Ne tako davno pelin, nana, lincura, ili bijeli sljez donosili su Crnoj Gori milione od izvoza. Ljekobilje se danas uglavnom koristi neplanski, a stručnjaci za tu oblast ukazuju da osim što nema pogona za preradu, nema ni organizovane mreže berača i njihove edukacije
Crna Gora ni izbliza ne koristi potencijale ljekobilja koje raste na njenim prostorima, a uz ozbiljnu organizaciju koja je postojala u vrijeme SFRJ, otkupa i proizvodnje, mogla bi od toga imati velike finansijske koristi. Ovo tvrdi mladi travar i rukovodilac prve apoteke koja je u Plavu i na čitavom sjeveru otvorena kroz međunarodni projekat (EU) pod nazivom Uzgoj ljekobilja i aromatičnog bilja, Almir Jasavić.
On za Monitor priča da je to projekat koji je sprovela Opština Plav, i zahvaljujući kome je njemu na pet godina ustupljen prostor za apoteku ljekobilja. »Apsurdno je da Crna Gora uvozi ljekobilje koje se prodaje po apotekama zdrave hrane, a mi ga imamo u izobilju. Kada bi Crna Gora organizovala jedan institut tipa Josifa Pančića, mogla bi da prikuplja, proizvodi i izvozi ljekobilje i preparate na bazi prirodne medicine, koji bi joj pola državnog budžeta napunili«, smatra mladi travar.
U projekat sa apotekom ušao je prije dvije godine. »Mnogo prije toga sam počeo da proučavam ljekobilje, i danas u našoj apoteci, koja je jedinstvena u Crnoj Gori, možete naći oko 150 vrsta artikala sa netaknutog prostranstva Prokletija, od jedne, dvije ili više vrsta bilja«, kaže Almir.
On ističe da biljni potencijal Crne Gore ne samo da je neiskorišćen, nego je i neispitan, tako da postoje neke endemske vrste koje rastu u Crnoj Gori, i kojih nema na širim prostorima ne samo Balkana, nego i dalje. »Prema mojim saznanjima u Crnoj Gori ima oko 850 ljekovitih biljnih vrsta. Imate nekoliko individualnih travara i prikupljača bilja na čitavom sjeveru, ali organizovanog prikupljanja i otkupa nema nigdje i to je žalosno. Znate li koliko svake godine propadne ljekovitog bilja na našim planinama«, priča Almir.
Država, kaže, ne pokazuje interes da se ova oblast uredi i da se otvori nekoliko pogona za preradu ljekovitog bilja. »Ne mogu da vjerujem da se pored svog ovog obilja i bogatstva niko nije zainteresovao za ljekovito bilje i njegovu eksploataciju. Ovo je, najednostavnije rečeno, jedan divni zeleni rudnik koji niko ne koristi, makar ne na pravi način.«
Almir je siguran da će ovo biti njegov životni poziv, i kakav god novi izazov u životu da bude imao, ljekobilje nikada neće zapostaviti. »Svijet se sve više okreće prirodnoj medicini i umjesto da ovo bogatstvo izvozimo, mi ga uvozimo. To je apsurdno.«
Prema njegovom mišljenu u Crnoj Gori je neophodno raditi na otvaranju manjih pogona za preradu ljekobilja, jer je to mnogo unosnije od izvoza sirovine. »Ovdje imamo sve, i ta proizvodnja bi bila daleko jeftinija nego u nekim drugim zemljama. A ovdje bi sirovinska baza i finalizacija mogli biti na jednom mjestu. Još kada bi se otvorila neka klinika za liječenje prirodnim preparatima, kakvih po zapadu ima. Recimo u ovakvom ambijentu, kao što je Plav. Šta bi to značilo za Crnu Goru«, pita se zagledan u planine koje se uzdižu i ogledaju u vodama Plavskog jezera.
Ali nije jedini problem to što organizovanog otkupa i prerade nema. »Neophodno je znati na koji način, kada i kako brati bilje. Na taj način bi spriječili da dođe do eventualnog iskorjenjivanja nekih biljnih vrsta. Ljudi selektivno beru neke biljke u prekomjernim količinama, nestručno, remeteći prirodnu ravnotežu«, upozorava naš sagovornik.
On apeluje da se napokon formira neko udruženje na nivou države, uspostavi saradnja sa resornim ministarstvima, poljoprivrede i zaštite životne sredine, upravo u tom cilju. »Mora se donijeti neka regulativa. Ljekobilje je sačuvani i skriveni adut Crne Gore, i treba ga zaštititi i pravilno koristiti. Samo odavde, od Plava do Berana, moglo bi ko zna koliko berača da se uposli i da na taj način zarađuje. Naravno, uz izgradnju malih pogona za preradu. Crna Gora treba da iskombinuje izvoz sirovine i finalnu proizvodnju«, kaže Almir.
On za sada ne vrši otkup. Za svoje trenutne potrebe može i sam nabrati nephodne biljke. Ako se, međutim njegovi planovi realizuju, već u narednim godina razviće mnogo ozbiljniji posao na čitavom sjeveru Crne Gore.
Poznavaci prilika ukazuju na apsurdnu situaciju da Crna Gora po resursima pripada bogatim florističkim regionima. Po broju zastupljenih biljnih vrsta koje se mogu koristiti za liječenje, ona je na trećem mjestu u Evropi. Sjever naše države posebno je bogat endemičnim i rijetkim vrstama flore.
Prema naučnim istraživanjima oko četiri hiljade vrsta bilja živi na teritoriji Crne Gore. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet. Crna Gora je, tako, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovo korišćenje su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.
Monitor je ranije pisao o tome da je oko 280 biljaka, rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode, stavljeno na nacionalnu listu zaštićenih, i njihovo sakupljanje je zabranjeno. Sakupljanje nezaštićenih divljih vrsta u Crnoj Gori propisano je Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta koje se koriste u komercijalne svrhe. U zavisnosti od područja, određuju se i maksimalno dozvoljene količine koje se mogu sakupiti u sezoni.
Jedan od jako ugroženih endema na prostoru Crne Gore je lincura. Nazivaju je caricom planinskih pašnjaka. Vjekovima je bila svrstavana u biljke srca jer se smatralo da pomaže slabom srcu, a zbog sadržaja amarogentina, najgorči je prirodni molekul. Izrabljivana je i u proizvodnji alkoholnih pića, pa je i zbog toga danas na rubu izumiranja.
Sem lincure, od endema još se izdvaja i dinarski rožac, kog je davne 1866. poljski botaničar Ignac Šišilović, u velikom istraživačkom poduhvatu u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, stigavši do Komova, prvi put vidio i sakupio.
Ne tako davno pelin, nana, lincura, ili bijeli sljez donosili su Crnoj Gori milione dolara od izvoza. Ljekobilje se danas uglavnom koristi neplanski, a stručnjaci za tu oblast ukazuju da osim što nema pogona za preradu, nema ni organizovane mreže berača i njihove edukacije. Plavljanin Almir Jasavić spreman je da radi na tome da se to promijeni.
Tufik SOFTIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice