Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER I LJEKOBILJE: Neiskorišćeni zeleni rudnik

Objavljeno prije

na

Ne tako davno pelin, nana, lincura, ili bijeli sljez donosili su Crnoj Gori milione od izvoza. Ljekobilje se danas uglavnom koristi neplanski, a stručnjaci za tu oblast ukazuju da osim što nema pogona za preradu, nema ni organizovane mreže berača i  njihove edukacije

 

 

Crna Gora ni izbliza ne koristi potencijale ljekobilja koje raste na njenim prostorima, a uz ozbiljnu organizaciju koja je postojala u vrijeme SFRJ, otkupa i proizvodnje, mogla bi od toga imati velike finansijske koristi. Ovo tvrdi mladi travar i rukovodilac prve apoteke koja je u Plavu i na čitavom sjeveru otvorena kroz međunarodni projekat (EU) pod nazivom Uzgoj ljekobilja i aromatičnog bilja, Almir Jasavić.

On za Monitor priča da je to projekat koji je sprovela Opština Plav, i zahvaljujući kome je njemu na pet godina ustupljen prostor za apoteku ljekobilja. »Apsurdno je da Crna Gora uvozi ljekobilje koje se prodaje po apotekama zdrave hrane, a mi ga imamo u izobilju. Kada bi Crna Gora organizovala jedan institut tipa Josifa Pančića, mogla bi da prikuplja, proizvodi i izvozi ljekobilje i preparate na bazi prirodne medicine, koji bi joj pola državnog budžeta napunili«, smatra mladi travar.

U projekat sa apotekom ušao je prije dvije godine. »Mnogo prije toga sam počeo da proučavam ljekobilje, i danas u našoj apoteci, koja je jedinstvena u Crnoj Gori, možete naći oko 150 vrsta artikala sa netaknutog prostranstva Prokletija, od jedne, dvije ili više vrsta bilja«, kaže Almir.

On ističe da biljni potencijal Crne Gore ne samo da je neiskorišćen, nego je i neispitan, tako da postoje neke endemske vrste koje rastu u Crnoj Gori, i kojih nema na širim  prostorima ne samo Balkana, nego i dalje. »Prema mojim saznanjima u Crnoj Gori ima oko 850 ljekovitih biljnih vrsta. Imate nekoliko individualnih travara i prikupljača bilja na čitavom sjeveru, ali organizovanog prikupljanja i otkupa nema nigdje i to je žalosno. Znate li koliko svake godine propadne ljekovitog bilja na našim planinama«, priča Almir.

Država, kaže, ne pokazuje interes da se ova oblast uredi i da se otvori nekoliko pogona za preradu ljekovitog bilja.  »Ne mogu da vjerujem da se pored svog ovog obilja i bogatstva niko nije zainteresovao za ljekovito bilje i njegovu eksploataciju. Ovo je, najednostavnije rečeno, jedan divni zeleni rudnik koji niko ne koristi, makar ne na pravi način.«

Almir je siguran da će ovo biti njegov životni poziv, i kakav god novi izazov u životu da bude imao, ljekobilje nikada neće zapostaviti. »Svijet se sve više okreće prirodnoj medicini i umjesto da ovo bogatstvo izvozimo, mi ga uvozimo. To je apsurdno.«

Prema njegovom mišljenu u Crnoj Gori je neophodno raditi na otvaranju manjih pogona za preradu ljekobilja, jer je to mnogo unosnije od izvoza sirovine. »Ovdje imamo sve,  i ta proizvodnja bi bila daleko jeftinija nego u nekim drugim zemljama. A ovdje bi sirovinska baza i finalizacija mogli biti na jednom mjestu. Još kada bi se otvorila neka klinika za liječenje prirodnim preparatima, kakvih po zapadu ima. Recimo u ovakvom ambijentu,  kao što je Plav. Šta bi to značilo za Crnu Goru«, pita se  zagledan u planine koje se uzdižu i ogledaju u vodama Plavskog jezera.

Ali nije jedini problem to što organizovanog otkupa i prerade nema. »Neophodno je  znati na koji način, kada i kako brati bilje. Na taj način bi spriječili da dođe do eventualnog iskorjenjivanja nekih biljnih vrsta. Ljudi selektivno beru neke biljke u prekomjernim količinama, nestručno,  remeteći prirodnu ravnotežu«, upozorava naš sagovornik.

On apeluje da se napokon formira neko udruženje na nivou države, uspostavi saradnja sa resornim ministarstvima, poljoprivrede i zaštite životne sredine, upravo u tom cilju. »Mora se donijeti neka regulativa.  Ljekobilje je sačuvani i skriveni adut Crne Gore, i treba ga zaštititi i pravilno koristiti. Samo odavde, od Plava do Berana, moglo bi ko zna koliko berača da se  uposli i da na taj način zarađuje. Naravno, uz izgradnju malih pogona za preradu. Crna Gora treba da iskombinuje izvoz sirovine i finalnu proizvodnju«,  kaže Almir.

On za sada ne vrši otkup. Za svoje trenutne potrebe može i sam nabrati nephodne biljke. Ako se, međutim njegovi planovi realizuju, već u narednim godina razviće mnogo ozbiljniji posao na čitavom sjeveru Crne Gore.

Poznavaci prilika ukazuju na apsurdnu situaciju da  Crna Gora po resursima pripada bogatim florističkim regionima. Po broju zastupljenih biljnih vrsta koje se mogu koristiti za liječenje,  ona je na trećem mjestu u Evropi. Sjever naše države posebno je bogat endemičnim i rijetkim vrstama flore.

Prema naučnim istraživanjima oko četiri hiljade vrsta bilja živi na teritoriji Crne Gore. Od toga, preko  700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, tako, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovo korišćenje su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

Monitor je ranije pisao o tome da je oko 280 biljaka, rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode, stavljeno na nacionalnu listu zaštićenih, i njihovo sakupljanje je zabranjeno. Sakupljanje nezaštićenih divljih vrsta u Crnoj Gori propisano je Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta koje se koriste u komercijalne svrhe. U zavisnosti od područja, određuju se i maksimalno dozvoljene količine koje se mogu sakupiti u sezoni.

Jedan od jako ugroženih endema na prostoru Crne Gore je  lincura. Nazivaju je  caricom planinskih pašnjaka. Vjekovima je bila svrstavana u biljke srca jer se smatralo da pomaže slabom srcu, a zbog sadržaja amarogentina, najgorči je prirodni molekul. Izrabljivana je i u proizvodnji alkoholnih pića, pa je i zbog toga  danas na rubu izumiranja.

Sem lincure, od endema još se izdvaja i dinarski rožac, kog je davne 1866. poljski botaničar Ignac Šišilović, u velikom istraživačkom poduhvatu u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, stigavši do Komova, prvi put vidio i sakupio.

Ne tako davno pelin, nana, lincura, ili bijeli sljez donosili su Crnoj Gori milione dolara od izvoza. Ljekobilje se danas uglavnom koristi neplanski, a stručnjaci za tu oblast ukazuju da osim što nema pogona za preradu, nema ni organizovane mreže berača i  njihove edukacije. Plavljanin Almir Jasavić spreman je da radi na tome da se to promijeni.

                                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

UKIDAJU LI SE KONCESIJE ZA IGRE NA SREĆU: Duboka ruka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok država pokušava da izmjenama zakona uzme za sebe što veći dio kolača od ovog unosnog biznisa, na prevenciji i borbi protiv zavisnosti od kocke malo se radi

 

 

Vlada je početkom ovog mjeseca utvrdila Predlog zakona o izmjeni Zakona o koncesijama, kojim se definiše da oblast igara na sreću nije više predmet davanja koncesije.

Predstavnici Ministarstva finansija su obrazlažući Predlog zakona o igrama na sreću kazali da ne postoji regulativa Evropske unije sa kojom se on usklađuje, da se novim zakonom ukida dosadašnji koncesioni princip dodjele prava priređivanja. Tako će, po novom zakonu, svi koncesionari u roku od 270 dana izgubiti koncesiju, bez obzira do kada im ona traje. Nakon toga će ukoliko ispunjavaju uslove iz novog zakona dobiti pravo priređivanja u upravnom postupku.

Ova najava je izazvala buru kod priređivača igara na sreću. „Umjesto da nakon dvije decenije država konačno uspostavi stabilan i predvidiv normativni okvir, Predlog zakona o igrama na sreću uvodi ozbiljne biznis barijere koje direktno ugrožavaju opstanak legalnih priređivača, dok istovremeno omogućava nekontrolisani rast sive ekonomije i nelegalnog tržišta“, saopšteno je iz Grupacije priređavača igara na sreću.

Iz ove Grupacije se žale da je država u posljednjih par mjeseci usvojila niz zakona kojima se ograničava rad priređivačima igara na sreću. Tvrde da nauštrb legalnog koje zapošljava tri hiljade radnika, raste sivo tržište kocke koje obuhvata 70 odsto tržišta.

Naveli su neke od, kako tvrde, prepreka koje im država nameće: drastično povećanje naknada do 50 odsto; uvođenja administrativnih restrikcija kroz ukidanje koncesija i komplikovanih procedura registracije; čak 30 osnova za oduzimanje odobrenja za rad; više od 200 kaznenih odredbi… S druge strane zamjeraju što nema konkretnih mjera protiv nelegalnih priređivača.

Istakli su i da novi zakon nanosi ozbiljan udarac javnim finansijama – njegovim donošenjem država gubi najmanje 40 miliona eura prihoda, što direktno ugrožava finansiranje osnovnih javnih potreba i društvenih programa.

Protekle sedmice, skupštinski Odbor za zakonodavstvo povukao je privremeno predlog Zakona o igrama na sreću sa rasprave. Razlog: nije usklađen za važećim Zakon o koncesijama, a poslanicima nisu  dostavljene izmjene Zakona o koncesijama koje bi bile usklađene sa novinama iz novog Zakona o igrama na sreću.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINU FALI ZEMLJIŠTE ZA KAPITALNE PROJEKTE: Opštini u centru ostali samo “okrajci”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekoliko infrastrukturnih projekata u Kolašinu konačno postoji volja, tehnička dokumentacija i novac. Međutim, zbog ranije prodaje opštinske zemlje u bescijenje, u centru grada sada fali prostora. Zato će lokalna uprava biti prinuđena da po visokim aktuelnim tržišnim cijenama kupuje na hiljade “kvadrata” od privatnika

 

 

U okviru Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Centar, Opštini Kolašin fali zemljišta u svom vlasništvu, pa će za nekoliko kapitalnih projekata biti prinuđena da nedostajuće parcele kupuje po “paprenim” cijenama od privatnika.

To je posljedica dugogodišnje prakse tokom  prethodne dvije decenije, kada su u bescijenje prodavane mnoge parcele, kako u centru grada, tako i u najbližoj okolini. Precizne podatake o površini koja je u opštinskom vlasništvu u DUP Centar do zaključenja ovog broja Monitoru nijesu mogli saopštiti iz lokalne uprve. Navodno, da bi se došlo do tih podataka potrebno im je mnogo više vremena, jer je, kako su objasnili, potrebno provjeriti svaku od parcela u okviru DUP-a ponaosob.

Na tu temu je  zvanično odbilo da govori i nekoliko lokalnih funkcionera. Ipak, jedan od njih  nezvanično kaže da je vlasništvo Opštine u gradskom dijelu svega nekoliko hiljada “kvadrata”. On objašnjava da je najveća parcela ona “preko puta Opštine od 2.000 metara kvadratnih, a da su sve ostale okrajci preostali od davno prodatih parcela”.

“Situacija  je zaista nezavidna. Vrlo male površine su u opštinskom vlasništvu i više kapitalnih projekata biće realizovano tek nakon kupovine zemljišta od privatnika. Pored toga, nedostaje prostor za zelene površine, rekreaciju, pješačku infrastrukutu…Najdrastičniji je, svakako, slučaj  jedinog gradskog  parka, koji odavno nije  vlasništvo Opštine, već je, pod sumnjivim okolnostima, postao imovina kompanije koja je vlasnik hotela Bjanka”, kaže dobro upućeni  sagovornik Monitora.

Pored toga što nema park, Opština će kupovati zemljište za novi vjerski objekat, planiran Prostornim urbanističkim planom (PUP) ispod zgrade Elektroprivrede Crne Gore, kao i za parking-garažu. Kako bi uradila trotoar u Ulici Dunje Đokić i još nekoliko saobraćajnica, Opština će takođe morati “odriješiti kesu”, a u centru nije bilo mjesta ni za Dnevni boravak za djecu sa smetnjama u razvoju, pa će taj objekat biti građen u Sportskoj zoni. To je prostor u blizini naselja Lug, pored šetalita na Tari. U okviru DUP Sportska zona, takođe, velike površine su, prije 20-ak godina, prodate različitim privatnim kompanijama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZAZOVI REAKTIVICIJE BERANSKOG AERODROMA: Investicija za spas Berana i sjevera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet  pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“.  Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom iznad Berana pruža drugačiju sliku

 

 

Premijerski sat u srijedu je zaokupio pažnju javnosti zbog najave investicije u ulcinjskoj opštini, koja bi, po riječima premijara Milojka Spajića, trebala ubrizgati državi 30 milijardi eura u turističku industriju primorja. Opaska premijera Spajića da su „aerodromi usko grlo privrede i da treba otvoriti pitanje i ostalih (mimo Podgorice i Tivta)“  privukla je  malo pažnje usljed zahuktale debate o opravdanosti i transparentnosti arapskog investiranja na Velikoj plaži. Premijer je označio „tri potencijalna aerodroma“ u Nikšiću, Beranama i Ulcinju kao predmet pažnje Vlade obećavši „da ćemo sve tri opcije razmatrati“. Aerodromi u Nikšiću i Ulcinju su skromnih mogućnosti i bez razrađene infrastrukture i studije izvodljivosti. Aerodrom  iznad Berana pruža drugačiju sliku.

Monitor saznaje  da je komisija Vlade prije četiri sedmice  obišla i mapirala sve kuće u blizini aerodromske piste koje bi se morale ukloniti da bi aerodrom postao opet operativan i proširen. Trenutno se radi na kompletiranju baze podataka velikog broja divlje izgrađenih kuća u neposrednoj blizini piste. Aerodrom je 60 tih i 70 tih prošlog stoljeća održavao komercijalne linije za Beograd, Zagreb i Ljubljanu. Kasnije je ostao samo vojni i trenažni dio aerodroma. Zatečena aerodromska infrastruktura, hangari i instalacije su u lošem stanju. Stanje piste, koja bi morala biti proširena, je dalje iznenađujuće dobro.

Do sada su mnoge kompanije i strani investitori pokazivali interesovanje za ulaganje i reaktiviranje aerodroma. Njegovo ponovno otvaranje je u doba Demokratske partije socijalista (DPS) bila česta tema i obećanje pred državne i lokalne izbore. Najavljivano je i da je NATO zainteresiran za njegovo korišćenje. Kasnije je javljeno da NATO logistika na Kosovu i skopskom aerodromu zadovoljava trenutne potrebe Alijanse i da ne planiraju koristiti Berane.

Kada se početkom 2023. godine u javnosti pojavio novi investitor, ovoga puta Njemac, većina Beranaca je bila skeptična. Maik Štajnmuler, vlasnik njemačke avio kompanije Elite Private Jet Service Gmbh je tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću dao konkretnu ponudu na stolu. Njegova kompanija eksluzivno opslužuje renomiranu Minhensku bezbjedonosnu konferenciju (MSC) koja se održava u februaru svake godine. Zadužena je za prijevoz šefova država i vlada kada oni za tu priliku ne koriste državne letilice.    Štajnmuler je istakao da je okupio prestižne koinvestitore i da je to prilika koja se ne smije propustiti. Pismo namjere je poslato Vladi još 25. maja 2022. godine. Da je nešto ozbiljnije po srijedi vidjelo se u aprilu 2023. godine kada je potpisan Memorandum o razumijevanju s Vladom.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo