego stanovnika.
Mještani nekoliko potkomovskih sela zatražili su zbog toga od Ministarstva prosvjete da donese odluku o ponovnom otvaranju makar četvororazredne škole u mjestu Jošanica, koja je prestala da radi prije sedam godina.
Podsjetili su da je ova škola nekada brojala i do šezdeset učenika. Kažu da je zatvaranje škole u Jošanici, pored nedostatka radnih mjesta, bio dodatni razlog što je narod masovno napuštao ove krajeve.
„Uz mala ulaganja za popravke školskog objekta, postoje realni uslovi za ponovno otvaranje škole i spas ove zgrade od propadanja. Ne bi, naravno, bilo šezdeset đaka kao nekada, ali bi bilo deset. Što je dovoljno da škola radi”, kažu mještani.
Roditelji djece koja bi tu pohađala nastavu, izrazili su spremnost da ostanu u svom zavičaju, pod uslovom da se škola u Jošanici ponovo otvori.
„Ukoliko se to ne desi i oni će morati da se sele u neke druge krajeve, jer bi njihova djeca morala da putuju za Konjuhe ili Andrijevicu, što je, zbog velike udaljenosti, nemoguće”, kažu mještani.
Iako su stanovnici Ulotine u više navrata od Vlade tražili da iznađe mogućnost za sanaciju stare školske zgrade u mjestu Kruševo, nadomak Murine, to se nije desilo ni do današnjih dana.
Oni podsjećaju da taj ruinirani i napušteni objekat, smješten pored regionalnog puta Andrijevica – Plav već dugi niz godina odaje ružnu sliku. Nije bilo tako davno kada je i tu vladao žagor između časova.
Raspoloživi podaci ukazuju da je škola u Kruševu, kao jedna od najstarijih državnih škola u Crnoj Gori, osnovana još 1882. godine i da je skoro čitavo jedno stoljeće predstavljala kulturno-obrazovni centar čitavog kraja.
Prije trideset godina, rekonstrukcijom puta Andrijevica – Murino – Plav, škola iz Kruševa je izmještena u novosagrađeni objekat u Ulotini, čime je praktično ozvaničen kraj prosvjetiteljske misije stare zgrade.
Od tada školska zgrada u Kruševu prepuštena je zubu vremena
„U više navrata smo ukazivali da škola na Kruševu zbog svog prosvjetiteljskog značaja predstavlja svojevrstan kulturno-istorijski spomenik. Isticali smo da je ta zgrada dugi niz godina prepuštena konstantnom propadanju i da bi ovaj objekat trebalo da se svrsta pod posebnu pažnju Ministarstva prosvjete i Ministarstva kulture”, objašnjavaju mještani Gornjeg Polimlja.
Oni podsjećaju da je škola na Kruševu nekada radila u dvije smjene i da su nastavu izvodila četiri učitelja.
Mještani smatraju da bi bilo najprihvatljivije da se zgrada bivše škole na Kruševu popravi i pretvori u neku vrstu muzeja.
„Predlažemo da se sanira postojeća zgrada i pretvori u neku vrstu etno muzeja u kojem bi se, između ostalog, održavali kulturno zabavni programi. Za tako nešto nijesu potrebna neka naročita sredstva. Zato se iskreno nadamo da će slavni istorijat škole na Kruševu zainteresovati i širu zajednicu i da će se iznaći mogućnost za popravku oronulog objekta, jer je ostavio neizbrisivi trag u istoriji prosvjetiteljstva”, smatraju mještani.
Još je mnogo istorijski značajnih školskih objekata na ruralnom području na sjeveru države koji su pretvoreni u ruševine i o kojima više niko ne vodi brigu. Ne zna se ni kome zgrade pripadaju. Po tome kako izgledaju, očigledno nikome.
Briga za sjever je obično tek verbalni ispad u predizbornim kampanjama. Dok praznina odzvanja kroz ruševne školske zgrade.
Tufik SOFTIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice